NAJAVE o isticanju prihvaćanju kandidature Milana Bandića za predsjednika SDP-a pomrsile su račune svim analitičarima koji su predviđali da je Bandiću predobro u Zagrebu da bi se išao mučiti s još jednom funkcijom, a "revolveraš Mile" vjerojatno se u ovom trenutku smije misleći o tom kako je svima pomrsio račune. Od prekjučer je on i službeno kandidat, nakon što ga je Glavni odbor SDP-a potvrdio kao takvog, zajedno sa Zoranom Milanovićem, Toninom Piculom i Željkom Antunović, dok se Zlatko Komadina zahvalio na prijedlogu i odbio kandidaturu.

Otkad je Bandić prihvatio kandidaturu, među pukom se mogu čuti otprilike tri sustava razmišljanja o tom pitanju. S jedne strane imamo prozaičnu malograđansku zgroženost tipa "Pa kaj, kak je to odvratno, on je tak bahat i neotesan i ne zna stavit kaj na pravo mjesto, kajne?" (isprike komentatora ako je fulao s pravilnim pozicioniranjem rječce "kaj", jer ipak dolazi iz prijestolnice štokavskog dijalekta). Drugi je onaj "To, Mile legendo, konačno neko ko će se supra..surpos... suprato... ma koji će zgazit Sanadera!", onih sretnih što bi i SDP mogao dobit svog "čaču", kako je jedan Indexov forumaš svojedobno opisao odnos prema pokojnom Franji Tuđmanu. Tu je i onaj treći "Ode zadnja šansa SDP-u da bude poštena stranka", onih koji malo češće prate politička zbivanja i sumnjive poslove u koje je Bandić svako malo upleten.

Naravno, sve to zaboravlja jednu bitnu činjenicu, a ona je da je Bandićeva kandidatura podigla nivo zabave oko izbora za najmanje 50%. To je jednostavno divno. Od nikad potvrđenih slanja novinara u "pičku materinu", preko one besmrtne scene kad je Mislava Bagu oslovljavao sa "ti", do patkica i konja koji plešu čardaš i dima koji "baulja", "Mile the Kid" je jedna velika tvornica zabave.

Takva je situacija bila i jučer. Dok Glavni odbor SDP-a potvrđuje kandidature, a ostali kandidati još jednom izlaze pred kamere (a već im mora biti malo mučno) i pokušavaju zadržati neki dojam kolegijalnosti u stranci, Bandić trči maraton u Hercegovini. Dok se Antunovićka i Milanović muče s neprestanim frazama, on na novinarska pitanja baš i neće pretjerano odgovarati. "Ne, ne i ne".

Budući da je Bandić u današnje vrijeme preuzeo mjesto "najvećeg modernog izumitelja samog sebe", koje je Ivan Starčević iz "Nacionala" jednom pripisao za Slavena Leticu, pa njegovi potezi dođu kao vremenska nepogoda uzrokovana blagom promjenom leta kukaca na Galapagosu, zaista je nemoguće procijeniti na koje će sve funkcije zagrebački "gubernator" zapucati.

Ali, zašto da ne, bila bi izrazito zanimljiva situacija (a ovo je zasad čisti SF) u kojoj Bandić osvaja mjesto predsjednika SDP-a, pa se kandidira za premijera i osvaja i tu titulu. Već se naziru povijesni međunarodni incidenti. Recimo, sjednica hrvatske i mađarske vlade u kojoj Bandić pita mađarskog premijera plešu li i njihovi konji čardaš. Ili domjenak sa saudijskim kraljem Abdullahom u kojem Bandić sipa čaj iz beduinske džezve, gura kralju staklenu čašu pod nos i govori "Abdullaše, pij mi iz usta". "President Bush told me he also likes patkice", za vrijeme novinske konferencije u Bijeloj kući. Ne bi ga smjelo pustiti u Irak, ili Jeruzalem, doduše, ali sve bi to bilo, ako ništa drugo, a ono bar zanimljivo, dok je sve ovo oko SDP-a u zadnje vrijeme pretjerano sterilno.

Jovan Dragišić
Foto: V.H.

>>Ostale komenare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr