PRIJE tri su mjeseca ispred splitskog KBC-a svoja prava na prosvjedu zatražili medicinski i nemedicinski djelatnici bolnice. U Ministarstvu zdravstva jučer su sindikati pregovarali o povećanju plaća medicinskim sestrama i tehničarima. Sindikati su dobili novu ponudu i izjavili kako će se pregovori nastaviti sljedeću srijedu te kako neće ići u štrajk dok traju pregovori.

Medicinske sestre na splitskom Odjelu psihijatrije i Hitnom kirurškom prijemu otkrile su nam s kojim problemima se svakodnevno susreću tijekom dvanaest sati radnog dana. Splitski KBC jedina je bolnica na prostoru od 300 kilometara između Šibenika i Dubrovnika. Godišnje kroz bolnicu prođe preko milijun pacijenata, a o njima se brine oko 1700 medicinskih sestara.

Preljvukić Đerek: Za bolnicu nema interesa kod mladih sestara jer odlaze kod privatnika

Jedna od njih je glavna sestra Đeni Preljvukić Đerek, koja na Odjelu za psihotične poremećaje na splitskoj Klinici za psihijatriju radi već deset godina. Rad na odjelu je, ističe Preljvukić Đerek, poprilično težak, ali kaže kako sve ovisi o tome kako se postaviš prema poslu.

Osim psihičkih izazova s kojima se susreću, sve teže im je raditi zbog nedostatka kadra. Posao koji su prije radile tri sestre danas je spao na jedna leđa, priča nam Preljvukić Đerek.

"Psihijatrija je kao struka dosta nepredvidiva. Svaki dan vam se nešto novo događa. Bude teških slučajeva i pokušaja suicida, mračnih strana kada je pacijent totalno nepredvidiv i demolira pola odjela. Mi pazimo da zaštitimo druge pacijente i njega samog. Pored takvih težih slučajeva, tu su i svakodnevni poslovi poput podjele terapije, obroka, razgovora s rodbinom, ali i papirologija koja nas čeka na kraju dana", ističe sestra Đeni. 

Na Odjelu su rijetko dočekivali nove kolegice, a danas se sve češće opraštaju jedna od druge. Objašnjava kako razlog nije odjel na kojem rade, nego bolji uvjeti rada koje nude privatnici. 

"Općenito za bolnicu nema interesa kod mladih sestara u posljednje vrijeme jer se dosta okreću privatnicima. Kad dolaze u bolnicu, dosta u njima vlada sinergija i često ih privuče timski rad koji djeluje na našem odjelu. Nekad je bolnica bila prestiž, želio si doći raditi, a sada se sve okrenulo, nažalost", priča nam Preljvukić Đerek, koja smatra kako mlađe generacije razmišljaju kratkoročno, a ne dugoročno kada je u pitanju ono što im bolnica može pružiti za razliku od privatnika. 

"Ja bih voljela da nas se rastereti s te strane jer malo nas je i jedna radi za tri. Mi smo i informatičarke, sestre, njegovatelji, ponekad i doktori. Neka se nitko ne uvrijedi, mi smo nositelji zdravstva. Da nas ima više, to bi se rasporedilo i lakše bismo obavljale svoj posao. Ali s obzirom na to da ovo traje već neko vrijeme, naučile smo se nositi sa svim izazovima", kaže Preljvukić Đerek i dodaje da, bez obzira na sve probleme, voli svoj posao i osjeća se ispunjena kad radi i pomaže drugima.

Predsjednica Sindikata: Problemi su veliki, ne stižemo koristiti godišnji odmor 

Nedostatak kadra, nezadovoljstvo plaćama i nemogućnost korištenja godišnjeg odmora neki su od problema na koje se medicinske sestre žale predsjednici Sindikata medicinskih sestara i tehničara splitskog KBC-a Iris Marin Prižmić. 

"Nedostatak radnog kadra stvorio je u posljednje vrijeme i probleme s godišnjim odmorom. Ne možemo se pokriti i često se događa da sestre ne mogu iskoristiti puni godišnji odmor. Kada je jedna sestra slobodna dva tjedna, često se zbog obima posla povlači s godišnjeg odmora jer odjel ne može funkcionirati", kaže Marin Prižmić, medicinska sestra već trideset godina. Zbog svih problema, objašnjava kako je i kod nje došlo do zasićenja i premorenosti. 

