Foto: Anto Magzan/Pixsell, Index

U HRVATSKOJ, zemlji gdje je neznanje vrlina, glupost životna prednost, a potpuna i apsolutna nekompetentnost  preduvjet za bilo kakav napredak na poslovnoj, stručnoj i općenito društvenoj ljestvici –  čak i u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj teško je naći nekoga tko javno, u medijima pokaže da je toliko neupućen, o temi neobrazovan i neupotrebljiv, kao što je to pokazao predsjednik Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a, Ante Jelić ispalivši javno, pred novinarima kako bi kontrolori u tramvajima i autobusima trebali nositi – oružje.

"Ideja je da se kontrolori u prvo vrijeme zaštite na način da ide netko od zaštitara uz njih, a naknadno, sukladno zakonu, da i oni polože za zaštitara i dobiju takve ovlasti jer mi moramo učiniti sve da se ljudi zaštite", obrazložio je ovu ideju Ante Jelić. Ovlasti – među ostalim, nositi oružje.

Dakle, gospodine Jeliću – ispalili ste takvu glupost koju može ispaliti samo netko tko je šef sindikata državne, tj. gradske firme, netko tko ima beskonačno vremena, nula znanja i apsolutno nikakve odgovornosti za ono što kaže. Ili je alternativa tome da među kontrolorima ima onih koji bi uživali pucnjavi, razbijanju glava, ubijanju i litrama krvi po autobusima i tramvajima?

Kada se lupa bez znanja i pokrića

Idemo redom.

Prvo i osnovno, ako niste znali, vatreno oružje ubija. U pitanju je komad željeza i plastike koji ispaljuje potencijalno smrtonosni projektil. Dakle, treba ga koristiti samo i isključivo ako je ugrožen život – jer to jedino opravdava ugrožavanje tuđeg života. A neki popis ubijenih kontrolora u zadnje 2-3 godine niste nam dali.

Drugo, kratko vatreno oružje, osim ako ga ne držite u ruci, što čak i policajci rade u vrlo iznimnim slučajevima, treba izvući iz futrole, otkočiti, nanišaniti i pucati – svjetskom rekorderu (koji dakle vježba svaki dan i ima najbolju opremu) treba otprilike toliko vremena da napadač ima mogućnost prijeći 7-8 metara i u tipa s pištoljem zariti nož ili mu raspalili glavu bejzbol-palicom. Vašem kontroloru bi za to trebalo dosta više vremena – pa bi trebao krenuti s pucanjem kada vidi napadača u drugim kolima ili na sasvim drugom kraju autobusa. Kako znate da je taj toliko opasan, s nekih 10-tak metara udaljenosti, često u protusvjetlu ili polumraku ako je noć? Što s ostalim putnicima?

Treće, kada se već puca – puca se da ubijete. Dakle, u prsište, jer u glavu pucaju samo profesionalci, prevelika je mogućnost da promašite ili da se metak odbije od ruba glave. Priče o nekakvom ranjavanju i slično zaboravite – jer su to filmske bajke. Napadač, potencijalni je već pod drogama, adrenalinom i slično, imati će i ranjen dovoljno vremena za došetati do kontrolora, uzeti pištolj, pucati iz blizine i možda pobiti još nekoga. Ili pola autobusa.

Četvrto, znate li koliko je velika mogućnost da u vozilu koje se kreće ubiju nekoga potpuno nevinog? Vrlo je teško naučiti pravilno pucati u pokretne mete, to čak ni policija ne vježba previše, a tek pokretna meta u pokretnom vozilu. Nije to film.

Peto, koji biste kalibar koristili? Manji, a prodorni, tako da probušite napadača i još trojicu nevinih građana iza sebe, ili ne znam Colt 45, koji ima velik i spor metak, pa će zaustaviti napadača kao da je odvaljen šakom – ali je kao oružje toliko veliko da se mora nositi otvoreno?

Šesto, znate li što znači nositi u gužvi autobusa ili tramvaja oružje? Pa to je najbolja metoda uopće da ga date u ruke napadaču! Jeste li svjesni da biste time agresivne, nadrogirane i na sve druge načine opasne tipove opskrbljivali oružjem! Jeste li ikada gledali neki zatvorski film – čuvari u zatvoru nikada ne nose oružje, jer u gužvi je vrlo lako moguće ostati bez njega. Tek ako dođe do veće pobune i slično – oružje se vadi iz ormara i koristi isključivo s mjesta gdje zatvorenici ne mogu doći.

Sedmo, ako kontrolor nosi oružje i to se zna – a kontrolor ne ide u zajedničke ophodnje i to automobilom kako policajac, zar ne bi bio odlična meta onima koji traže ilegalno oružje za sutra opljačkati banku? Nož prislonjen na leđa i kratko: "Daj oružje ili te nema!" Koliko je vaših ljudi spremno u takvom slučaju reagirati kao pripadnik specijalne policije i oteti nož ucjenitelju?

Osmo, kakve ovlasti zaštitara? Za postati zaštitar treba imati odgovarajuće preglede, fizičku i psihičku spremnost, traži se posebna zdravstvena sposobnost – koliko je takvih konduktera? Zaštitar treba biti potpuno zdrav – i što ćemo s onima koji to ne zadovoljavaju? Otkaze ili neka sjede u uredima? Dakle, koliko ste ono svojim radnicima koje kao šef sindikata štitite, spremni potpisati otkaz, jer eto imaju ozljedu koljena s nestabilnošću istog (jedan od par desetaka razloga radi koje se ne može postati zaštitar)?

