POČETKOM 16. stoljeća engleski kralj Henrik VIII. našao se u središtu sukoba koji će promijeniti vjersku povijest Engleske. Njegova želja da se razvede od Katarine Aragonske zbog nedostatka muškog nasljednika i oženi Anom Boleyn naišla je na žestok otpor pape Klementa VII., koji je odbio odobriti poništenje braka. Ova papina odluka pokrenula je lavinu događaja koji će u konačnici dovesti do odvajanja Engleske od Rimokatoličke crkve.

Henrik je bio odlučan preuzeti kontrolu nad crkvenim pitanjima u svojoj zemlji, čime bi zaobišao papinu vlast. Ključni trenutak na tom putu dogodio se 11. veljače 1531., kada je engleski kler, okupljen u Westminsterskoj opatiji, bio prisiljen priznati Henrika kao vrhovnog zaštitnika Crkve Engleske. Ovo priznanje nije samo simboličan čin - ono je označilo početak procesa koji će promijeniti vjerski i politički krajolik Engleske.

Što se dogodilo 11. veljače?

Na taj datum, nakon dugotrajnog pritiska, engleski kler formalno je priznao Henrika VIII. kao "Vrhovnog zaštitnika i jedinog vrhovnog poglavara Crkve i klera Engleske". Dodano je ograničenje – "koliko to dopušta Kristov zakon" – kako bi se barem formalno zadržala vjerska legitimnost tog čina. Međutim, jasno je da je to priznanje bilo rezultat kraljevskog pritiska i političkih kalkulacija.

Ovaj trenutak nije bio kraj procesa, već njegov početak. Henrik je ovim priznanjem stekao veći utjecaj na crkvena pitanja, ali to nije značilo potpunu neovisnost od Rima. Ipak, kler je time napravio prvi korak prema prekidu odnosa s papinstvom.

Konačno rješenje: Act of Supremacy

Iako je priznanje iz 1531. bilo značajan korak, proces formalnog odvajanja Crkve Engleske dovršen je 1534. donošenjem Zakona o vrhovništvu (Act of Supremacy). Tim zakonom Henrik VIII. proglasio je sebe vrhovnim poglavarom Engleske crkve, čime je službeno prekinuo sve veze s Rimokatoličkom crkvom.

Crkvena imovina je konfiscirana te je prešla u kraljevske ruke, a vjerski život u Engleskoj počeo se mijenjati. Henrik je ujedno postao i čuvar vjerske doktrine, a svako neslaganje s njegovim stavovima smatralo se izdajom. Oni koji nisu priznali njegovu vrhovnu vlast, poput Thomasa Morea i biskupa Johna Fishera, bili su pogubljeni.

Protestantska Engleska

Priznanje Henrika VIII. kao vrhovnog zaštitnika 11. veljače 1531. označilo je početak crkvenih reformi koje će oblikovati povijest Engleske. Iako su promjene u početku bile političke, ubrzo su poprimile i vjerski karakter. Stvorena je Anglikanska crkva, koja je zadržala neke elemente katoličke tradicije, ali se razvila u potpuno neovisnu vjersku instituciju.

Henrikova nastojanja da odvoji Englesku od pape nakratko su prekinuta vladavinom njegove prve kćeri Marije, no nastavljeni su u vrijeme Elizabete, kada Engleska postaje punopravna protestantska zemlja.