Kome odlazi vaš novac? Kujundžiću je danas pobjegla odvratna istina

Foto: Pixsell/Davor Visnjic
"NITKO na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve".
Ovo je ministar zdravstva Milan Kujundžić danas odgovorio kad su ga upitali jesmo li dovoljno bogata država da liječimo bolesnu djecu. Uz aktualnu situaciju u zdravstvu i politici, ministar je komentirao i situaciju oko lijeka spinraza, zbog kojega će uskoro roditelji na prosvjed na Markov trg.
>> Kujundžić o skupom lijeku za djecu: "Hrvatima moramo reći istinu, nitko nije dovoljno bogat da liječi sve"
>> U Hrvatskoj roditelji idu pred vladu moliti lijek za spas djece, a Slovenci svoju već odavno liječe
Hrvatski paradoks
Ova Kujundžićeva rečenica zvuči kao nešto što možemo pročitati u srednjoškolskom udžbeniku iz logike. Univerzalno-negativni sud "Nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve", komotno može biti upotrijebljen kao jedan od uspješnih primjera elementarne logike.
Kad smo već kod srednje škole, prisjetimo se usput i termina paradoksa. Hrvatska enciklopedija definira paradoksiju u logici kao "stav koji počiva na prividno ispravnoj logičkoj argumentaciji, ali koji je ili proturječan ili u proturječju s provjerenim činjenicama".
U realnom kontekstu, rečenica kako "nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve" logički je savršeno ispravna. Kad je izgovori ministar u hrvatskoj vladi, ova rečenica je paradoks.
Problematični lijek koji spašava djecu
U žarištu pozornosti ovih dana su djeca koja boluju od spinalne mišićne atrofije i koja čekaju odobrenje lijeka. U Hrvatskoj, taj je lijek odobren samo za dvoje djece, a čeka ga još 39-ero. Lijek se zove spinraza i otkriven je lani, a prema informacijama iz Slovenije, lijek se pokazao učinkovitim u zaustavljanju propadanja mišića do kojeg dolazi uslijed ove teške bolesti.
Međutim, spinraza je izuzetno skupa, a jedna doza košta 125.000 dolara te je djetetu potrebna kroz cijeli život.
Naravno, cijena lijeka koji može spriječiti propadanje dječjih mišića u Hrvatskoj je problem.
>> Na uhljebe se troše milijarde, a 39-ero djece čeka lijek koji im treba spasiti život
Milan Davatelj Istine Kujundžić
"Hrvatima treba dati malo istine, ne demagoško populistički, kako rade pojedini zastupnici u saboru", podcrtao je Kujundžić svoj logički odgovor.
Ovaj komentar Milana Davatelja Istine Kujundžića pokazuje koliko jadno i slabo jedan ministar zapravo poznaje svoju državu i način na koji ona funkcionira.
Osim što je ministar zdravstva, Kujundžić je i član aktualne, HDZ-ove vlade. One iste vlade koja, doslovno, troši milijarde na nepotrebne, smiješne, tužne i iracionalne uhljebe koji godinama parazitiraju na leđima poreznih obveznika.
Podsjetimo samo na neke od njih.
Zašto ne bi uhljebarske milijarde završile kao lijek za djecu?
Primjerice, samo na pomoći lokalnim zajednicama, gradovima i općinama, od kojih se jedan dio ne može sam financirati, ali svejedno postoje za potrebe uhljebljivanja lokalnih političara, odlazi čak dvije milijarde kuna.
Nešto od tih milijardi može se iskoristiti za liječenje ove djece.
Podsjetimo i da je, kako je objavila Državna revizija, samo za službene automobile korisnika proračuna u 2014. potrošeno čak 366 milijuna kuna poreznih obveznika. Ministarstvu branitelja za automobile dali ste 35 milijuna kuna, a vlada vam je uzela još 60 milijuna kuna za svoje nove limuzine. Zar se taj novac nije mogao utrošiti na liječenje djece?
