Tekst: J.D., I.Kri.
Foto: AFP

BRITISH PETROLEUM je danas počeo u bušotinu upumpavati blato kako bi se pokušao riješiti problem istjecanja nafte. Ranije je izvršni direktor Tony Hayward kazao da će kompanija pokušati na taj način spriječiti istjecanje nafte iako se takva procedura nikada nije koristila na takvim dubinama. Američka vlada je odobrila tu proceduru.

BP se nada da će uspjeti u bušotinu upumpati dovoljno blata kako bi se spriječilo istjecanje nafte, a potom bi je trebali zaliti cementom kako bi se zabetonirala. Hayward tvrdi kako su šanse za uspjeh ove metode od 60 do 70 posto.

"Začepite tu prokletu rupu"

Čini se da se američkom predsjedniku Baracku Obami cijela situacija u Meksičkom zaljevu popela na vrh glave. Washington post piše kako je inače izrazito smireni predsjednik u Ovalnom uredu tijekom sastanka svojim pomoćnicima rekao "Začepite tu prokletu rupu".

Obamina administracija opasno je potpala pod kritiku zbog upravljanja krizom. Neki uporno pričaju o tome da je Meksički zaljev Obamina Katrina iako je istina bitno drukčija. Ne samo da je British Petroleum formalno odgovoran za rješavanje curenja nafte, nego američka vlada nema resurse ni pristup tehnologiji kojima bi krizu mogla riješiti bolje od britanske kompanije.

Nisu svi kritični prema predsjedniku. Bivši predsjednički kandidat John Kerry, koji je doživio stravičan poraz od Georgea Busha na predzadnjim izborima, stao je u obranu Obame. Rekao je da cijela kriza pokazuje kako Kongres pod hitno mora odobriti zakon koji bi puno bolje regulirao cijelu problematiku.

"Ovo je blesavo, ljudi. Od prvog dana Obamina administracija je poslala sve svoje najbolje i najstručnije ljude da rade na problemu. Administracija ne buši izvore, to rade naftne kompanije, i kompanije su te koje bi trebale imati tehnologije za sprečavanje ovih problema."

BP znao da se sprema katastrofa?

Samo nekoliko sati prije fatalne eksplozije koja je dovela do kasnijeg potonuća platforme Deepwater Horizon i izlijevanja stotina milijuna litara nafte u Meksički zaljev, tvrtka British Petroleum znala je da nešto ne valja s cijevi kojom se bušio podvodni izvor. To se vidi iz memoranduma koje su javnosti pokazala dvojica američkih kongresnika odgovornih za istraživanje nesreće.

Članovi Predstavničkog doma Henry Waxman i Bart Stupak razgovarali su s jednim neimenovanim istražiteljem BP-a, koji ih je obavijestio o događajima koji su vodili do katastrofe. On im je ispričao kako je ključna greška vjerojatno nastala zbog prevelikog pritiska na bušilici, a moguće je i da je bilo ozbiljnih problema s uređajem koji je trebao zatvoriti izvor ukoliko dođe do eventualne eksplozije.

Transocean krivi BP, BP šuti

U memorandumu se ne spominje tko je odlučio da se bušenje izvora nastavi nakon što je otkriven problem. Transocean, tvrtka koja je za BP upravljala procesom bušenja, rekla je da odgovornost leži na britanskoj kompaniji, a BP nije dao komentar.

Memorandum dvojice čelnika Povjerenstva za energiju i trgovinu Predstavničkog doma, koje je pregledalo preko 100.000 stranica dokumenata BP-a, pokazuje i da je bilo brojnih problema s opremom. Oko pet sati prije eksplozije primijećen je neočekivani gubitak tekućine u cijevi koja je bila ugurana u izvor. To daje naslutiti da je bilo problema s uređajem koji je trebao zatvoriti izvor u slučaju katastrofe.

Serija problema

Problemi su uočeni i kod povijesti održavanja, izmjena i nadzora nad spornim uređajem. Dužnosnici BP-a i Transoceana sutra bi trebali ponovno svjedočiti pred Kongresom. Očekuje se da će veći dio svjedočenja biti posvećen upravo ovim problemima koji su izašli u javnost.

Nadalje, 51 minutu prije eksplozije uočena su tri znaka upozorenja, jer je nafta iz izvora počela izlaziti nekontrolirano. Oko 18 minuta prije eksplozije uočen je abnormalan pritisak kombinacije tekućina poznatih kao isplaka za bušenje, čija je namjena kontrolirati tok nafte i plina. Pumpa je zatvorena, ali pritisak se dramatično povećao i došlo je do eksplozije.

Katastrofa je mogla početi

Ostalo je povijest. Platforma se zapalila, prilikom čega je poginulo 11 radnika. Brodovi su dva dana pokušavali ugasiti požar kako bi spriječili potonuće, ali to im nije uspjelo. Pokidane instalacije na 1.500 metara dubine dovele su do istjecanja ogromnih količina nafte u Meksički zaljev i katastrofa je počela. BP je u međuvremenu pokušao curenje nafte kontrolirati na nekoliko načina, ali svaki put im probleme stvara činjenica da se sve mora raditi na dubini od kilometar i pol.

Nafta je u međuvremenu počela pristizati na obale tri američke savezne države, a konačne ekološke i financijske posljedice mogle bi biti najgore u povijesti naftnih katastrofa. BP je odmah počeo bušiti drugi izvor, koji bi trebao izjednačiti pritisak i zaustaviti curenje prvog, ali taj će proces potrajati mjesecima.