Foto: 123rf

OPSESIJA Microsoftovim videoigrama odvela je grupu mladih hakera u opasne i ilegalne vode, piše Brendan I. Koerner za Wired.

Putovanje u američku državu Delaware trebalo je trajati samo jedan dan. David Pokora, apsolvent sa Sveučilišta u Torontu, tamo se uputio po branik za svoj automobil. Budući da mu ga nisu htjeli dostaviti u Kanadu, Pokora se dogovorio s prijateljem Justinom Mayom iz Delawarea da za njega preuzme branik.

Pokora i May strastveni su gameri koji su se godinama dopisivali i surađivali, no nikada se nisu sastali uživo. Pokora je planirao dovesti se u petak, večerati s Mayom pa sljedeće jutro odvesti svoj novi branik kući u Ontario. Otac mu se ponudio da pođe s njim kako bi se mogli izmjenjivati za volanom.

Zamka na granici

Nakon sat vremena vožnje, otac i sin stigli su do granice sa SAD-om. Dok im je skenirao putovnice, američki carinski zastupnik postavio im je nekoliko pitanja o tome kamo planiraju ići. Već ih je bio spreman pozdraviti kad mu je nešto zapelo za oko.

"Što je… Xenon?" upitao je.

Davida je to pitanje iznenadilo - Xenon je bio jedan od njegovih internetskih pseudonima koji je koristio kad bi igrao igricu Halo ili pričao s drugim programerima o svojim planovima vezanim za hakiranje. Zašto je carinski zastupnik spomenuo to ime, poznato samo nekolicini strastvenih gamera?

Zatim se sjetio da je svoju korporaciju nazvao Xenon Development Studios - njegovi mjesečni pretplatnici plaćali su mu za Xbox uslugu otključavanja postignuća ili preskakanja razina za više od 100 igara. Svoju korporaciju spomenuo je carinskom zastupniku naglašavajući da je zakonski registrirana. Carinski zastupnik ih je zamolio da još malo pričekaju.

David je zatim primijetio da dva muškarca u tamnim uniformama prilaze automobilu. Uskoro mu je rečeno da izađe iz vozila -  tada je Pokora shvatio da je ušetao u zamku. U zgradi Carinske uprave i granične zaštite SAD-a razmišljao je o tome kamo ga je dovela opsesija Xboxom.

Od bezopasne zabave do krađe intelektualnog vlasništva od milijardu dolara

S hakiranjem je počeo deset godina ranije, kada mu se to činilo bezopasnom zabavom. Ipak, s vremenom je Davidovo hakiranje postajalo sve manje i manje bezopasno i bezazleno, no donosilo mu je novac, uzbuđenje i status.

David je počeo s radnjama koje je prije osuđivao: ubacivao se u mreže programera igara, krivotvorio Xbox prototip, pa čak i sudjelovao u provali u Microsoftov glavni kampus.

Pokora je već dugo znao da je razljutio mnogo moćnih ljudi. Ipak, odmah nakon uhićenja nije bio potpuno svjestan koliko je razljutio predstavnike zakona - osam mjeseci bio je pod istragom zbog zavjere da ukrade intelektualno vlasništvo vrijedno milijardu dolara, a savezni tužitelji imali su u planu da David postane prvi strani haker osuđen za krađu američkih poslovnih tajni.

Uskoro je za svoje kriminalne aktivnosti odgovaralo i nekoliko njegovih prijatelja - jedan je postao doušnik, jedan bjegunac, a jedan čak i umro.

David je kroz staklenu pregradu ćelije promatrao kako mu savezni agent obavještava oca da mu se sin jedinac jako dugo neće vratiti u Kanadu.

David ga je želio utješiti, no otac ga nažalost nije uspio čuti kroz debelo staklo, zaključuje Koerner priču o mladom hakeru.