Deveto, koliko novca treba uložiti da bi kontrolori bili dnevno spremni za ubijanje? Pucanje iz pištolja je vještina koja se vježba, za ovo, pucanje u pokretnom objektu u živu metu među "civilima" treba cijeli poligon, simulacije unutar samih vozila i prilično vježbe svaki mjesec. Čije novce biste trošili na to?

Deseto, pokušate nešto pročitati o temi prije nego što iziđete pred novinare, nervirate ljude koji plaćaju prirez 18% kako biste imali plaću veću od njih. Knjige su vaš prijatelj!

Od nepotizma prema ljubavi za oružjem

Podsjetimo se, isti taj Ante Jelić ju srpnju je branio praksu da bi u ZET-u trebalo zapošljavati djecu i rodbinu već zaposlenih! Dakle, da se javno, pravilnikom legalizira nepotizam i zapošljavanje po vezi! Tada su naime objavili: "Na sastanku predstavnika Sindikata vozača i prometnih radnika sa Upravom podružnice postignut je dogovor da prioritet pri zapošljavanju u podružnicu ZET prednost imaju djeca ili supružnici naših radnika." Genijalno! Prvo zaposliti rodbinu, pa onda podijeliti oružje!

I to je Anti Jeliću sasvim normalno! Zamislite kakve profile rađa rad u javnom sustavu! U privatnom sektoru – s ovakvim izjavama bi se letjelo s posla, jer iste znače uznemiravanje građana, tj. onih koji plaćaju taj isti ZET. Nego, mogli bi pitati Jelića, zašto se onda zaustaviti na kratkom oružju? Mogli bi recimo i vozače naoružati, no kako voze, da ih ne bi ometalo u vožnji, dati im skraćene sačmarice – pa onda samo okrene preko ramena i opali, poslije neka forenzičari razmišljaju tko je započeo sukob ili je bio problematičan. A ne bi i poneki tenkić loše došao.

Znate li što je još genijalno? Ljude s idejama poput Jelića tamo izaberu za – šefa sindikata. Ima i povlastice, ovisno o broju članova sindikata i oslobođenje od vlastitog posla za koji je plaćen, jer se eto bavi sindikalnim aktivnostima. Na koji način – vidimo. A o trošku – građana Zagreba!

Srećom, ni ZET nije baš totalno blesav

Ipak, Uprava ZET-a je pokazala trunku razuma pa smo dobili i priopćenje: "ZET je poduzeo sve u cilju zaštite kontrolora karata, ali u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Iracionalne mjere, kao što je nošenje oružja, ni u kojem trenutku nisu bile razmatrane kao model prevencije ili dodatne zaštite", kazali su iz ZET-a.

ZET svakako ima pravo angažirati zaštitare koji bi pratili kontrolore – i to uredno platiti. Zaštitari imaju licencu i određena prava – mogu primjerice zadržati osobu dok ne dođu organi reda i identificiraju je i slično.

Možda i tu leži problem šefa sindikata – kontrolori su besmisleni. ZET-u bi bilo efikasnije dati otkaze kontrolorima i za te novce ugovorno, sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti, uzeti zaštitare koji bi provjeravali tko ima vozne karte. Imali bi ovlasti identificirati osobu, zadržati je ako se ne želi identificirati, a sigurno bi i bili ljubazniji, jer ako počnu raditi probleme – ode licenca od koje žive.

Kontrolor nije službena osoba ni zaštitar – pa mu nitko ne mora dati osobne podatke radi naplate kazne. Nadalje, kontrolor, kako neplaćanje karte nije kazneno djelo, ne smije zadržati osobu do dolaska policije - onaj tko nije platio kartu ne samo da ima pravo izići iz vozila, već ima pravo na samopomoć ako ga netko u tome sprječava, dakle i primjenu razumne sile u tome. Kontrolor je običan građanin – nema nikakve posebne ovlasti nadzora, identificiranja ili posebno zadržavanja!

Dakle, ZET bi stvarno mogao poslušati g. Jelića, riješiti se kontrolora, i za te novce uzeti zaštitare na ugovor – koji bi definitivno bili učinkovitiji. I ljubazniji. To bi u biti bili najbolje rješenje – pa bi Anto Jelić i oni koji su došli do ove ideje uredno mogao svoje potencijale razviti u privatnom sektoru.
Kažu da one američke privatne vojske kao što je Blackwater trebaju ljude, ne da se dobije pištolj, nego i puno više, plaćaju bolje od ZET-a, a i život je uistinu uzbudljiviji. G. Jelić bi svojim sposobnostima sigurno tamo mogao brzo napredovati u časnika. Jer sumnjam da imaju sindikalce.

A možemo kao i Ameri

Ima naravno i drugi put – da lijepo Sabor u Ustav doda Drugi amandman Ustava Sjedinjenih Američkih država, koji, podsjetimo se, glasi: "Budući da je dobro uređena milicija nužna za sigurnost slobodne Države, pravo građana držati i nositi oružje neće biti ograničeno."

Onda ćemo fino svi imati pravo nositi oružje, od damskih malokalibarskih do Tetejca za ozbiljnije argumentiranje te Magnuma 44 za seoske derneke. Tko zna, možda bi u tom slučaju ophođenje između građana i javnih službi postalo puno ljubaznije nego li je danas. Svi bi se međusobno smješkali i nitko se ne bi nikome zamjerao. Pa kom obojci, kom opanci.