Uvijek se možemo prisjetiti i financiranja vjerskih zajednica, pogotovo Katoličke crkve koja svake godine na razne načine iz proračuna dobije oko 800 milijuna kuna. Zašto se taj novac ne bi koristio za liječenje spinalne mišićne atrofije? Zašto novac iz džepova poreznih obveznika, umjesto na račun 39-ero djece, odlazi u džep biskupu Košiću koji ljubi ruke ratnom zločincu Dariju Kordiću i živi u "kolibi" na 8000 kvadrata?
Zašto državni službenici, kako je najavljeno, mogu očekivati veće plaće, dok djeca mogu očekivati doslovno propadanje mišića?
Tisuće, milijuni, milijarde kuna
Ne, ozbiljno. Zašto će se povećati plaće onima koji se voze u Audijima vrijednim stotinjak tisuća eura? Zašto će se povećati plaće zaposlenicima Hrvatskih šuma, kojima ionako porezni obveznici uplaćuju 180 milijuna kuna, a koji su u 21. stoljeću zaposlili više od 300 promatrača požara. Zašto će se povećati mirovine saborskih zastupnika koje ionako osiromašuju proračun za 190 milijuna kuna godišnje? Zašto bi plaćali parazite iz Porezne uprave koji ionako koštaju 1,4 milijarde kuna godišnje? Zašto bi plaćali župane koji tuku svoje žene umjesto da plaćamo liječenje djece?
Zašto bi davali više od 900 milijuna kuna godišnje za željeznice koje, doslovno, prestižu biciklisti? Zašto bi letovi vladinim avionom koštali 10,7 milijuna kuna, kad mogu pokriti cijenu liječenja spinalne atrofije?
Koliko ljudi sjedi u upravnim i nadzornim odborima u Hitnoj pomoći, u domovima zdravlja, bolnicama i klinikama? Koliku naknadu oni primaju? Koliki je to iznos u jednoj godini? Kad bi se oni odrekli svojih dodatnih primanja, koliko bi djece primilo prijeko potreban lijek?
Milijarda eura odlazi na nove borbene avione, dok gotovo dva razreda djece čekaju da im odumru mišići jer, eto, "nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve".
HDZ-ovac koji priča o istini, demagogiji i populizmu
Istina je, ministre Kujundžiću, da nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve. Ali, isto tako je istina da u Hrvatskoj ima novca za bolesnu djecu, i to više nego dovoljno, samo što se troši na beskorisne uhljebe s beskorisnim pečatima i beskorisnim bonusima u beskorisnim automobilima i beskorisnim foteljama.
Osim toga, ova ministrova izjava, osim što je nevjerojatno bezobzirna, također je i bešćutna. Isti HDZ-ovac koji sad deklamira o istini, demagogiji i populizmu, prije nekoliko dana je, na način svojstven čovjeku koji ne vidi dalje od naslona svoje fotelje, prokomentirao slučaj malog Nike iz Splita. Dvomjesečni Niko također ima spinalnu mišićnu atrofiju, a Kujundžić je njegov slučaj prokomentirao rečenicom: "Jedno su želje što bismo htjeli da sva ta djeca dobiju što prije, a drugo su realne financijske mogućnosti".
>> Kujundžić o lijeku za teško bolesnu bebu: "Jedno su želje, a drugo su mogućnosti"
Nekoliko dana nakon ove izjave, Niki je odobren lijek.
Slom logike
Vratimo se sad na onu definiciju paradoksa. Onu koja kaže kako je paradoks stav koji počiva na prividno ispravnoj logičkoj argumentaciji, ali koji je ili proturječan ili u proturječju s provjerenim činjenicama.
Istina, Kujundžićev stav kako "nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve" prividno je ispravna logička argumentacija, ali, ako uzmemo provjerenu činjenicu o milijardama koje Hrvatska bezobrazno i bezobzirno troši, a koje mogu izliječiti svu djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije, onda je Kujundžićev stav "proturječan ili u proturječju s provjerenim činjenicama".
Kraće, Kujundžićeva izjava je paradoks.
Hrvatski ministar je uspio slomiti logiku.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati