SABOR je raspušten, predsjednik je raspisao izbore, svi objašnjavaju za koga će glasati i zašto. Ali prije toga nameće nam se jedna druga dilema: Zašto izaći na izbore?

Najčešće čujemo masu razloga zašto ne izaći na izbore: svi su oni isti, svi su političari pokvareni, svejedno je tko je na vlasti i slično.

A zapravo parlamentarni izbori su savršena stvar. I to iz jednostavnog razloga. Sve ono što te ljutilo, frustriralo, smetalo i iritiralo tijekom četiri godine ili sve ono što ti se sviđalo i bilo ti baš simpa i OK, a o svemu tome si u ove četiri godine obično raspravljao na faksu, poslu, poslije nogometa ili s cugom u ruci na šanku, sada možeš javno reći. I to na način da kemijskom zaokružiš jednu od ponuđenih stranaka, onu za koju procijeniš da će najbolje raditi za tvoje dobro, u tvojem interesu i u interesu budućnosti tvojih klinaca.

Jednom u četiri godine, odnosno jednom u 1461 dan, jednom u 35 064 sata ili još preciznije jednom u 2 103 840 minuta netko vas pita što mislite o budućnosti ove zemlje. Ja mislim da tu priliku treba iskoristiti jer je tvoje mišljenje u tom trenu i više nego važno.

To je ujedno i jedina prilika u kojoj se baš TEBE nešto pita. Na taj dan, u ovom slučaju 23. studenog, TI si najvažniji čovjek u Hrvatskoj, odnosno TVOJE mišljenje i TVOJ glas je relevantan. Za tvoj glas se sve političke stranke bore na ovaj ili onaj način. Nećeš valjda dopustiti da te mjesec dana u predizbornoj kampanji bombardiraju različite stranke sa svih strana svojim stavovima, porukama i obećanjima, a da im ti nakon toga svega ne kažeš što o tome misliš?

Tijekom četiri godine najčešće nas nitko ništa ne pita o poskupljenju knjiga, o rastu cijene telefonskih impulsa, o cijeni registracije našeg limenog ljubimca.

Zar se ne bi osjećao prilično glupo da ne iskoristiš tu jednu priliku u četiri godine kada te se nešto pita o tome.

Često čujem pesimistična razmišljanja u stilu: Ali moj glas je samo jedan i ništa ne može promijeniti, pa neću glasati! Naravno, da je tvoj glas samo jedan jer i ti si samo jedan pojedinac, ali kao takav, sigurno se ne smatraš beznačajnim.

Druga genijalna teza koju se čuje je: Mene uopće ne zanima politika! Ne bih baš rekla da te ne zanima koliki ćeš porez plaćati, kakvu ćeš uslugu dobiti u bolnici, koliko ćeš čekati na dobivanje osobne iskaznice ili nešto treće. A sve to i nije ništa drugo nego politika!

Možeš ne znam koliko puta sebe uvjeravati da se ti ne baviš politikom, ali zaludu. Jer ako se ti možda i ne baviš politikom, politika se sigurno bavi tobom.

Pored toga ako odeš glasati tog 23. studenog imat ćeš i nekakvo moralno pravo psovati sljedeću Vladu. Svejedno jesi li glasao za pobjedničku ili gubitničku opciju. Ako uopće nisi sudjelovao u odabiru političara, tvoja buduća kritika vlasti baš i neće imati neke temelje.

Malo pojednostavljeno rečeno: svi su oni isti, svi kradu, i svi uđu u politiku da se obogate, pa me stoga politika kao takva uopće ne zanima – to opće ne drži vodu. Jer znam da ti nije svejedno tko je na vlasti i tko te predstavlja na Markovu trgu.

Ne može ti niti biti svejedno jer bi to značilo da te ne zanima koliko ćeš imati novaca u džepu, hoćeš li moći kupiti baš one cipele ili tenisice koje su ti zapele za oko, a ne one druge, obične, ali prihvatljivije cijenom.

Ne možete reći da vam je svejedno niti hoćete li plaćati porez na kućne ljubimce ili provesti godišnji odmor u hladu svojeg doma, jer vam fali love, pa nemate izbora.

E, pa caka je baš u tome. Imate izbora i možete birati. Stoga, ako ste baš 23. studenog mislili ići brati gljive, krenuti s frendovima na izlet, ili se jednostavno izležavati tijekom nedjeljnog poslijepodneva kod kuće, samo dajte.

Ali svakako prije ili poslije toga, a najkasnije do 18.55 sati, izađite na izbore i dajte svoj glas.

Jer vaš glas je jedino što imate u politici.

 Aleksandra Kolarić