MINISTAR gospodarstva Ante Šušnjar (Domovinski pokret), čovjek koji, čini se, sam ima problem s grijehom neumjerenosti, danas je u stilu Titovog ne Staljinu izričito odbacio mogućnost da se malim obiteljskim trgovinama omogući rad nedjeljom.

Izjavio je naime kako najava ukidanja zabrane rada nedjeljom obiteljskim obrtima u maloprodaji nije predmet Zakona o obrtu te je ustvrdio da je za regulaciju rada trgovina nedjeljom dovoljan Zakon o trgovini. Naveo je kako je Zakon o trgovini kojim se regulira rad nedjeljom dao svoje rezultate na način da smo "te ljude, zaposlene u trgovini, vratili obiteljima, vratili za nedjeljni ručak." Rekao je i kako je Hrvatska "dominantno katolička zemlja" te da "nedjelja služi tome da se svetkuje dan Gospodnji" i da ga se "provodi zajedno u krugu obitelji".

Dakle, ministar u zemlji koja je ustavno sekularna želi iskazati vjeru, ali ne vlastitim ponašanjem ili ponašanjem svoje stranke, recimo izjavom: "Mi iz DP-a ne idemo nedjeljom po restoranima!" Ministar želi iskazati vjeru zabranom tuđeg rada. Normom koja se nameće drugima.

Trgovački lanci mogu - mali obrtnici ne

Ta ista država, s istim tim ministrom, dopušta trgovinama da rade 16 nedjelja godišnje. Kao da se vjera može rasporediti po kalendaru, kao da se svetkovanje može mjeriti kvotom, a grijeh administrativno ograničiti na šesnaest izlazaka godišnje. U pitanju je naravno regulatorni folklor. Dovoljno zabrane da se pošalje poruka, ali ne toliko da se dira u interese velikih. Jer ako je nedjelja doista dan Gospodnji, onda je to svaka nedjelja. Pa neka ne rade ni trgovine, ni kladionice, ni restorani, pa ni kafići. Slavimo dan Gospodnji!

Cijela ta zabrana rada nedjeljom je licemjernost koja s kršćanstvom nema nikakve veze. Hrvatski zakon, a to ministar dobro zna, formalno ne zabranjuje rad radnika, nego rad trgovina. Radnici, barem na papiru, nisu zaštićeni od rada nedjeljom. Zaštićena su vrata poslovnica. Ta razlika nije tehnička sitnica, nego temelj cijele prijevare.

U praksi veliki trgovački lanci, s tri ili četiri poslovnice u istom gradu, rasporede tih 16 radnih nedjelja rotacijski: danas radi ova, sljedeću nedjelju ona druga, pa treća. Grad je svake nedjelje opskrbljen, promet se prelijeva unutar istog sustava, a radnici se sele iz poslovnice u poslovnicu.

Zakon je ispoštovan, kršćanski virtue signalling prikazan javnosti, svrha zabrane izigrana. Samim radnicima je često i gore, jer moraju dolaziti kao pojačanje u dežurni trgovački lanac na sasvim drugom dijelu grada na dan kada je javni prijevoz reduciran. Ako nemaju automobil, imaju problem.

Mali obrtnik tu nema nikakvu akrobatiku na raspolaganju. On nema "drugu lokaciju", nema rezervnu poslovnicu, nema logističku mrežu ni pravnu službu. Njegova je trgovina jedna. Mali kvartovski dućan, kako bi rekli. Njegov je rad njegov, samo njegov i njegove obitelji. Njemu je nedjelja često glavni radni dan! I njemu se poručuje: zakon je zakon, vjera je vjera, a snalaženje je privilegij velikih.

Plan da se najmanjima omogući rad

Pojavio se naime u javnosti plan Ministarstva gospodarstva koji bi se odnosio isključivo na najmanje, obiteljske obrte koji obavljaju djelatnost prodavaonice i druge oblike trgovine na malo. Jednostavnije rečeno, na trgovine obiteljskih obrta.

