Foto: FAH, Index

TREBA biti jasan – govoriti u ovim uvjetima o nekakvom preslagivanju u Saboru jest samo običan poziv na korupciju i kupovanje glasova. Nešto što se danas u Hrvatskoj sankcionira čak i zatvorom. Što bi značilo preslagivanje?

Preslagivanje znači da Tomislav Karamarko, čovjek opterećen brojnim aferama, čovjek koji se jako zanimao upravo oko nadzora MUP-a i PNUSKOK-a te arbitraže INA-MOL, čovjek čija je veza sa slučajem INA u konačnici dovela do pada Vlade – postaje premijer.

Preslagivanje znači da Tomislav Karamarko, čovjek koji je problem, oko koga se vrti više afera nego što valjda zna sam izbrojati, postane onaj koji odlučuje. Preslagivanje znači da čovjek koji bi trebao prihvatiti političku odgovornost, koji je u postupcima za sukob interesa i koji pokazuje začuđujući interes upravo u područjima u kojima i zbog kojih jest u problemima – postaje prvi čovjek države.

Priča o preslagivanju, u ovakvoj političkoj situaciji gdje ionako nema saborske većine i gdje bi se saborski zastupnici morali "slagati" u novu većinu na tko zna koje načine – jednostavno rečeno predstavlja poziv na korupciju. Poziv da se nečasnim, a možda i nezakonitim obećanjima, prijetnjama i "dogovorima" nekako dođe do minimalne saborske većine, većine koja sada ne postoji.

Kazneni zakon je jasan – mito zastupniku je široko definirano

Ovo više nisu devedesete, hrvatski Kazneni zakon je jasan, članak 339.:

„(1) Tko kao zastupnik u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu ili kao vijećnik u predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave zahtijeva ili primi mito ili prihvati ponudu ili obećanje mita kako bi u predstavničkom tijelu glasovao na određen način, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko zastupniku u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu ili vijećniku u predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ponudi, obeća ili dade mito kako bi u predstavničkom tijelu glasovao na određen način.“

Pri tome – mito nije samo klasična "plava koverta". U pojmovniku Kaznenog zakona uredno stoji: „Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.“

I nemojte misliti da ova odredba već nema sudske prakse – ima. Podsjetimo se, Željko Sabo, bivši gradonačelnik Vukovara i osoba koja je do proljeća 2015. bila saborski zastupnik SDP-a i član predsjedništva, upravo je i temeljem članka 339. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora.

Dakle, ako netko misli na "preslagivanje" na način klasičnih političkih ponuda "ispod stola", kako bi u podijeljenom Saboru barem nakratko dobio većinu, treba znati da „svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost“, predstavljaju put u kaznionicu poluotvorenog tipa.

Želi li tko iz Sabora u zatvor?

Dodajmo svemu gore navedenom kako su u Hrvatskoj zastarni rokovi prilično produženi, pa želimo upozoriti zastupnike koji bi se možda "preslagivali" jednu činjenicu – ukoliko slučajno nakon "preslagivanja" DORH ne pokaže optimizam u podizanju istraga, nitko ne može znati što će biti za narednog mandata, za 3-4 godine.

Tada može doći nova vlast, neki malo poduzetniji DORH i USKOK, pa malo analizirati ugovore, poslove, zapošljavanja rodbine, bliske firme, ustanove, udruge, zadruge i što li već – za tog "presloženog" mandata. Podsjetimo još jednom: „Mito je svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost.“ I za to se služi do osam godina.

Ne pada nam na um kako bi inače itko u ovakvom Saboru danas, razdijeljenom za hrpu grupica uglavnom beskorisnih ljudi, u Saboru u kojem ništa ne funkcionira (evo prošli tjedan nisu imali kvorum ni u Odboru za obranu, a pitanja obrane su nešto što bi trebalo funkcionirati neovisno o općem rusvaju), kako bi se u ovom i ovakvom Saboru stvorila većina – nego nuđenjem na razne načine onoga što spada u definiciju „nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist“. Pazite – čak i neimovinska, dakle i razna pogodovna imenovanja i slično.

Dakle, svi oni koji danas razmišljaju prikloniti se nekoj novoj većini za neke manje ili veće usluge – dame i gospodo, put od sabornice do kaznionice u Hrvatskoj može biti veoma kratak.

HDZ nema većinu

Da HDZ ima dovoljno ruku sam sa svojim koalicijskim partnerima – nikakav problem, imali bi demokratsko pravo složiti novu većinu, jedan partner leti, s drugima se dogovore i to je to. Međutim, u ovakvim uvjetima slaganje nove većine je jednostavno rečeno – poziv na korupciju. Iz dva razloga.

Prvo, premijer takve "presložene" vlade bi bio Tomislav Karamarko. Čovjek opterećen skandalima i čudnim odnosima, čovjek koji nije odgovorio na brojna pitanja vezana za svoja prijateljstva, aktivnosti i djelovanja, posebno u vezi INA-e. U kakvom društvu bi bilo prihvatljivo da takav čovjek bude prvi čovjek države i vlade? Pa koalicija se raspala upravo radi njega! To bi bio poziv da je političko ponašanje kakvo je pokazao Karamarko nešto prihvatljivo – ali ono jednostavno rečeno nije.

Drugo, u Saboru ne postoji neka grupacija koja bi mogla radi političkih, ideoloških razloga podržati HDZ – to je bio Most, ali Most se odmakao. Preslagivanje sada bi bilo doslovno pa hvatanje svega, baš svega što bi za neki interes podržalo HDZ, a od hvatanja svega do članka 339. Kaznenog zakona jedan jedini i mali je korak.

Preslagivanje treba spriječiti

U ovakvoj situaciji potpunog raspada zakonodavne vlasti i potpunog raspada Vlade – jer ne mogu održati sjednicu osim telefonski, jedini, ali doslovno jedini pošteni i normalni način je da se Sabor samoraspusti, da se mandat vrati građanima koji će odlučiti o novoj saborskoj većini.

"Preslagivanje" treba spriječiti – politički, neprihvaćanjem bilo kakvih novih kombinacija osim izbora (oko tog zahtjeva bi se što više parlamentarnih stranaka trebalo suglasiti i nastupiti zajedno), ali "preslagivanje" treba spriječiti akcijama građanskog društva, uključujući i prosvjede. Jer, "preslagivanje" u ovakvim okolnostima svakako ne bi predstavljalo volju naroda. Predstavljalo bi jadni i patetični pokušaj spašavanja guzice Tomislava Karamarka i ništa drugo.

Da ne spominjemo kako bi u situaciji ovako podijeljenog Sabora, oni koji potpišu novu većinu bili vrlo izgledni ciljevi nekih budućih istraga da li je možda za potpis došla „nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist“. Pa dame i gospodo – razmislite. Preslagivanje škodi mirnom spavanju, a miran san je bitan svakome, posebno saborskom zastupniku.

Svjetlo na kraju tunela koje trenutno vodstvo HDZ-a s Karamarkom vidi u "preslagivanju", mogla bi biti i lokomotiva narodnog nezadovoljstva koja dolazi iz suprotnog smjera.