NIJE da je ikome trebao još jedan dokaz, no predsjednik RH Zoran Milanović danas je ponovo stao pred novinare i podsjetio sve da je potpuno izvan kontrole.

>> Milanović: Ulazak Finske u NATO je opasno šarlatanstvo

U nizu suludih tirada koje je nudio odgovarajući na novinarska pitanja Milanović je neizbježno izvrijeđao premijera Andreja Plenkovića, ali se onda dohvatio i bizarnih priča o tome kako je UDBA čuvala djecu poznatih komunističkih funkcionera, pa je indirektno prijetio Sloveniji migrantskim valom, pa je komentirao namjere Finske da se priključi NATO savezu, te se očešao i o Bosnu i Hercegovinu.

Uspio je usred svega i opsovati, pokazujući i tako da se verbalno više ne može, niti želi, kontrolirati.

Milanović ima podršku dijela javnosti za svoje istupe

O tome da je Milanovićeva komunikacija nediplomatska i štetna smo ekstenzivno pisali pa se nema potrebe ponavljati, ali je zato potrebno analizirati koje su njene političke posljedice. I još važnije, postaviti pitanje hoće li Milanović na svojoj koži osjetiti neke posljedice onoga što govori i toga kako to govori.

>> Milanović nije Putinov čovjek, nego Putinov korisni idiot

Što se tiče javnosti, oni koji Milanovića vole, vole ga baš zbog njegovog otrovnog jezika te zbog njegove spremnosti da svakome sve kaže, a takvih nije malo, kako pokazuju istraživanja javnog mnijenja. Aktualni predsjednik Republike zadržava stabilnu popularnost i prvi vrhu je među najpopularnijim političarima. Pritom Milanović dobar dio podrške ima i među desnim glasačima, kao i konkretno glasačima HDZ-a, koji ga prepoznaju kao svojeg.

>> Istraživanje: Milanović je najpopularniji predsjednik nakon Tuđmana

Milanović je pravi nasljednik Tuđmana

S razlogom, jer bivši predsjednik SDP-a je, otkako je izabran za predsjednika države, itekako skrenuo udesno u svojim brojnim javnim istupima. Kao što je nekoć Margaret Thatcher svojim pravim nasljednikom proglasila Tonyja Blaira, jer je prihvatio temelje njene ekonomske politike, tako je Milanović u mnogočemu pravi sljedbenik Franje Tuđmana.

>> Zoran Milanović, jedno od većih zala hrvatske politike

Pritom je Milanović sve samo ne neutralan predsjednik jer on je u stalnom sukobu s vladajućim HDZ-om i Plenkovićem te im je sigurno trenutno najveći trn u oku, mnogo veći od bilo koga iz opozicije. Milanović je u tom kontekstu predvodnik opozicije, što baš nije sretna stvar ni za instituciju predsjednika ni za opoziciju.

Znakovito suglasje Milanovića i Mosta u vezi s BiH

Takva Milanovićeva pozicija objašnjava zašto su neki iz opozicije tako blagonakloni prema njemu.

Za Most je jasno, Milanović je preuzeo njihovu politiku prema BiH i pitanju izmjene izbornog zakona, kao i saveza s Miloradom Dodikom, u čemu je aktualni predsjednik tek izvršitelj starih ideja Nine Raspudića. Milanović im ljubav uzvraća podržavajući njihove razne inicijative, čime samo dodatno potvrđuje svoje skretanje udesno.

Milanović i Most igraju dupli pas, naročito u vezi s BiH. To je valjda svima jasno.

Grbin je izašao iz Milanovićevog šinjela

Mnogo veći problem je kalkuliranje SDP-a i Možemo. Za početak, stvar je statusa i utjecaja, a ni to nije nevažno u politici. Sve dok je Milanović de facto vođa opozicije HDZ-u, to ne mogu postati ni Peđa Grbin ni Sandra Benčić. A ako se oni nisu u stanju izboriti za autonomnu lidersku opozicijsku ulogu, onda ne zaslužuju ni preuzeti vlast u državi. 

Grbin je politički izašao ispod Milanovićeva šinjela i sigurno mu nije lako jasno se ograditi i odvojiti od svojeg bivšeg stranačkog šefa i druga, ali on mora shvatiti da lider neće postati time što je porazio Bernardića i njegove ili što je prepolovio saborski klub SDP-a. Lider ljevice može postati jedino ako se suprotstavi Milanoviću, ako pokaže da nije politički lakej predsjednika RH. Trebao bi pročitati tekst koji je svojedobno Angela Merkel napisala o Helmutu Kohlu za Frankfurter Allgemeine Zeitung, u kojem je objasnila zašto se CDU mora emancipirati od svog patrijarha.

Razloga za takvo odvajanje od Milanovića SDP i Grbin imaju više nego dovoljno. To što su i jedni i drugi protiv HDZ-a nije dovoljno da automatski budu na istoj strani. Misli li SDP doista da je u redu tako govoriti o Finskoj i NATO-u? Smatra li SDP da je Jasenovac mjesto za prostačke verbalne dijareje? Misli li SDP da treba pomilovati Perkovića i Mustača? Misli li SDP da je svatko tko ne podržava status Milorada Dodika kao partnera Hrvatske veleizdajnik? Itd.

