ČETIRI godine nakon početka ruske invazije, život u Kijevu i dalje je obilježen ratom. Ukrajinci se nadaju završetku sukoba, no u mirovnim pregovorima zasad nema vidljivog napretka, izvještava HRT.

Sumorna ratna svakodnevica

Nakon što svjetski i europski čelnici obilježe godišnjicu i ponovno rasprave o izlazu iz rata, s padom mraka Kijev se, kao i cijela Ukrajina, vraća u sumornu ratnu stvarnost. Uzbune, skloništa, temperature ispod ništice i puki pokušaj preživljavanja svakodnevica su već pune četiri godine.

Od 9,5 milijuna raseljenih Ukrajinaca, najmanje polovica raseljena je unutar zemlje. U tim kućanstvima više od trećine članova ima neki oblik invaliditeta, a više od polovice pati od kroničnih bolesti. Zima, najhladnija dosad, dodatno iscrpljuje stanovništvo naviknuto na niske temperature. Vjetar sa stepe pojačava osjet hladnoće, pa se minus 20 stupnjeva Celzijevih doživljava kao minus 25.

Borba za preživljavanje

Prema podacima humanitarnih organizacija, samo prošle godine 450.000 Ukrajinaca raseljeno je po drugi ili treći put, a ove se godine očekuje još najmanje 350.000 novih raseljenih. Mnogi su potrošili ušteđevinu i nemaju za hranu, a neki se u opasnosti od smrzavanja odriču grijanja ili novca za lijekove.

Ranjive raseljene osobe prijavljuju prosječni mjesečni prihod od samo 4742 hrivnje, što je oko 88 eura, dok troškovi najma stana iznose oko 6000 hrivnji, odnosno 120 eura. Tome treba dodati i izdatke za hranu i lijekove. Kao primjer navodi se priča Oline, koja je 2022. godine pobjegla iz regije Harkiv. "Moram platiti najam, dokumente i lijekove za sina. Živjelo nas je dvanaestero u jednoj kući, od čega sedmero djece", ispričala je.

Uloga humanitarnih organizacija

Oni koji ne mogu preživjeti oslanjaju se na pomoć humanitarnih organizacija. Ispod jednog kijevskog mosta Caritas redovito pruža pomoć prognanicima, beskućnicima, ali i ostalim građanima u potrebi.

"Brinemo se da ljudima osiguramo topli obrok. Kada u Kijevu nema struje, dovozimo deke i svjetiljke kako bi imali barem malo svjetla u stanu. Ljudi uistinu cijene našu pomoć i podršku, vrlo su zahvalni, pogotovo zato što se tako ne osjećaju usamljeno", rekao je otac Andrij iz kijevskog Caritasa. "Mnogo im znači to što im netko dođe, pa makar samo dva puta u tjednu, i pruži pomoć. Osim toga, pomažemo samcima, ako im treba pomoći kupiti krevet kako ne bi spavali na podu ili ako treba nešto dopremiti starijim osobama koje su same", dodao je.