VANJSKOPOLITIČKA analitičarka Mirjana Rakić u razgovoru za Novi dan komentirala je najavljeni memorandum o trajnom miru između SAD-a i Irana te složenu situaciju na Bliskom istoku, s posebnim osvrtom na ulogu Izraela i stanje u Libanonu. Rakić smatra da je put do mira još dug, a da je u cijeloj priči najveća nepoznanica izraelski premijer Benjamin Netanyahu, piše N1.

Sporazum SAD-a i Irana tek je prvi korak

Komentirajući najavu mirovnog sporazuma, Rakić ističe kako je do mira još dug put. "Ovo je tek prvi korak, memorandum. Prema tvrdnjama pakistanske strane, pregovori koji su prethodili dogovoru intenzivno su trajali 15 sati. To nije nimalo jednostavno", izjavila je.

"To je fantastičan poklon za 80. rođendan Donaldu Trumpu, koji je to tako i objavio: 'Ja sam velik, ja sam to mogao', sve u prvom licu. Burze su odmah reagirale, cijena nafte je pala. Ipak, taj prvi korak odnosi se na otvaranje Hormuškog tjesnaca za normalan promet. To znači da sada slijedi rok od 30 dana u kojem se prolaz treba očistiti od mina", pojasnila je Rakić.

Naglasila je kako je prerano za prognoze jer tekst memoranduma još nije javan. "Ne znamo što piše u tom memorandumu dok se ne objavi. Ne zna se ni kako je riješeno pitanje iranskog zahtjeva za naplatu prolaza. To ćemo saznati 19. lipnja, kada bi se memorandum trebao službeno potpisati u Evianu u Francuskoj, na sastanku skupine G7", dodala je.

Iran inzistira na prekidu vatre u Libanonu

Iran, međutim, inzistira da sporazum obuhvati i prekid vatre u Libanonu, što Izrael zasad odbija. "To je velika nepoznanica. I sam Trump je pokazao veliku nervozu zbog posljednjeg bombardiranja juga Bejruta.

Libanonska vlada je priopćila da Hezbollah nije napao sjever Izraela, već da je do granatiranja došlo unutar juga Libanona, na što je Izrael reagirao bombardiranjem južnog dijela Bejruta", rekla je Rakić.

Osvrnula se i na teške ljudske gubitke koje je Libanon pretrpio u izraelskim napadima. "Ne smijemo zaboraviti da je u Libanonu ubijeno oko 3500 ljudi, što je stravična brojka. Da ne govorim o tome kako smo Gazu stavili ne u drugi, nego u deseti plan.

Situacija u Gazi uopće nije riješena. To se ni u jednim pregovorima ne spominje kao problem, kao da smo to riješili nekakvim mirovnim vijećem koje tamo ne funkcionira. Oni su naprosto isparili, ne postoje", upozorila je analitičarka.

Najveća nepoznanica je Netanyahu

Rakić tvrdi da su najveća nepoznanica u cijeloj situaciji izraelski premijer Netanyahu i njegova vlada. "Oni stalno tvrde da Libanon nije dio memoranduma i mirovnih pregovora, što Iran apsolutno niječe i na svakom mjestu spominje Libanon kao dio pregovora", kazala je.

Podsjetila je da je rat bio ispunjenje dugogodišnjih ambicija Tel Aviva za regionalnom dominacijom. "Izrael je u američkoj administraciji prvi put naišao na otvoreno uho i potaknuo Trumpa da pokrene rat s Iranom kako bi Izrael postao dominantna sila na Bliskom istoku.

To se teško ostvaruje. Trump je u jednom trenutku shvatio da ostaje na praznom prostoru, s saveznikom koji ga je gurnuo u rat, a koji sada više nije saveznik, nego radi na svoju ruku. A to šteti onome što Trump želi postići: da ostane zapamćen kao netko tko je zaustavio rat, iako ne treba zaboraviti da ga je on i pokrenuo", analizira Rakić.

"Izraelsko ratovanje se može nastaviti, njihova vojska je najjača, najbolje obučena i opremljena. Ta činjenica je dala Netanyahuu krila da bi Izrael trebao biti najjača sila na Bliskom istoku i regulirati odnose.

Postupci izraelskog premijera

Stvari su jako dobro krenule s Abrahamskim sporazumima i postojala je nada da će se sve riješiti. Ali onda je došlo veliko 'ali', kada je Saudijska Arabija postavila pitanje Palestine. Tu je sve stalo", objasnila je.

Rakić se pita kako će Washington reagirati na postupke izraelskog premijera, osobito s obzirom na izbore koji slijede. "Izrael u listopadu čekaju izbori, a u SAD-u su izbori na sredini mandata. Pitanje je kako će Trump reagirati na Netanyahuove postupke.

Sumnjam da će se izraelska vlada povući i krenuti s nekim velikim mirovnim idejama", rekla je, dodavši da Trump uvijek mora voditi računa o utjecaju židovskog lobija u Americi, iako ankete pokazuju da je popularnost njegove politike sve manja.

Istaknula je i da se kritika izraelske vlade ne smije izjednačavati s antisemitizmom. "Treba razlučiti izraelsku vladu od židovskog naroda. Apsolutno možete procjenjivati postupke izraelske vlade i njezin utjecaj na stabilnost cijele regije, to ne znači antisemitizam", poručila je.

Tko će narediti Hezbollahu da položi oružje?

Govoreći o žrtvama u Libanonu i Gazi, Rakić je primijetila kako medijska pozornost slabi. "Reći ću jednu ružnu stvar. Ratovanje na ekranu vrlo brzo postane zamorno za one koji ga prate. Budući da živimo u svijetu koji svakodnevno proizvodi krize, ova se stavlja u drugi plan", kazala je.

"Što se tiče Palestinaca, Saudijska Arabija i Iran bili su vrlo jasni da su za njih. Ali što su napravili da se ta stvar riješi? Izraelci su sto posto uvjereni da su u pravu kada je riječ o Hamasu i Hezbollahu te zaštiti svoje sigurnosti. Libanonska vlada ima problem vlastite stabilnosti.

Hezbollah je uključen u sve pore života u Libanonu. Nije ih lako isključiti, kao što bi htjela izraelska vlada. Da polože oružje? Tko će im to narediti? Libanonska vojska, koja je slabija od Hezbollaha?", pita se Rakić.

Dodaje kako Izrael nameće svoja pravila u Libanonu jer se "ne osjeća sigurno". "Sada pokazuju da su dovoljno jaki da unište Bejrut. Prestrašno mi je gledati ljude kako žive u šatorima, pogotovo one s juga Libanona. Njih se upozorava da će biti granatiranja. Oni se povuku, ali ne odlaze, poučeni iskustvom da se, jednom kada odete sa svoje zemlje, nikada nećete vratiti", opisala je situaciju.

Iranski nuklearni program pao je u drugi plan

Rakić se osvrnula i na promjenu fokusa u sukobu. Plan "promjene režima" u Iranu nije uspio; naprotiv, čini se da su vlada i narod ujedinjeniji no ikad. "Logično je da se narod okuplja oko vlasti u zemlji koja je napadnuta izvana", kaže.

Pitanje iranskog nuklearnog programa, koje je bilo povod za rat, sada je gurnuto u stranu. "Krenulo se u rat protiv Irana zbog mogućnosti stvaranja nuklearnog oružja. To je sada u desetom planu. U prvi plan je došla geografija - Hormuški tjesnac. Sada je to glavni element pregovora, kako bi se regulirala opskrba naftom za cijeli svijet", pojasnila je.

"Trump je 2018. raskinuo ugovor koji je Barack Obama sklopio s Irancima, a koji je trebao trajati do 2030. godine. Granica obogaćivanja uranija bila je 60 posto za civilne potrebe, a oni su bili daleko ispod toga. Kada je Trump to raskinuo, Iranci su pod pritiskom počeli unaprjeđivati tehnologiju i došli do vrlo visokog stupnja obogaćivanja", podsjetila je Rakić.

"Tvrdi se da se radi o nekakvih 400 kg. Gdje je to? Nitko ne zna. Osim nekih suludih teorija da se to može riješiti zračnim desantom. I opet se vraćamo na geografiju - zna li itko kako izgleda taj teren?", zaključila je Mirjana Rakić.