Foto: Marko Prpić/ Pixsell

ČETRNAESTOGODIŠNJI dječak sinoć je umro nakon što ga je na teretnom vagonu u Magazinskoj ulici u Zagrebu ubila struja. Dječak se na vagon koji je stajao na Zapadnom kolodvoru popeo da napravi selfie, a ovo nije prvi ovakav slučaj u posljednje vrijeme.

>> Užas u Zagrebu: Struja ubila dječaka na Zapadnom kolodvoru, radio je selfie na vagonu

Štoviše, kako je u razgovoru za Index upozorio ravnatelj Klinike za dječje bolesti dr. Zoran Bahtijarević, ovo je četvrti sličan slučaj u zadnjih sedam mjeseci. Ostala trojica tinejdžera nisu smrtno stradala, ali pretrpjela su izuzetno teške ozljede i još se uvijek liječe.

"Troje ih je živo, ali su završili kod nas s opsežnim opeklinama. Iako stalno upozoravamo, moram još jednom istaknuti da vagoni i kolodvori nisu mjesta dječje igre. Ne treba osoba dotaknuti vod da bi stradala. Struja se ponaša poput munje, dovoljno je doći blizu voda, a pogotovo s mobitelom koji je posebno opasan jer kao električni uređaj privlači električno izbijanje", upozorava dr. Bahtijarević.

>> Ravnatelj Klaićeve u šoku: "Dječak koji je poginuo na vagonu je četvrti takav slučaj u pola godine"

Čini se da djeca nisu puno upoznata s opasnostima od struje i načinima na koji ona djeluje. Osoba, baš kako je Bahtijarević upozorio, ne mora biti u izravnom kontaktu s vodom da bi stradala. Kako struja točno djeluje, pitali smo doc. dr. sc. Daria Hrupeca s Odjela za fiziku Sveučilišta u Osijeku, a koji je ujedno dio Index Lab ekipe kolumnista.

"Nije potrebno dodirnuti kabel da bi došlo do udara"

Hrupec nam je potvrdio kako je struja jako opasna i bez da se dođe u izravni kontakt jer ima sposobnost širenja zrakom.

"Nije potrebno dodirnuti visokonaponski neizolirani kabel da bi se dogodio "strujni udar". Dovoljno je doći preblizu takvom kablu. Naime, zrak je električni izolator - ne vodi električnu struju. No, ako postoji velika razlika potencijala između dvaju tijela koje razdvaja zrak, onda se zbog te razlike potencijala zrak između njih ionizira i postane vodljiv. Što se konkretno događa, neutralne molekule (kisika i dušika) cijepaju se na negativno nabijene elektrone i pozitivno nabijene ione. Te nabijene čestice su nositelji naboja i zrak odjednom postaje vodljiv - može voditi električnu struju. Struja doslovno poteče kroz zrak, a to se opaža kao iskra koja preskoči s tijela na tijelo", objašnjava Hrupec za Index.

"Munja je jedan primjer takve velike iskre koja preskače između oblaka i tla. Iskra koju proizvodi automobilska svjećica je drugi primjer. U slučaju željezničkog visokonaponskog kabla, koji je tipično na 25 kV (25 tisuća volti), kritični razmak za suhi zrak je oko 3 cm. To znači, ako uzemljeno tijelo dođe na manje od 3 cm, sigurno će preskočiti iskra, tj. zatvorit će se strujni krug i kroz to tijelo će poteći velika struja, dovoljno velika da za ljude bude smrtonosna. No, ako zrak nije suh nego vlažan, onda taj razmak nije 3 cm nego veći. Koliko veći? Ovisi o količini vlage i nekim drugim uvjetima. Koliko znam, zona opasnosti za takve visokonaponske neizolirane kablove je 2 m. Sve manje od toga je rizično", kaže Hrupec u razgovoru za Index.