Prema tom planu, na te najmanje gospodarske, ujedno i obiteljske zajednice ne bi se više odnosila ograničenja tjednog radnog vremena ni zabrana rada na temelju posebnog propisa. Tu ionako rade vlasnik i obitelj, nedjelja im je vrlo važan dan i tada mnogi i najviše zarađuju. Ako žele, neka rade. Kako mi je jednom rekao prijatelj kojemu posao traži rad nedjeljom: "Pa odem na zornicu."

Tu najavu je podržala i Hrvatska obrtnička komora, ističući da su mali obrtnici u trgovini među najpogođenijima ograničenjem rada nedjeljom. U Komori navode da male trgovine u mnogim kvartovima, manjim mjestima i ruralnim sredinama često predstavljaju jedini opskrbni punkt te da nisu u istoj tržišnoj poziciji kao veliki trgovački lanci. Ima ih inače, tih obrta, nešto ispod 9000 u cijeloj Hrvatskoj. I sve ih je manje.

Što se onda događa? Javlja se uspjenjeni ministar Šušnjar, koji u ime velikih riječi: vjere, domovine, tradicije i svega onoga čime se u ovoj zemlji maše kad ponestane argumenata, prekida uopće raspravu o tome. Bjesni ministar na samu najavu da bi se onim najmanjima, obiteljskim obrtima, ljudima koji rade vlastitim rukama i za vlastiti kruh, omogućilo da dobrovoljno rade nedjeljom.

Politička proždrljivost, a ne kršćanstvo

Ta ministrova izjava, ta politička volja nema veze s kršćanstvom, nego s političkom proždrljivošću. Ima veze sa željom da se iz jedne moralne parole iscijedi maksimalan simbolički učinak, osobito u trenutku kada stranka kojoj ministar pripada jedva prelazi granicu vidljivosti.

Pa idemo glumiti dosljednost, idemo glumiti velikog katolika, idemo glumiti vjerske vertikale na račun onih najslabijih - obiteljskih obrta! Ma vidi ti ministrovog junaštva, ma vidi ti velikog katolika! Ako je toliki katolik, neka zabrani kladionice i subotom i nedjeljom, neka zabrani restorane nedjeljom! Mnogi kuhari i konobari bi rado obiteljsku juhicu, a ne služiti druge!

Kada potpora birača DP-u padne ispod dva posto, što znači da vam više ne vjeruje ni rodbina, bitno je naći tako neki simbol. Kako bi se moderno reklo, idemo putem virtue signallinga: javnog demonstriranja vrline bez ikakvog osobnog ili političkog rizika, uz jasnu poruku biračima: "Mi smo moralni, makar vi platili cijenu!"

Discipliniranje slabijih, uz zaštitu krupnog kapitala

I to vam je kršćanstvo DP-a! Idemo disciplinirati slabije. Nitko od ovih 8.894 obrta aktivnih prema Cehu trgovine neće zvati premijera niti ići na ručak s ministrima, kako to rade veliki trgovački lanci. Nitko tu neće lobirati kao što lobiraju oni koji se bave klađenjem, alkoholom ili duhanom.

Domovinski pokret nije čuvar kršćanskih vrijednosti, nego njihova kulisa. Njegovi ministri nisu branitelji slabih, nego sluge krupnog kapitala s krunicom u džepu. Ljudi koji zabrane prodaju proglašavaju vrlinom, a nejednakost božanskim poretkom. To što promovira DP nije kršćanstvo. To je politika krupnog kapitala prerušena u vjeru, ideologija s križem kao rekvizitom i zakonima koji uvijek, ali baš uvijek, pogađaju one najslabije. A ovi mali obrti u sustavu trgovine jesu najslabiji.

Farizeji su, kako znamo, uvijek bili vrlo pobožni. I uvijek na pravoj strani moći. Da se Isus danas pojavi, vjerojatno bi upravo ove iz Domovinskog pokreta prve izbacio iz Vlade, tog novovjekog hrama licemjerstva i farizejštine. Pa, dragi DP-ovci, nije neobično što vam u, kako sami kažete, "dominantno katoličkoj zemlji", ankete daju 1.6 posto potpore. Narod, ovaj katolički, vas je prepoznao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala