ŠUMSKI požari ovog su ljeta zahvatili južnu Europu ranije i s većom snagom nego inače. Samo u Španjolskoj vatra je uništila više od 97.000 hektara, a nedavni požar na jugu zemlje postao je jedan od najpogubnijih u povijesti države, piše CNN. Prevencija požara danas se oslanja na visoku tehnologiju, od satelita i dronova do sustava umjetne inteligencije. Ipak, 130 kilometara južno od Barcelone, planinskim obroncima kreće se jedno drevno rješenje: krdo magaraca.

Neprofitna udruga "Tivissa Donkey Firefighters" iz južne Katalonije spašava zlostavljane i napuštene magarce te ih angažira kao svojevrsne vatrogasce. Životinje pasu lako zapaljivu vegetaciju u planinskim i ruralnim područjima i tako u suhom mediteranskom krajoliku stvaraju prirodne barijere koje usporavaju širenje vatre.

Osnivač udruge Joan Cedó Sans prve je magarce udomio 2020. godine. Danas njegovo krdo broji 62 životinje koje se kreću regijom i svojim velikim apetitom čiste privatna i javna zemljišta. "Zahvalni smo ovim životinjama i vjerujemo da zaslužuju drugu priliku", rekao je Cedó za CNN.

Požari koji su 2013. godine buktjeli u blizini njegova imanja u sjeveroistočnoj Španjolskoj potaknuli su ga na ideju. Odlučio je isprobati mogu li magarci očistiti šumsko raslinje. "Pojeli su apsolutno sve", prisjetio se.

Eksperiment je s vremenom prerastao u ozbiljan projekt. Cedó je u međuvremenu postao gradonačelnik Tivisse, pa je svakodnevno vođenje udruge prepustio Jordiju Garcíji, volonteru koji se priključio 2021. godine. "Ovaj posao ispunjava", kaže Garcia. "U prirodi ste i dali ste ovim životinjama novu priliku."

Jedan od prvih bio je Roberto, bivši trkaći magarac. Poslali su ga u klaonicu jer zbog krupnije građe više nije pobjeđivao. "On je poseban i mislim da je toga svjestan", kaže Cedó. Druga magarica, Paloma, stigla je pretila jer su je vlasnici hranili keksima i kockama šećera. "To nije hrana za ovakvu životinju i to je također oblik zlostavljanja", dodaje Cedó.

Cedó smatra da projekt donosi obostranu korist. Magarci pomažu u prevenciji požara, a zauzvrat dobivaju dostojanstven život u krdu, veterinarsku skrb volontera i dodatnu hranu koju doniraju lokalni poljoprivrednici i obližnji tematski park.

Važnost njihova rada sve je veća. Europska unija je 2025. zabilježila najgoru sezonu požara u povijesti, a samo u Španjolskoj izgorjelo je gotovo 400.000 hektara.

Zašto baš magarci?

Magarci su biljojedi i najradije jedu trave koje se ljeti osuše i postanu lako gorivo. Riječ je o biljnoj biomasi koja se najbrže pali i ubrzava širenje vatre, objašnjava dr. Jordi Bartolomé Filella, profesor na Sveučilištu Autònoma de Barcelona (UAB) i stručnjak za ekologiju biljojeda.

Za potpun učinak korisno je kombinirati različite vrste biljojeda koji djeluju na različite slojeve vegetacije. Primjerice, koze brzo čiste drvenaste biljke, što je u Kaliforniji dovelo do razvoja tvrtki za "uređenje krajolika kozama". One iznajmljuju stada za čišćenje strmih padina do kojih je ljudima teško doći.

Cedó ipak ističe posebnost svojih životinja. "Ono što rade magarci ne mogu ni koze ni ovce. Teži su, pa jače gaze tlo i više jedu", objašnjava. Svojim gaženjem ujedno razbijaju sloj suhog lišća na tlu, koji vatri inače služi kao put za brzo širenje.

Istraživanja potvrđuju da životinje na ispaši mogu biti učinkovita i jeftinija obrana od strojnog stvaranja protupožarnih prosjeka, ali ta metoda ima svoja ograničenja. "Teško je jamčiti da uz ispašu stoke neće doći do požara, ali vatra može biti slabijeg intenziteta, pa ju je lakše ugasiti", kaže Bartolomé.

Magarci iz Tivisse surađuju i s ljudima. Specijalna vatrogasna postrojba GRAF ponekad održava vježbe na istim planinama. "To je situacija u kojoj svi imaju koristi", ističe Cedó. "Vatrogasci probiju putove, a mi tamo dovedemo životinje koje ih održavaju čistima." Dodaje da se staze koje magarci naprave mogu iskoristiti za razvlačenje vatrogasnih crijeva ako izbije požar.

Oživljavanje drevne prakse

Vatra je oduvijek dio mediteranskog okoliša, a ispaša divljih i domaćih životinja dugo je bio način na koji su se suha područja održavala prohodnima. "Bez velikih biljojeda, biomasu bi prije ili kasnije 'pojelo' nešto drugo - vatra. Za razliku od životinja, vatra sve proguta odjednom, a to ima dalekosežne posljedice za ekosustav i ljude", pojašnjava Bartolomé.

Tijekom šumskih požara u Europi 2025. godine u atmosferu je ispušteno rekordnih 13 milijuna tona ugljika. Štete su dugotrajne: izgorjela šuma više ne apsorbira CO2, a dim tjednima ostaje u zraku i ugrožava zdravlje ljudi na udaljenosti od više tisuća kilometara.

Cedó je inspiraciju i savjete pronašao u udruzi "El Burrito Feliz" (Sretni magarčić). Riječ je o pionirskom projektu na jugu Španjolske u sklopu kojeg spašeni magarci od 2014. godine pasu na rubovima Nacionalnog parka Doñana.

Slični projekti pojavljuju se diljem zemlje. U Galiciji, regiji posebno izloženoj požarima, na pašnjake vraćaju divlje konje kao "prirodne kosilice". U Kataloniji inicijativa "Ramats de Foc" (Vatrena stada) povezuje pastire i vatrogasce kako bi stoka ciljano pasla u kritičnim zonama. Meso i sir s tih farmi nose posebnu oznaku, pa kupci znaju da njihov novac izravno podupire prevenciju požara.

Vlasti prepoznaju vrijednost ispaše stoke, napominje Bartolomé, ali još nisu sigurne kako sustavno pristupiti problemu. On smatra da će se ovakvi projekti moći proširiti tek kada ih država počne plaćati kao ekološku uslugu, jednako kao što plaća strojno čišćenje terena.

Cedó navodi da se pastirima trenutno plaća između 70 i 80 eura po hektaru, što nije dovoljno za održivo poslovanje. Zbog toga se udruga "Tivissa Donkey Firefighters" zasad oslanja na donacije i partnerske suradnje.

"Ovaj je projekt nastao iz ničega, gotovo slučajno, ali postao je važna društvena i osobna lekcija", zaključuje Cedó. "Ne radimo ništa novo, ništa što naši preci već nisu radili. Samo pokušavamo vratiti vrijednost ruralnim zanimanjima i načinu života koji je bio neraskidivo povezan sa životinjama."