LEGENDARNI američki automobili iz 1950-ih, koji su desetljećima bili zaštitni znak Kube, gotovo su nestali s cesta. Njihovo mjesto zauzela su mala električna vozila na tri kotača, uglavnom kineske proizvodnje, koja su zbog dugotrajne nestašice goriva postala glavno prijevozno sredstvo za stotine tisuća Kubanaca.

No nije riječ o običnim električnim triciklima. Mnogi vlasnici ugradili su solarne panele kako bi vozila mogli puniti bez oslanjanja na ionako preopterećenu kubansku elektroenergetsku mrežu.

"Ovako se ljudi danas kreću"

Današnji prizori na kubanskim ulicama potpuno su drukčiji od onih od prije samo godinu dana, kada su njima dominirali stari automobili iz kojih su izlazili gusti oblaci crnog dima. "Ovako se ljudi danas kreću", rekao je za Associated Press 40-godišnji Liecer de la Cruz, vlasnik jednog od električnih tricikala.

Vozila, čija se cijena kreće između 2000 i 4000 dolara, koriste se za prijevoz robe, ali i na redovitim linijama koje su nekoć pokrivali autobusi.

Iako su za većinu Kubanaca preskupi, mnogi su prodali svoje stare automobile na benzin kako bi ih kupili. Drugi su ih dobili od rodbine iz inozemstva, gdje su uglavnom jeftiniji, dok su pojedini mali poduzetnici u njih uložili svoju zaradu, očekujući da će im se investicija brzo isplatiti.

Gospodarstvo u krizi već pet godina

Američki predsjednik Donald Trump u siječnju je zaprijetio uvođenjem carina državama koje prodaju naftu Kubi. Ta otočna država proizvodi tek oko 40 posto goriva koje joj je potrebno.

Od tada je na Kubu stigao samo jedan tanker s naftom, i to krajem ožujka. Prije toga pristizalo ih je oko osam mjesečno. Posljedice za svakodnevni život su velike.

Redovite redukcije električne energije dodatno su se pogoršale, produbljujući probleme zemlje čije je gospodarstvo u krizi već pet godina. Nestašice hrane i lijekova postale su još izraženije, a javni prijevoz znatno je smanjen.

U takvim okolnostima električni tricikli postali su neizostavni dio svakodnevice. Prevoze robu, voze na rutama na kojima su nekoć prometovali autobusi, a u nekim dijelovima Havane koriste se čak i za odvoz otpada.

Jedna vožnja košta manje od jednog američkog dolara

Stanovnici s teškim vrećicama iz trgovine često ih koriste kao taksi. Vožnja je spora, vruća i ne osobito udobna, ali je ipak bolja od pješačenja. "Ako si možeš priuštiti vožnju, jednostavno sjedneš. Ako ne možeš, ne možeš nikamo", izjavila je 52-godišnja prodavačica Berta Ferrer, koja četiri dana u tjednu radi u trgovini u središtu Havane.

Za jednu vožnju plaća oko 500 kubanskih pezosa, odnosno manje od jednog američkog dolara. To je velik izdatak u zemlji u kojoj prosječna mjesečna plaća državnih zaposlenika iznosi oko 10 dolara, a radnika u privatnom sektoru oko 40 dolara.

Na kubanskim ulicama danas su najčešći električni tricikli kineskih proizvođača poput Zonsena i Jinpenga. Mnogi se kupuju u državama poput Paname, odakle ih rodbina ili uvoznici šalju na Kubu radi daljnje prodaje. Prema sporazumu s Kinom, marka Vedca sklapa se na Kubi.

"Mislim da je ovo budućnost"

Pojedini vlasnici na krovove svojih tricikala postavili su solarne panele koji omogućuju punjenje baterija tijekom vožnje i nastavak rada unatoč energetskim problemima na otoku.

"U Havani danas ima toliko tricikala da ne možeš provesti ni deset minuta na ulici, a da ih ne vidiš na desetke kako prolaze", rekao je 29-godišnji inženjer Carlos Álvarez, vlasnik radionice specijalizirane za električna vozila.

Inženjer Ricardo Quintero svoj električni tricikl koristi za prijevoz voća i povrća do štanda koji vodi zajedno s obitelji. "Mislim da je ovo budućnost i da će ostati s nama", rekao je gledajući svoje vozilo na tri kotača.