NIJE samo Ukrajina šokirana Trumpovim izjavama o "krivnji" za rat, nego i u Europi vlada zaprepaštenje što SAD tako lako prihvaćaju argumente Kremlja. Koliko je Washington još uvijek pouzdan saveznik?

Kako piše Deutsche Welle, jedva da itko u Ukrajini može razumjeti izjave američkoga predsjednika Trumpa kako je žilava i uporna borba te zemlje protiv napada Rusije "kriva" za tako dug rat, a kako je i predsjednik Volodimir Zelenski "nedemokratski" predsjednik. Jer doista novi izbori u Ukrajini nisu održani u roku i samo ovaj američki predsjednik ne može znati zašto nisu održani jer ta država već tri godine ratuje za svoju slobodu i neovisnost.

No izjave Donalda Trumpa zaprepastile su mnoge, osobito u državama središnje i istočne Europe. Jer tu nije riječ samo o podršci Ukrajini, nego i o temeljnom pitanju u ovom ratu: mogu li se dopustiti promjene granica vojnom silom? Do kuda Putin onda smije slati svoje tenkove? I sastanak ministara vanjskih poslova SAD-a i Rusije u Rijadu za čelnika ureda rumunjskoga predsjednika Cristiana Diaconescua izgleda kao priprema za "novu Jaltu" i diobu interesnih zona preko karte Europe. Je li Trump spreman prepustiti Putinu i Rumunjsku i povući američke vojnike stacionirane u toj zemlji?

Iskustvo Münchena

Rumunjski politolog Vladimir Tismaneu ne oklijeva sastanak u Rijadu nazvati "izdajom" i Ukrajine i vrijednosti za koje se zalaže Zapad. Isto tako, Rijad glatko uspoređuje s "novim Münchenom", sporazumom kojim su 1938. zapadne zemlje prepustile Hitleru područje Čehoslovačke naseljeno njemačkom manjinom – i što se brzo pretvorilo u nacističku okupaciju čitave zemlje i svjetski rat.

Na taj sporazum aludira i poljski premijer Donald Tusk: povodom Münchenske konferencije o sigurnosti na društvenoj je mreži napisao: "Kao turist volim taj grad. Kao povjesničar i političar mogu danas samo reći: München – NIKAD VIŠE." Tusk neumorno upozorava: "Prisiljena kapitulacija Ukrajine značit će kapitulaciju čitave zapadne zajednice."

Diljem zemalja koje su okusile biti dio sovjetskoga Istočnog bloka širi se bojazan kako će opet biti prepuštene Rusiji. U Rumunjskoj i susjednoj Moldaviji stalno se redaju incidenti s ruskim raketama i letjelicama i tek je ove veljače rumunjski parlament prihvatio zakon kojim se odobrava obaranje takvih ruskih projektila. Privremeni rumunjski predsjednik Ilie Bolojani upozorava: "Sigurnost Ukrajine je i sigurnost Europe i Rumunjske. Mi ne stojimo na strani Ukrajine samo iz humanitarnih razloga, nego jer je to i u strateškom interesu naše zemlje."

Čudna sloga Washingtona i Moskve

A što su "strateški interesi" nove američke vlade, Europljani u to više ne mogu biti sigurni. Ne samo Elon Musk koji podržava populističke stranke u Europi koje također redom pokazuju razumijevanje za politiku Kremlja, nego je nedavno u Münchenu američki potpredsjednik Vance optužio Rumunjsku što je poništila prvi krug predsjedničkih izbora na kojima je ekstremistički i proruski kandidat Calin Georgescu osvojio najviše glasova.

Neke bivše članice Varšavskoga pakta imaju razumijevanja za ovu popustljivost Washingtona prema Kremlju: osim Orbana u Mađarskoj, bugarski predsjednik Rumen Radev "pozdravio" je ovu "mirovnu inicijativu" Trumpa i još jednom upozorio tamošnju vladu neka ne šalje bugarske vojnike u Ukrajinu – iako o tome nikad nije bilo ni riječi. Slična je reakcija i premijera Slovačke, Roberta Fica: nedavni europski sastanak u Parizu o podršci Ukrajini nazvao je sastankom "prijatelja rata" s kojima njegova zemlja "nema što tražiti".

Prepušteni sami sebi

Ali raspoloženje na istoku Europe prema novoj politici Washingtona uglavnom je drugačije: predsjednik Češke Petr Pavel na društvenoj je mreži objavio kako je potrebna "solidna doza cinizma" da bi se predsjednika Ukrajine nazvalo diktatorom, a predsjednica bivše zemlje Sovjetskoga Saveza Litve, Gitanas Nauseda još je jasnija kod pitanja koliko se još Europa može pouzdati u ovu vladu u Washingtonu: "Moramo smjesta djelovati kako bismo podržali Ukrajinu i ojačali sigurnost Europe. Dosta je brbljanja, vrijeme je za djelovanje." Ta je zemlja predstavila plan od šest točaka koji bi Europu doveo do veće neovisnosti i u pitanju obrane. Tu nije samo jačanje vlastitih oružanih snaga, nego i ulaganje u vojnu industriju Ukrajine uz još dosljednije sankcije protiv Rusije.