Karadžićeva Republika Srpska - podrugljivi spomenik svakom ubijenom
Foto: Index
"NI Europska unija, ni ovaj sud, ni međunarodna zajednica, i nakon svega što se dogodilo u Parizu i Bruxellesu, ne shvaćaju s čim i s kim su bili suočeni bosanski Srbi devedesetih. Ovo je katastrofalno i ne mogu vjerovati kakva je presuda donesena", izjavio je Radovan Karadžić nekoliko sati nakon što je osuđen na 40 godina zatvora.
Otrov i laži
Poludjeli pjesnik, nemilosrdni psihijatar, zloćudni političar, ratni zločinac, kao što vidimo nije pokazao ni najmanje kajanje nakon što mu je sud odrezao kaznu. Dapače, nastavio je prosipati otrov kojim je u smrt poslao stotinu tisuća ljudskih bića u Bosni i Hercegovini. Otrov i laži.
Karadžić opravdanje za svoje i zločine svojih istomišljenika traži u potpuno nevezanim zločinima više od 20 godina kasnije. Na isti način bi se mogli opravdavati i ustaški zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Kao da je vidoviti netko mogao predvidjeti rođenje zločinca takvog kalibra kao što je Karadžić pa krenuo u pogrom ne bi li spriječio njegovo rođenje. Besmislica i opasna laž.
Nije u Bosni i Hercegovini bilo terorizma dok Radovan Karadžić nije počeo s terorom. Nije u devedesetima bilo masovnih ubojstava dok bosansko-hercegovački Srbi nisu počeli klati Bošnjake, tada su se još nazivali Muslimanima, i Hrvate. I u tome su bili zastrašujuće uspješni. Od koncentracijskih logora, preko opsade Sarajeva u kojoj su najviše stradali civili, do krvavih orgija u Srebrenici, Foči, Prijedoru... Karadžićeva vojska, i iz Srbije uvezene paravojne jedinice, pokazala je sistematičnost koja može proizaći samo iz genocidne namjere.
Međunarodna nagrada za zločin
Deseci tisuća nišana i križeva razasutih po grobljima, ali i gudurama Bosne i Hercegovine, svjedoci su genocida bez obzira na to što bilo koji sud o tome rekao. Karadžićeva politika namjeravala je istrijebiti i protjerati prvenstveno Bošnjake islamske vjeroispovijesti. Oni su im bili prvi, a Hrvati sekundarni cilj.
Na zločinu opisanom na preko dvije tisuće stranica presude nastala je Republika Srpska, tumor na tijelu Bosne i Hercegovine. Na dvije tisuće stranica, a ne bi bilo dovoljno ni dva milijuna, opisano je kako je nastala ta poludržava. Međunarodna nagrada za zločin.
U Republici Srpskoj nakon presude Karadžiću nisu pokazali ni najmanje žaljenje za ono što su njihovi prethodnici napravili. Samo im se oteo uzdah olakšanja što nije osuđena i njihova paradržavica. A njoj se nije ni sudilo. Nažalost.
Jednako olakšanje pokazali su i u Republici Srbiji jer u obrazloženju presude ni na jednom mjestu nisu povezani zločini Radovana Karadžića s manijakalnom politikom i zločinima Slobodana Miloševića. Kao da su srpski ratovi na području Jugoslavije bili nepovezani incidenti koji nisu imali baš nikakve zajedničke namjere.
Zlo iz Beograda
Baš zbog takvih obrazloženja i neopisivo sporih, zakašnjelih presuda Međunarodnog suda Srbija se i dalje može pretvarati da je sudjelovala samo u jednom ratu – u NATO-voj intervenciji zbog krvoprolića na Kosovu, kojoj u Srbiji tepaju nazivajući je bombardovanjem. Zbog takvih obrazloženja u Srbiji i dalje mogu vjerovati da su bombe ničim izazvane počele padati s neba. Da je i ta, debelo zakašnjela, međunarodna akcija dio nekakve zavjere protiv Srba. Kada je u ljeto 2008. godine u Beogradu uhapšen Radovan Karadžić na noge su se digle sve moguće nacionalističke organizacije i stranke. Danima su demonstrirali po centru Beograda. Na pravom mjestu jer baš iz Beograda je krenulo zlo koje je posijalo toliko grobova.
Užasavajuće je tada bilo gledati koliko mladih, čak i djece – dvoje je predvodilo demonstracije maskirani fantomkama i preko razglasa pjevajući četničke pjesme, sudjelovalo u tim demonstracijama. Zastrašujuće jer je pokazalo da je zlo uhvatilo korijene i među onima koji nisu bili ni rođeni kada se klalo po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zastrašujuće jer je stvorena još jedna generacija koja vjeruje da je trebalo klati.
Zakašnjela i nedovoljna međunarodna pravda i dalje sprječava mnoge Srbe, i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini, da se suoče sa samima sobom, sa zločinima koji su počinjeni u njihovo ime. Među njima sigurno ima onih koji su povjerovali u Karadžićevo zloćudno opravdanje za stotinu tisuća smrti.
"Ni Europska unija, ni ovaj sud, ni međunarodna zajednica, i nakon svega što se dogodilo u Parizu i Bruxellesu ne shvaćaju s čim i s kim su bili suočeni bosanski Srbi devedesetih", rekao je Radovan Karadžić. Istina je, pak, da ni Pale ni Beograd još uvijek ne priznaju, ali jako dobro znaju, što su napravili devedesetih. Prolili more krvi. I stvorili Republiku Srpsku kao podrugljivi spomenik svakom ubijenom.