Nada se kako će im resorno ministarstvo povećati koeficijent srednje stručne spreme jer je to, kako kaže, jedina srednja škola s petogodišnjim obrazovanjem. 

"Sestre s trideset godina radnog staža, noćnim smjenama i prekovremenima mjesečno mogu zaraditi u prosjeku oko 1200 eura. Sad zamislite koliko zaradi mlada sestra koja nema dodatak na radni staž, a ona je jednako vrijedna za sustav. Iznos se ponekad spušta ispod tisuću eura", kazala je Marin Prižmić. 

Kada nakon dvanaest sati zatvore vrata splitske bolnice, čekaju ih njihova obitelj i privatne obaveze. Ponekad se teško restartati nakon napornog dana, pričaju nam sugovornice, no nakon godina radnog iskustva, objašnjavaju kako je bitno odvojiti privatno i poslovno da bi mogle voditi normalan život. 

Splitski Hitni prijem u jednom danu obradi 600 pacijenata 

Intenzivan i naporan rad tijekom 40 godina staža u bolnici iskusila je medicinska sestra Milka Barbarić. Donedavno je bila glavna sestra na Hitnom kirurškom prijemu, a danas uz rad na prijemu priprema sve za otvorenje Objedinjenog hitnog bolničkog prijema u srpnju, gdje će biti glavna sestra. 

"To je najopterećeniji prijem u Hrvatskoj, pogotovo u ljetnim mjesecima, kada dolaze turisti. Uz njih zbrinjavamo sve iz naše županije i otoka. Mi smo u petom mjesecu prije sezone u jednom danu primili skoro 600 pacijenata na hitnim prijemima. Jednako su preopterećene i kolegice na odjelima jer veliki broj naših pacijenata upravo ode njima na obradu", priča nam sestra Barbarić te dodaje kako joj ipak nije jasno zašto mlade sestre odlaze iz bolnice raditi za privatnike radi 500 kuna veće plaće. 

"Ja sam jako nesretna što se malo kolegica javlja i ne žele doći raditi u KBC Split. Naša profesija nije više na onoj ljestvici na kojoj je bila prije deset godina. Ne bih se složila s onom 'male su nam plaće i nas je malo'. Istina, malo nas je, ali što se plaće tiče, ovo je poziv. Ovo radiš iz ljubavi i pomoći drugome. Nekad davno nismo odlazili za 500 kuna na druga radna mjesta. Mlađe generacije su drugačije i one to bez problema naprave."

Barbarić: Zbog napada smo dobili zaštitare

Rad na Hitnom prijemu, u kojem na dan obrade oko 500 pacijenata, često zna biti izazovan. Sestra Barbarić kaže kako je proživjela fizičke napade, razbijanje stakla te prijetnje rodbine i pacijenata. 

"Sve su češće verbalni napadi na nas. Prije godinu dana prvi put smo dobili zaštitare. Sve veći je pritisak pacijenata koji su frustrirani zbog svojih problema i onda to liječe na nama. Bilo je tu zavrtanja ruku, razbijanja prozora, vidno alkoholiziranih osoba koje su ulijetale na hitnu, jedan je čak krenuo i skalpelom na nas. Tada gledaš samo da se skloniš, zaštitiš sebe i ljude oko sebe. Kada se sve smiri, glavni cilj je zaboraviti traumu i krenuti u novu smjenu", objašnjava Barbarić te kaže kako u 12 sati rada, ako imaju sreće, odu na pauzu od dva puta po deset minuta. 

Zbog dugih smjena i previše posla, sestre često ne znaju gdje se nalaze. Kažu kako im dodatno znaju otežati i sami pacijenti te njihove pratnje koje inzistiraju na pregledu jer dugo čekaju, a one ne mogu sve stići. 

"Promijenio se odnos prema nama. Mi nikada nikog nismo ostavili da čeka ako se radilo o hitnom slučaju. Ne možemo sve stići obraditi, ljudi ponekad izgube razum i optužuju nas, postanu nervozni i naprave problem", kaže Barbarić i smatra kako bi više razumijevanja i dodatni broj radnih kolegica u cijeloj bolnici uvelike olakšali njihov rad i tada bi uz svoj posao po povratku kući mogle uživati i u privatnom životu.