DIREKTOR Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dr. Većeslav Bergman uveo je sistematski teror nad liječnicima primarne zaštite i na medicinskim sestrama koji rade u ambulantama a to opravdava time da se tekući deficit sustava zdravstva popeo na 24 posto.

Dr. Bergman, možda zato što je stomatolog i što nema baš iskustvo sa pacijentima sa kroničnim i/ili teškim bolestima koji su, bez uzimanja lijekova, često skupih, naprosto osuđeni na smrt, maltretira vrijedne doktorice i doktore i sestre koje im pomažu prijeteći im sankcijama, to jest, smanjivanjem plaće i drugim, kako navodi, ugovorenim kaznama.

Jesu li ugovorne doktorice i doktore u primarnoj zaštiti krivi što Hrvatska ima toliko bolesnika? Jesu li oni možda prouzročili čitavu lepezu psihosomatskih i drugih teških oboljenja koje su posljedice rata, strašnih drama koje su hrvatske građanke i građani proživjeli i još proživljavaju i života u siromaštvu, najčešće i na rubu egzistencije?

Godinama promatram predan rad jedne doktorice i sestre. Nikada ih nisam vidio loše volje. Uvijek su dobro raspoložene. Svakoga pacijenta znaju, pa i članove njihovih obitelji stoga se prečesto nađu i u potrebi da budu i doktori uma i duše, a ne samo tijela. Vjerujem da je tako i u svim ostalim našim ambulantama, ali mogu svjedočiti samo o jednoj, onoj koju pohađam već skoro deset godina.

Moja doktorica i njena sestra u prosjeku obrađuju sedamdesetak pacijenata u jednoj šihti a kada dolaze godišnji odmori i mijenjaju susjednu ekipu, obrađuju i do 50 posto više pacijenata. Jučer, žalosne i umorne jer je Bergman bezosjećajno, grubo i totalitarno navalio na njih, bili su obradili 115 pacijenata a radno vrijeme još nije bilo gotovo kada sam ih posjetio i, naravno, još jednom dobio vrhunsku pažnju. I to ne zato što znaju da sam novinar. Nipošto. Kunem se živim Bogom da isto tretiraju svakoga koji pokuca na njihova vrata. I mlade i stare.

Dr. Bergman, umjesto da ih ohrabri i da im čestita što rade ogroman i odličan posao, a za male pare, kao i većina u zdravstvenom sektoru, prijeti im sankcijama jer im je potrošnja lijekova za prvo polugodište u odnosnu na isto razdoblje tijekom 2003. godine porasla za 116 posto sugerirajući da ne rade savjesno, to jest, da neracionalno propisuju lijekove za recept. Drugim riječima, da su loši u svome poslu.

Kakav šamar je dao Bergman tim vrijednim ženama. Ma kako ga nije sram! Zašto se ne spusti malo sa svog kancelarijskog Olimpa i dođe malo među svoje doktorice i doktore i njihove sestre da shvati što je pravi život? Možda bi tada prestao pisati bedastoće jer bi vidio da bolesnu osobu doktor ne može liječiti pogledom i rukoljubom nego lijekovima, savjetima.

Koliko su Bergmanova upozorenja deplasirana i kontradiktorna, zapravo glupa i nepismena, štoviše, nestručna i neprofesionalna, govori dio njegova pisma u kojem apelira da se smanje troškovi ali da se istovremeno osiguranim osobama Zavoda pruži optimalna skrb (?!).

Bergman navodi da potrošnja lijekova u Hrvatskoj iznosi gotovo 30 posto zdravstvenog proračuna, a da ta brojka u zemljama EU ne prelazi 15 posto. Već bi ovo bilo dovoljno da ga se smjeni kao nekompetentna osoba koja ne vidi da se Hrvatsku naprosto ne može i ne smije uspoređivati sa zemljama visokog statusa, a koje nisu doživjele strahote kao što je bilo kod nas.

Bergman je, da situacija bude još smješnija, potrošio ogromne pare u tiskanju liste 50 najpropisivanijih lijekova na recept na plastificiranom plakatu formata A3 koji mora biti istaknut u ordinacijama. Zašto, po Bogu?! Da se te najtraženije lijekove prestane davati pacijentima? Što Bergman želi? Povećati mortalitet kroničnih i teških bolesnika?

Prijetnjama doktoricama, doktorima i sestrama, dr. Većeslav Bergman destabilizira hrvatsko društvo, unosi nemir i strah među bolesnicima, krši ustavna prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, dovodi zdravstvene radnike u šizofreno stanje; de facto, svjedoči da Hrvatska vlast ne voli i ne poštuje podjednako građanke i građane kojima služi. Naime, važno je biti bogat i zdrav. Siromašne i bolesne neka vrag odnese.

Gospodine Bergman je običan terorist i vrijeme je da hrvatski građani kažu NE teroru. Vrijeme je da se organiziraju demonstracije pred HZZO i da se zatraži smjena toga bešćutnog liječnika. On ne voli hrvatske ljude onakvi kakvi jesu: nemoćni, slabi, bolesni i siromašni. Ovdje bi trebalo mjesta samo za one koji ljube bližnjega i koji ne stvaraju kaste.

On osuđujete mnoge nas na propast. Dr. Bergman je prešao granicu narodnog strpljenja i ne bi se smio nastaviti igrati sa nama i omalovažavati nas. Obećavam da, bude li umro i jedan od nas zbog njegove sljepoće, neću mu dati mira dokle god sam živ ili dokle god bude na toj sramotnoj funkciji koju obnaša pijući krv naše sirotinje.

Drago Pilsel