ČELNICI srpske Službe državne sigurnosti (SDB) Jovica Stanišić i Franko Simatović osuđeni su na po 12 godina zatvora zbog zločina u Bosanskom Šamcu, ali im sud u Den Haagu nije utvrdio odgovornost za bilo koji drugi zločin iako smatra da su sudjelovali u formiranju paravojnih jedinica pod kontrolom SDB-a.

Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT) objavio je presudu u ponovljenom postupku protiv dvojice srpskih obavještajaca, optuženih za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995. godine. U prvom postupku oslobođeni su 2013., a 2015. poništena je prvostupanjska presuda zbog nekoliko pogrešaka Raspravnog vijeća i naloženo je novo suđenje koje je počelo 2017.

Postojao je udruženi zločinački pothvat

"Raspravno vijeće smatra Jovicu Stanišića i Franka Simatovića odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubojstava, kao kršenja zakona ili običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te deportacija, prisilnog preseljenja i progona kao zločina protiv čovječnosti, počinjenih od srpskih snaga nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992.", stoji u presudi.

Raspravno vijeće smatra da su jedinice odgovorne Stanišiću i Simatoviću u Bosanskom Šamcu na sjeveru BiH obučavale skupinu od 18 muškaraca, kao i trojac za koji je kasnije dokazano da je počinio zločine, a koji je imao podršku optuženika.

"Shodno tome, vijeće je zaključilo da su odgovorni za pomaganje i podržavanje kaznenih djela u Bosanskom Šamcu - ubojstva, deportacije, prisilno premještanje i progone, ali da nisu odgovorni za planiranje, naređivanje ili pomaganje i podržavanje bilo kojeg drugog kaznenog djela iz optužnice", rekao je predsjedavajući sudac Burton Hall.

Tročlano vijeće u objašnjenju presude ipak potvrđuje kako je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini postojao udruženi zločinački pothvat kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo za koji su Stanišić i Simatović znali, no kaže da nije pronađeno dovoljno dokaza da su ga i pomagali. Rečeno je da tužitelji nisu dokazali da su njih dvojica, zvani Miloševićevim ljudima na terenu, s ostalim sudionicima, dijelili tu zločinačku namjeru s određenim političkim, vojnim i policijskim vodstvom u Srbiji.

"Raspravno vijeće smatra da je sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinili srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji pokazuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj. U presudi stoji i kako je Stanišić bio u čestom kontaktu s Radovanom Karadžićem, no da nema dovoljno dokaza o prirodi i vrsti pomoći koje je davao čelniku bosanskih Srba ili drugim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u BiH.

Htjeli su uspostaviti teritorij s potpunom srpskom dominacijom

Vijeće je stoga presudilo kako nije dokazano da su Stanišić i Simatović doprinijeli UZP-u kroz formiranje, financiranje, obuku, logističku pomoć ili neku drugu podršku paravojnim snagama, uključujući one koje je vodio Arkan. Prema optužnici, Stanišić i Simatović sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu koji je uključivao i tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića, koji je umro 2006. prije dovršenja procesa, i Radovana Karadžića koji služi kaznu doživotnog zatvora.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su njih dvojica sudionici UZP-a čiji je cilj bio uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom, nasilnim i trajnim uklanjanjem nesrba s velikih područja u Hrvatskoj i BiH. Taj plan su ostvarivali, tvrdilo je tužiteljstvo, preko jedinica Crvenih beretki, Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i Škorpiona. U slučaju zločina počinjenih na teritoriju Hrvatske, Raspravno vijeće je reklo da je uvjereno da su Simatović i Stanišić sudjelovali u formiranju i zapovijedanju specijalnim jedinicama pod kontrolom SDB-a.

U presudi stoji kako je Simatović u kolovozu ili rujnu 1991. na području oko Knina odabrao 28 najboljih regruta kako bi tajno djelovali po zapovjedi SDB-a. No Vijeće u presudi piše kako tužiteljstvo nije dalo dovoljno dokaza da su te jedinice sudjelovale u zločinima koji se mogu pripisati optuženima. Dvojac koji je uhićen 2003., dan nakon ubojstva tadašnjeg srpskog premijera Zorana Đinđića, osuđen je na po 12 godina, ali će im se u tu kaznu uračunati i razdoblje koje su proveli u pritvoru. Na sudu su se razmatrali zločini počinjeni u Hrvatskoj, u tzv. RSK, te u okupiranima Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, dok se u BiH radilo o Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu i područjima oko sela Trnovo.

Presudu Stanišiću i Simatoviću izreklo je vijeće pod predsjedanjem Bahamca Burtona Halla, u kojem su još suci Joseph E. Chiondo Masanche iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje. Proces međutim nije okončan današnjom presudom jer i optužba i obrana imaju pravo žalbe. Udruge žrtava također su najavile da će se žaliti na presudu jer su Simatović i Stanišić optuženi samo zbog Bosanskog Šamca. Tek nakon pravomoćnosti ove presude, završit će svi procesi koje je prethodno počeo Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), a završio MICT.