GOMILE pokopanih tijela koja se iz nekog razloga ne raspadaju, već mumificiraju, počele su stvarati problem na grobljima u Portugalu.

Naime, lokalni zakoni nalažu da se zbog uštede prostora tijela nakon nekog vremena moraju ekshumirati i staviti u manje grobne spremnike. No neka se ne raspadnu, što uzrokuje traumu obiteljima čiji se voljeni opetovano otkopavaju samo da bi se ponovno vraćali u isti lijes.

A najveći problem je taj što nitko zapravo ne zna što uzrokuje ove nasumične prirodne mumifikacije.

Tijela koja se ne raspadaju

Portugal je zbog prenapučenosti skučenih urbanih groblja 1960-ih uveo koncept privremenih pokopa. S obzirom na to da raspadnuto tijelo zauzima manje prostora, kosti se nakon nekog vremena iskapaju, stavljaju u manji lijes i premještaju na manje prostrano posljednje počivalište, poput niša u velikim grobnicama.

"Nemamo prostora u gradovima za izgradnju novih groblja ili nadogradnju postojećih", rekla je forenzička antropologinja Angela Silva Bessa sa Sveučilišta Coimbra.

Tri godine nakon ukopa obitelj pokojnika dobiva obavijest o skorašnjem premještaju posmrtnih ostataka. No, prema zakonu, tijelo se može premjestiti samo ako se raspalo, odnosno ako su od preminulog ostale jedino kosti. Grobari stoga prvo moraju iskopati pokojnika i provjeriti u kakvome je stanju. Ako tijelo nije raspadnuto, ponovno se pokapa te se nakon dvije godine cijeli proces ponavlja.

Istraživanje groblja u Portu, drugom najvećem gradu Portugala, pokazalo je da 55 do 64 posto tijela između 2006. i 2015. nakon prve ekshumacije nije bilo u potpunosti raspadnuto.

Paulo Carreira, vlasnik pogrebnog poduzeća i direktor nacionalne Pogrebne udruge Portugala, rekao je za Business Insider da se obitelji obično prilično dobro nose s prvom ekshumacijom, ali da daljnje mogu prouzročiti emocionalne probleme.

U nekim slučajevima se tijela desetljećima ponovno otkopavaju i zakopavaju, dok u drugima taj proces traje beskonačno jer su se pokojnici mumificirali.

Misterij mumifikacije u Portugalu

Za razliku od egipatskih mumija, čija su tijela namjerno očuvana, u Portugalu dolazi do prirodne mumifikacije, odnosno tijelo se osuši toliko brzo da se zaustavlja proces raspadanja. Do ovakve mumifikacije obično dolazi u ekstremnim okruženjima, kao što su pustinje ili ledenjaci, ili pri intenzivnoj vrućini i hladnoći, tako da znanstvenicima nije jasno zašto se to zbiva na portugalskim grobljima.

Silva Bessa i njezini kolege su istražili koji bi faktori mogli utjecati na usporavanje raspada tijela. Uz suglasnost obitelji sakupili su uzorke pokopanih tijela i zemlje oko njih s pet groblja.

"Iznenadili smo se. U istom dijelu groblja imamo različite stupnjeve raspadanja. Neka su tijela već postala kosturi, druga su bila u procesu raspadanja, a neka su bila u potpunosti mumificirana", kazala je Silva Bessa.

"Čak i na istom tijelu neki dijelovi su samo kosti, područje zdjelice je u procesu raspadanja, a ruke su mumificirane", dodala je.

Silva Bessa je testirala osam svojstava tla koja mogu utjecati na razgradnju, uključujući temperaturu, kiselost, vlagu, gustoću te kontaminaciju teškim metalima i organskom tvari. No za sada nije otkrila uzrok ove čudne mumifikacije.

"Iskreno, mislila sam da ću barem pronaći poveznicu između svojstava tla i stanja raspada tijela. Ali nisam", rekla je forenzička antropologinja i dodala kako sada namjerava utvrditi utječe li na raspadanje način života pokojnika, poput toga jesu li bili pušači ili kakve su lijekove uzimali.