U HRVATSKOJ iz godine u godinu raste broj stranih radnika. Tako ih u posljednje vrijeme sve više dolazi iz Azije, a najviše ih je s Filipina i iz Nepala. Dok su Filipinci pretežno zaposleni u ugostiteljstvu, radnici iz Nepala najviše rade na građevini i u dostavi. Mnogi od njih zaposleni su na obali.

U prvoj trećini ovog mjeseca na području Istre evidentirano je 1527 državljana Nepala na odobrenom privremenom boravku u svrhu rada, od kojih je na području Pule, Vodnjana, Medulina, Ližnjana, Fažane, Marčane, Barbana i Svetvinčenta njih 383.

U Hrvatskoj, uz posao, imaju osiguran smještaj, a većinu novca šalju svojim obiteljima. Neki svoju obitelj ne vide godinama. Jedan od njih je Nepalac Krishna Podel, koji radi u Puli.

Nepalac Krishna svoju obitelj neće vidjeti najmanje dvije godine

Krishna Podel ima 36 godina i dolazi iz Pokhare, grada koji se smatra turističkom prijestolnicom Nepala. Godinu dana je u Puli, gdje radi kao dostavljač. Ispričao nam je da je životom u Puli jako zadovoljan, kao i poslom i smještajem. Kaže da su ga ljudi dobro prihvatili, da su jako gostoljubivi i spremni pomoći u bilo kojem trenutku.

Krishna je otac petogodišnjeg sina, koji je s njegovom suprugom u Nepalu. Neće ih vidjeti dvije godine. Prije nego što je došao u Hrvatsku, šest godina radio je u Kuvajtu. Kazao nam je da je jedina prilika da bude s obitelji u Nepalu bila za vrijeme pandemije koronavirusa.

"U Hrvatskoj sam jednu godinu. Prvo sam mjesec dana radio za Glovo u Zagrebu, a onda sam došao ovdje. Volim Hrvatsku i volim biti u Puli. Šest godina sam bio u Kuvajtu, gdje sam radio u ambasadi. Za vrijeme covida bio sam u Nepalu i nakon toga sam došao u Hrvatsku. Volim Hrvatsku, posebno Pulu jer su ljudi ovdje jako dragi i vole pomoći. Pula je također i jako lijep grad.

Još uvijek radim za Glovo, za kompaniju Meta Mate. Zadovoljan sam. Sve je stvar novca, a novac je jako važan na našem putu i kako bismo preživjeli i kako bismo prehranili obitelj. Sada sam jako zadovoljan", kazao nam je.

"Ovdje sam kako bih financijski pomogao svojoj obitelji"

Kao i većina stranih radnika, i Krishna većinu zarađenog novca šalje obitelji u Nepal. Ondje su primanja puno manja pa se uz novac zarađen u Hrvatskoj može lakše živjeti. Priča nam da dolazi iz turističkog grada, baš kakav je i Pula, u kojem je samim time život znatno skuplji nego u ostatku Nepala.

Krishna nam kaže da mu plaća, pa tako i iznos koji mjesečno šalje obitelji u Nepal, varira iz mjeseca u mjesec, a ovisi o broju dostava koje ima. Ponekad se radi o 800 eura mjesečno, a ponekad, u najboljim mjesecima, oko tisuću i više.

"Došao sam ovamo zbog svoje obitelji. Zato štedim novac. Imam lijepu i zgodnu ženu i sina, koji ima pet godina. Svaki dan se čujemo putem videopoziva. Tri godine sam zbog covida bio sa svojom obitelji u Nepalu. Zadnji put sam ih vidio prošle godine, točnije 14. veljače. Bitno mi je da zaradim novac pa ću u Nepal ići tek sljedeće godine. Teško je, sam sam ovdje, bez obitelji, imam krug prijatelja, ali obitelj je obitelj. Ali ja sam otac, suprug i moram se žrtvovati za obitelj.

Na primjer, 100 eura u Nepalu je 14.000 rupija, a to nije dovoljno zato što je Nepal dosta skup, pogotovo grad iz kojeg ja dolazim Pokhara. To je turistički grad baš kao i Pula. I isto je skup", ispričao nam je.

Na upit koliko dugo planira ostati u Hrvatskoj, Krishna kaže da o tome ne razmišlja, već da je sretan što ima mogućnost zaraditi novac kako bi pomogao svojoj obitelji.

"Nepalci i Hrvati su isti - gostoljubivi i uvijek spremni pomoći"

Krishna ima smještaj u centru Pule, nadomak Arene, gdje živi s cimerima iz Nepala i Indije. Kaže da se dobro slažu i da je smještajem jako zadovoljan, prvenstveno zato što je jako uredno i čisto.

"Većina apartmana je lijepa i jako uredna. Ovdje su kupaonice jako čiste, a smještaj nam je dobar. U kući u kojoj živimo imamo tri sobe. Živim u jednoj većoj sobi sa šest cimera. U drugoj sobi su još četiri ili pet prijatelja", kaže Krishna.

Praznike i proslavu Nove godine Krishna je obilježio sa svojim prijateljima u centru Pule. Kaže da su se naplesali i zabavili. Na upit kako se snašao u Puli i kako ga je prihvatilo lokalno stanovništvo, odgovara da su svi srdačni i voljni pomoći i da se zbog toga osjeća kao da je kod kuće.

"Novu godinu smo slavili s prijateljima u sobi, a nakon toga smo išli u centar na koncert, gdje smo se naplesali. Hrvati, osim po boji kože, nisu drugačiji od Nepalaca. Rekao bih da su Hrvati i Nepalci isti zato što su ljudi u Nepalu kao i Hrvati - dobri, lijepi, uredni i vole pomagati.

Kada sam došao u Hrvatsku i počeo raditi, ako nisam mogao naći neku adresu, tada bi mi ljudi koji žive ovdje nudili pomoć i pokazivali mi gdje je ulica koju tražim. Zato se ovdje osjećam kao da sam kod kuće", ispričao nam je Krishna.