NAKON što je prošlog vikenda komentiranjem slučaja Ane Magaš izazvao buru negodovanja kolega odvjetnika ali i domaće javnosti, ugledni zadarski Marko Marinović našao se pod udarom javnosti zbog još dva "sporna slučaja".

Jedan od njih je široj javnosti manje poznata afera oko benzinske crpke Lužani kod Slavonskog Broda u kojoj je Marinović bio prozvan zbog navodne zloporabe supruginog ministarskog položaja u Ministarstvu pravosuđa.

Kao ministrica Ingrid Antičević-Marinović dala je početkom 2002. godine suglasnost na ugovor o zamjeni nekretnina koji je posredstvom svojih odvjetnika Ministarstvu uputio Drago Jurišić, piše Jutarnji list.

Naime, Jurišić je prije rata imao benzinsku crpku u Bosanskom Brodu koju je zbog ratnih sukoba "izgubio". 1999. godine sklopio je ugovor o zamjeni nekretnina s Naftnom industrijom Republike Srpske koje je polagala pravo na bivšu Energopetrolovu crpku u Lužanima. Crpkom se tijekom ratnih godina koristila i na njoj zarađivala Ina , no nakon rata Republika Srpska ju je proglasila svojom tražeći prava na nju. Tako je poništen ugovor koji je Ina ranije sklopila sa sarajevskim Energopetrolom, a na snagu je stupio ugovor kojim je Jurišić zamijenio svoju bivšu crpku u B. Brodu za onu u Lužanima.

Suglasnost na taj ugovor dala je Antičević-Marinović, a njen suprug u slučaj je umiješan tako što je pravno zastupao Jurišića. Marinović za Jutarnji list tvrdi kako suglasnost nije dala zbog činjenice da se radilo o klijentu njegovog supruga tvrdeći kako je (Marko Marinović) Jurišića počeo zastupati tek nakon datuma kada je dala suglasnost.

Bivša ministrica svoj potpis pravda time što joj je odluku u suglasnosti pripremila ekipa stručnjaka iz građansko-pravnog odjela koja je također stavila svoj potpis na dokument.

Nepravomoćnom odlukom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, koja se djelom temeljila i na ministričinoj odluci o suglasnosti, Jurišić je 17. svibnja 2002. dobio spor i stekao vlasnička prava nad crpkom.

Međutim, iako je Županijski sud u Slavonskom Brodu pravomoćnost presude potvrdio tek 10. ožujka 2003. godine, Jurišić je djelatnike Ine iz prostorija crpke u Lužanima istjerao već 20. srpnja 2002. ne čekajući pravomoćnost presude Općinskog suda.

U cijeloj je priči sporno i to što su Jurišićevi odvjetnici Marko Marinović i Zoran Mataić, potražujući naknadu za odvjetničke troškove, s Ininog računa ovrhom skinuli 918.000 kuna. Sumnja se naime da su Marinović i Mataić za potrebe kalkulacije iznosa njihovih odvjetničkih troškova namjerno napuhali vrijednost spora oko crpke u Lužanima ne bi li tako od Ine "iskamčili" što veći iznos.

Cijeli slučaj još nije završen jer je prije nešto više od godinu dana Vrhovni sud poništio odluke slavonsko-brodskih sudova udovoljavajući zahtjevu Ine koja je tražila reviziju pravomoćne presude.

Drugi slučaj u kojem su se supružnici Marinović našli u "neobranom grožđu" jest pomilovanje splitskog dilera koji je od Marinovića tražio pomoć u traženju pomilovanja od predsjednika Mesića.

Marko Marinović je, prema pisanju Globusa, od osuđenog dilera droge Joška Kokana 2001. godine navodno tražio 20.000 njemačkih maraka kako bi kod Komisije za pomilovanje, a koja svoj rad između ostalog temelji i na izvješćima iz Ministarstva pravosuđa kojim je tada upravljala Antičević-Marinović, posredovao u Kokanovom slučaju.

List, pozivajući se na svjedočenje osobe koja je posredovala u kontaktima između Kokana i Marinovića, piše kako zadarski odvjetnik nije ništa obećao kažnjeniku ali je rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da mu pomogne, te da će mu se naknadno javiti.

Nakon toga Marinović je navodno tražio spomenuti novčani iznos i potvrdu da je Kokan u radnom odnosu. No, unatoč njegovim nastojanjima da Kokana spasi od poduljeg boravka u zatvoru, Marinović čini se nije bio djelotvoran jer je Kokan u međuvremenu završio iza rešetaka zbog nekog drugog kaznenog djela.

I.K.
Foto: Jutarnji list