JAVNOST je za Leva Stupnikova doznala u rujnu 2025., kada je u intervjuu s ukrajinskim youtuberom Dmitrom Karpenkom otkrio svoju priču. Kao ruski časnik poslan u Ukrajinu, više od šest mjeseci je ukrajinskim snagama slao koordinate za napade na vlastite suborce. Zbog njegovih je dojava poginulo više od 300 ruskih vojnika.

Nakon što je prešao liniju bojišnice i pridružio se Ruskom dobrovoljačkom korpusu, čečenske specijalne postrojbe za njim su raspisale tjeralicu. Priču o Stupnikovu, njegovoj obitelji i odluci da pomogne ukrajinskoj vojsci objavio je The Wall Street Journal.

Lev Stupnikov danas ima 26 godina. Rođen je u Kazahstanu, a otac je napustio obitelj dok je bio dijete. Majka Tatjana Jansen sama je odgajala njega i mlađu sestru Alisu. U Levovoj tinejdžerskoj dobi preselili su se u Rusiju, gdje se Tatjana nastanila u Omsku koristeći vladin program povratka za osobe ruskog podrijetla.

Stupnikov je u Omsku pohađao kadetsku školu, a potom se preselio u Sankt Peterburg. Ondje je od 2018. do 2023. studirao na Vojnoj akademiji za veze.

Razočaranje ratom

Lev se 2021. oženio svojom djevojkom Lizom i razmatrao je napuštanje vojske, no ruska invazija na Ukrajinu sve je promijenila. Stupnikov je bio šokiran napadom. U ljeto 2023. diplomirao je na akademiji s činom poručnika, nakon čega je raspoređen u 36. gardijsku motoriziranu brigadu u Zabajkalskoj regiji. U studenom 2023. poslan je u Ukrajinu.

Njegova majka Tatjana Jansen već se ranije razočarala u ruske vlasti, a rat ju je potresao jednako kao i sina. Kćer Alisu ispisala je iz škole kako bi je zaštitila od ratne propagande te je stupila u kontakt s aktivistima za ljudska prava u nadi da će pronaći način da Leva izvuče iz vojske.

Većina joj je savjetovala da mu organizira bijeg preko Bjelorusije i Armenije. Tatjana je znala da će Lev na putu za bojište presjedati u Moskvi i nagovarala ga je da se ondje ukrca na let za Kazahstan i skloni kod rodbine. Odbio je plan jer ga je smatrao prerizičnim.

Početak suradnje s Ukrajinom

Tri mjeseca nakon što joj je sin poslan na bojište, u veljači 2024., Tatjana je kontaktirala Dmitra Karpenka. Karpenko je ukrajinski programer i bloger koji na YouTubeu objavljuje razgovore s ruskim zarobljenicima i prebjezima, a nudio je i novac onima koji su voljni pomoći ukrajinskoj vojsci.

Tatjana ga je pitala može li pomoći njezinom sinu da dezertira. Kad je Lev saznao da mu se majka dopisuje s Karpenkom, počeo je pratiti blogerove objave i zatim mu se sam javio preko WhatsAppa. Poručio je da je spreman na suradnju i predaju, ali je odbio bilo kakvu novčanu naknadu.

Stupnikov je kasnije u intervjuu Karpenku rekao da je još tijekom službe u Zabajkalskoj regiji odlučio pronaći način za predaju ako ga pošalju u Ukrajinu. Nakon prve poruke na WhatsAppu, Karpenko i Stupnikov razgovarali su telefonom i dogovorili suradnju.

Uspostavili su šifru: svaka poruka morala je početi pozdravom i brojem koji se dobivao zbrajanjem datuma u mjesecu i broja pet. Tako je, primjerice, poruka poslana 20. veljače morala početi s "Zdravo 25". U suprotnom, Karpenko bi znao da je njegov izvor kompromitiran.

Napadi na vlastitu brigadu

Deseci Stupnikovljevih suboraca stradali su već u prvom napadu koji je pomogao usmjeriti. Poslao je koordinate poligona za obuku kod Volnovahe, gdje su ruski vojnici bili postrojeni. U raketnom udaru sustavom HIMARS poginulo je 68 vojnika, a 60 ih je ranjeno. Među ubijenima je bio i pukovnik Gusein Musajev, zapovjednik 36. motorizirane brigade. Stupnikov je preživio jer se u trenutku napada pravio da mora na zahod.

Za Karpenka i njegove suradnike to je bila najuspješnija operacija do tada. Idućih mjeseci Stupnikov je dostavljao informacije o radijskim frekvencijama, lokacijama postrojbi i borbenim planovima. Njegova 36. brigada pretrpjela je teške gubitke. Na kraju je ostao jedini časnik iz svog bataljuna; ostali su poginuli, bili ranjeni ili premješteni na druge dijelove bojišta.

Stres, krivnja i prelazak na ukrajinsku stranu

Stupnikov je bio pod velikim stresom i noću je sanjao eksplozije koje je pomogao izazvati. Osjećaja krivnje pokušavao se riješiti uvjeravanjem da su ubijeni vojnici bili loši ljudi. Što je bio uspješniji, to je više strahovao od razotkrivanja. "Bila je to neprestana, beskrajna napetost. Pravi špijuni prolaze obuku, a ja nisam imao nikakvu", rekao je.

U srpnju 2024. prešao je liniju bojišnice. Pod nadzorom ukrajinskog drona stigao je do izviđačkog tima i izgovorio lozinku: "Trgovina kikirikijem". S povezom na očima odveli su ga na ukrajinske položaje.

Ubrzo ga je posjetio Denis Kapustin, zapovjednik Ruskog dobrovoljačkog korpusa, i ponudio mu mjesto u svojoj jedinici. Stupnikov je želio započeti novi život drugdje, ali je zaključio da je Ukrajina za prebjege najsigurnija opcija i pristao se pridružiti.

Obiteljske posljedice i broj žrtava

Stupnikov je uz ukrajinsku pomoć uspio izvući majku i sestru iz Rusije, ali je njegova supruga Liza odbila otići. Godinu dana kasnije, dok je on davao intervju Karpenku, ona je govorila za RT.

"Tražio je da se s njim preselim u inozemstvo. Nije rekao da je riječ o Ukrajini, samo da mu se pridružim. Odmah sam mu jasno rekla da ne idem nikamo. Ionako me nikad nije zanimalo preseljenje. Počeo je gubiti kontrolu, govoriti da ga izdajem i da sam loša žena ako ne želim slijediti muža. Rekla sam mu da sam možda loša žena, ali da nikad, baš nikad, neću napustiti svoje roditelje ni svoju domovinu", izjavila je.

RT je razgovarao i s rodbinom vojnika koji su poginuli u napadima koje je Stupnikov usmjerio. Među njima je bila Tatjana Gurjeva, čiji je sin Pavel poginuo u udaru na poligon kod Volnovahe u veljači 2024. Rekla je da su Pavel i Lev bili prijatelji. "Sin mi je više puta pričao o njemu. Smatrao ga je dragom, dobrom osobom. Odlično se uklopio u jedinicu. Paši se toliko svidjelo njegovo ime da se i sam na društvenim mrežama počeo predstavljati kao Lev i sanjao je da će tako nazvati sina... Sada kada znam tko je usmjerio rakete na taj poligon, u potpunom sam šoku", rekla je.