DILJEM Europe jača radikalna desnica, a skorašnji izbori za Europski parlament će pokazati koliko je stvarno jak njen utjecaj. U Francuskoj je krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje na putu da dobije trećinu glasova, što je dvostruko nego što bi trebala dobiti stranka Renesansa predsjednika Emmanuela Macrona.

U Njemačkoj se AfD, unatoč nizu skandala, nalazi na drugom mjestu, ispred svih partnera u vladajućoj koaliciji kancelara Olafa Scholza. Što se tiče Italije, tamo je u vodstvu desničarska stranka Braća Italije premijerke Giorgie Meloni. Za mnoge ovakav uspon radikalne desnice na kontinentu koji se ponosio time što je sahranio duhove Hitlera, Mussolinija i Franca predstavlja pravi šok.

Iako će europske nacionalističke stranke nakon EU izbora ostati previše podijeljene da bi imale pravu moć, sam njihov uspjeh ukazuje na politički preokret jednak pobjedi Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016. Rezultati izbora za Europski parlament, na kraju krajeva, služe kao barometar koji ukazuje na kretanje nacionalnih politika u nekim od najvažnijih europskih prijestolnica, piše Politico. 

Što stoji iza uspona krajnje desnice? 

Tom Van Grieken, čelnik krajnje desne belgijske stranke Vlaams Belang, ima veliku potporu mladih ljudi željnih promjena. "Što rade ovi političari? Pričaju rodne besmislice, propagiraju klimatsko ludilo i kraj svijeta. Ne razmišljaju o onome što nas stvarno brine. To nije kraj svijeta nego plaćanje računa na kraju mjeseca", kazao je Van Grieken. 

Ono što ujedinjuje europsku krajnju desnicu je sklonost etničkoj nacionalnoj državi, negativan stav prema migrantima (osobito ako su muslimani) i skepticizam prema nadnacionalnim organizacijama poput EU, UN-a, a u nekim slučajevima i NATO-a. 

Među njenim pristašama su poljoprivrednici i radnici koji krive politike EU za nedostatak sredstava za život te glasači srednje klase zabrinuti zbog imigracije i gubitka tradicionalnih vrijednosti. Njima se priključuje sve više mladih, koje brinu rastući troškova života. U narativu krajnje desnice problem migracije ima središnju ulogu, kao i pitanje prava na pobačaj i prava LGBT zajednice.

Nedostatak političkih alternativa 

Dodatno, izgleda da se građani ne snalaze u nedostatku atraktivnih političkih alternativa. Birači se obično u nestabilnim vremenima (ratovi, pandemije, ekonomska neizvjesnost) okreću ustaljenim, tradicionalnim strankama. Danas su se te stranke u mnogim zemljama raspale.

Europska desnica i ljevica se već desetljećima bore za prevlast, no pritom su se nokautirale i stvorile mjesta na pozornici za nove igrače. To je u prijašnjem krugu europskih izbora dalo zamah liberalnim pobunjenicima poput Macrona u Francuskoj ili Zelenih u Njemačkoj. No na ovogodišnjim izborima u središte ringa stižu izazivači s druge strane političkog spektra.  

Stranke radikalne desnice su na vlasti ili podupiru vladu u sedam od 27 zemalja Europske unije; uključujući Italiju, Švedsku, Mađarsku i Češku. Njima se sprema pridružiti i Nizozemska.  

Kako krajnja desnica mijenja svijet 

Krajnja desnica je i prije svog uspona utjecala na europsku politiku. Stranke centra su zbog straha od jačanja krajnje desnih stranaka očvrsnule stav prema migraciji i ublažile tvrdokorno zagovaranje spasa planeta. 

Rezultati ovotjednih izbora bi lako mogli oblikovati raspravu o podršci Ukrajini i socijalnim politikama poput zakonskog pristupa pobačaju ili LGBT pravima. Primjer Mađarske pokazuje kako desnica može utjecati na europsku politiku ako zauzme važne položaje. 

Iako se radi o manjoj zemlji, s manje od 10 milijuna stanovnika, premijer Viktor Orban je blokirao neke odluke u Bruxellesu, otežavajući napore EU da redistribuira tražitelje azila i podrži Ukrajinu. Istovremeno, uspon Meloni u Italiji već je promijenio europsku politiku u pitanjima poput migracija.  

Hoće li se odreći svoje moći? 

Kao i u slučaju Donalda Trumpa, najvažnije pitanje o europskoj radikalnoj desnici nije što će ona učiniti sa svojom moći - već hoće li je se ikada odreći. Mnoge europske radikalno desne stranke imaju u sebi DNK izrazito nedemokratskih režima.  

Björn Höcke, čelnik AfD-a u istočnoj njemačkoj pokrajini Tiringiji, nedavno je kažnjen zbog korištenja zabranjenog nacističkog slogana. U Italiji, Roberto Vannacci, kandidat krajnje desne Lige, pozvao je birače da svoje glasačke listiće označe rimskim brojem X, što je zapravo referenca na vojnu jedinicu Benita Mussolinija. 

Orbanova vlada u Mađarskoj je optuženja za opstrukciju pravosuđa, narušavanje slobode medija i lažiranje izbornog sustava. Meloni i njezini saveznici pokrenuli su tužbe za klevetu protiv ljevičarskih kritičara u medijima. Novinari državne televizije RAI optužili su administraciju da pokušava od RAI-ja napraviti glasnogovornika vlade.  

Dakle, izbori za Europski parlament se bliže, a rezultati bi mogli utjecati na daljnju politiku EU mnogo više nego što neki misle.