Jer ako SDP sve to misli, onda oni nisu doista lijeva, socijaldemokratska, proeuropska stranka. 

Možemo nikad nije ovisio o Milanoviću, ništa mu ne duguje

Stvar je još jednostavnija za Možemo. Oni zapravo nikad nisu imali neke velike veze s Milanovićem, pa ni s SDP-om, nego su izrasli kao aktivisti koji su se borili protiv propusta vlasti, uključujući i Kukuriku koaliciju. Možemo Milanoviću ništa ne duguje, pa ni šutnju na njegovo ponašanje ni mlakost u jasnom razgraničenju sebe i njega u mnogim krucijalnim temama.

Primjerice, Milanović je danas u svojem baljezganju iznio sadističku prijetnju Sloveniji kojoj bi, ako bude blokirala ulazak Hrvatske u Schengen, slao ilegalne migrante na granicu. Pritom je o tim ljudima govorio koristeći riječ "to", posve ih dehumanizirajući dok ih je bešćutno koristio kao igračku u nadmetanju dvije države.

Zar je Možemo na istoj strani s takvim Milanovićem? Zar je njihov angažman u slučaju djevojčice Madine samo parada? Zašto ne reagiraju na ovaj gnjusni Milanovićev ispad protiv ljudskih prava i dostojanstva migranata?

Milanović zaslužuje kritiku Sandre Benčić kao i Plenković

Tu je, uostalom, i njegova nacionalistička politika prema BiH, koja zagovara posve drugačiji koncept i pristup od Možemo, ali od njih se rijetko kada mogu čuti kritike upućene predsjedniku zbog štete koju nanosi u odnosima s BiH.

Milanović se kao predsjednik stalno dokazuje kao predstavnik stare, mačističke, nacionalističke, tradicionalne politike, kumulativno desničarske, koja je suštinski suprotstavljena ideologiji i habitusu Možemo. Ako Možemo na sljedećim predsjedničkim izborima misli podržavati Milanovića, onda su džabe krečili i predstavljali se kao nova nada, nova vrsta zeleno-lijeve politike. Ako ne misle podržavati Milanovića, zašto čekaju da se jasno i negativno pozicioniraju u odnosu na njegove pozicije i istupe?

Sandra Benčić kaže Plenkoviću sve što ga slijedi i tako i treba. Ali trebala bi reći i Milanoviću. Jer i on to zaslužuje.

Postoji veliki broj lijevo-liberalnih glasača koji je razočaran u Milanovića

To nije nužno loša politika koja neće privući glasače. Milanović nije ostvario spektakularnu pobjedu na predsjedničkim izborim. Mnogi su s ljevice i tada za njega glasali sa začepljenim nosom, samo da bi maknuli Kolindu, i u međuvremenu su se gorko razočarali. Ti ljudi sigurno nisu postali HDZ-ovci, nego traže lijevo-liberalnu opciju kojoj će dati svoju podršku, ali i opciju koja politički ne ovisi o Milanoviću. Žele i drugačiju lijevo-liberalnu ponudu za predsjednika RH. Čini se da je dosad to bolje shvatio Centar nego što su to shvatili SDP i Možemo.

Vezati se politički za Milanovića znači i uvijek biti ostavljen na milost i nemilost njegovog raspoloženja i jezika. Njegovog karaktera. Na kraju dana Milanović uvijek uradi najbolje za sebe, o čemu svjedoče brojni politički leševi nekadašnjih političkih suradnika i podržavatelja koje je u karijeri ostavio iza sebe.

Jednostavnije rečeno, nije Milanović neka velika sreća. Dapače, ako pobjeda opozicije nad HDZ-om na parlamentarnim izborima ikako bude ovisila o Milanoviću, neće je biti.

Milanovića se mora osuditi i radi ugleda Hrvatske u Europi

No nije ta emancipacija potrebna samo radi unutarnjopolitičkih odnosa nego i zbog vanjskopolitičke pozicije.

>> Slučaj Milanović: EU se zgraža, vlada se mora ograđivati od njega, Ukrajina bjesni

Lijeva i progresivna opozicija mora biti jasan glas koji neće podržavati Milanovićeve ispade u kojima povlađuje Rusiji, prijeti Sloveniji, ismijava Finsku, laže o Ukrajini i općenito sramoti Hrvatsku. Inače taj prostor posve prepušta Plenkoviću, koji ga rado koristi preko svih granica i tako ispada normalniji nego što jest.

Zato je krajnji trenutak da se SDP i Možemo jasno emancipiraju od Milanovića, tj. da mu se javno suprotstave.

Ako nisu u stanju kritizirati i Plenkovića i Milanovića, onda im nedostaje i političke imaginacije i političke petlje. Ako sebe svode samo na pripadnika jedne strane u tom sukobu, onda su politički patuljci kojima je opozicija najveći domet.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala