ANDREJ PLENKOVIĆ posložio je izborne jedinice tako da odgovaraju strankama koje imaju veliku organizaciju na terenu. Dodatno, D'Hondtov sustav, kojim brojimo glasove u Hrvatskoj, preferira velike stranke.

Znajući sve to, stranka Možemo je nakon dugog razmišljanja odlučila na parlamentarne izbore ići samostalno – odbijajući koaliciju s relativno srodnim SDP-om. Samostalni izlazak Možemo ruši i još jednu moguću zanimljivu koaliciju – onu sa splitskom ekipom iz Centra.

Posljedica? Umjesto jake zajedničke liste SDP-Možemo ili čak SDP-Možemo-Centar (makar je protiv ideje oko koalicije s Centrom navodno bio dalmatinski SDP), imat ćemo odvojene liste – i svatko za sebe.

Koliko vam oporba daje razloga da joj vjerujete?

Realno, koliko pouzdano djeluju srodne stranke koje se ne mogu dogovoriti ni oko zajedničkog izbornog nastupa? Koliko vam ulijevaju povjerenja da se mogu dogovoriti oko obnašanja vlasti? I najvažnije – koliko ta hrpa lista koju ćemo imati može privući ljude koji obično ne glasaju da ipak iziđu na izbore?

HDZ zna dobro – njihovi glasači uredno izlaze na izbore. Jedini način za pobijediti HDZ je dovoljno ljudi nagovoriti na izlazak na izbore. A to se ne događa.

Samostalni izlazak – gubitak u više aspekata

Možemo i SDP imaju određene ideološke razlike. Tehnički, obje su lijeve stranke. Možemo se više temelji na suvremenim lijevim i zelenim politikama i privlači mlađe biračko tijelo. Za razliku od njega, SDP ima program klasične, danas pomalo dosadne socijaldemokracije i tradicionalnije, starije biračko tijelo.

U pitanju su dvije programski bliske (ne iste!) stranke s programima i biračkim tijelom koje ne isključuje jedno drugo. Takve stranke imaju velik koalicijski potencijal, mogu ostvariti ono što se zove sinergijski učinak - dobiti zajedno više glasova nego kada idu pojedinačno.

Mogu privući gotovo sve birače koji bi glasali za jednu od tih stranaka, možda i neke nove, ali i kao jača lista bolje proći kada se budu dijelili mandati po D'Hondtovom sustavu.

Bit će potrebna jaka terenska kampanja

Dodatno, tu je pitanje kampanje – ako izborne jedinice budu ustrojene kako je predviđeno (budući da Plenković ima stabilnu većinu, za očekivati je da HDZ-ov prijedlog izbornih jedinica prođe), bit će potrebna ogromna terenska kampanja. SDP unatoč svim raspadima i izbacivanjima ima veliku stranačku organizaciju i još uvijek može pokriti teren.

Možemo to nema. Možemo se bez SDP-a pozicionira kao stranka Zagreba, koji realno jest četvrtina Hrvatske, ali za nacionalne izbore to nije dovoljno.

Na kraju dobivamo i treći element slagalice – a to je međusobno nadmudrivanje SDP-a i Možemo u kampanji. Naime, kako se biračko tijelo tih dviju stranaka dijelom poklapa (može se lako uočiti da kada jedna od stranaka raste u anketama, druga obično pada), Možemo i SDP će se boriti oko istog dijela biračkog tijela, što će HDZ dodatno razveseliti.

U oporbi je ista plaća, a odgovornost nikakva

Teško su shvatljive procjene Možemo da im koalicija ne bi polučila sinergijski učinak – kao prvo, to se ne može otkriti jednom anketom bez zajedničkog stranačkog programa i nastupa. Nismo vidjeli zajedno čelnike Možemo i SDP-a, neki jednostavan i pamtljiv program, nešto što većina građana ove zemlje može podržati. 

Pitanje sinergije na stvarnim izborima puno je složenije od ankete s pitanjima o hipotetskoj koaliciji koja još ne postoji. Dodatno, na stvarnim izborima imamo i izborne jedinice, konkretne ljude na listama tih izbornih jedinica. Ako imamo listu kvalitetnih, časnih ljudi – onda takva lista privlači glasače. A ostaje i pitanje tehničke logistike, gdje Možemo ne može pokriti ni pola izbornih jedinica.

Razlozi mogu biti razni, ali posljedice će biti iste 

Razlozi zbog kojih je Možemo ovako postupio mogu biti razni. Prvo, možda su ušli u onu političku fazu kada vam svi govore kako ste divni i savršeni pa su uvjereni da će sami dobiti velik broj mandata.

Drugo, možda se nadaju kako će prestići SDP i za četiri godine postati vodeća lijeva stranka pa će, eto, sačekati pet godina od sada za "prave" izbore. Moguće da su se posvađali s SDP-om i oko imena budućeg premijera, što bi bio posebno blesav razlog jer će teško i stići do te faze. 

Naravno, moguće da su u Možemo mudro zaključili kako je hladovina saborske oporbe nešto savršeno – plaća je kao da si u izvršnoj vlasti, godišnji je dug, odgovornost ne postoji, dođeš povremeno u klimatiziranu dvoranu sabora i pričaš neke opće priče za govornicom. Zašto bi uopće išli u vlast?

Plenković već može zvati vinarije za pripremu izborne pobjede

Možemo ide samostalno. SDP će slijedom događaja također samostalno, s blijedim vođom i već svima dosadnim kadrovima. Centar ostaje stranka Splita koja se ni ne pokušava proširiti i uopće nema stranačku organizaciju za nacionalne izbore. Liberali bi svi skupa jedva skupili ekipu za mali nogomet, a ne za prijeći izborni prag.

Moguće, naravno, da je HDZ toliko jak da ga ni zajednička lista ne bi pobijedila, no zajednička lista SDP-Možemo-Centar bi zasigurno dobila lijep broj glasova i predstavljala jednu novu snagu i novu priču u Hrvatskoj. Priču s potencijalom da HDZ napokon skine s vlasti.

Nakon ovog "svatko za sebe modela" lijevog centra i ljevice, Plenković može početi zvati vinarije i birati probrane pjenušce za izbornu pobjedu naredne godine. Grbin i Tomašević mu mogu poslati škampe i kavijar.

Zanemarivanje javnog interesa

Hrvatska oporba je sposobna radi sitnih interesa, osobnih animoziteta i pokoje saborske fotelje potpuno zanemariti opći interes. Za godinu dana ćemo slušati kako ih "građani nisu prepoznali" ili neku takvu floskulu dok budu brojali svoje oporbene mandate, dobre saborske plaće, ali opet sve nedovoljno da bi ugrozili vlast HDZ-a.

Možemo, SDP, Centar - ideja da ćete razjedinjeni, bez ijedne zajedničke fotografije ili nastupa, da zajedničku listu i zajednički program ni ne spominjemo, dobiti nove birače, dobiti povjerenje u politiku razočaranih građana – potpuno je promašena.

Čak ni Plenković i HDZ vjerojatno nisu do jučer vjerovali koliko ste politički kratkovidni, koliko ste bez strateškog razmišljanja i koliko ste umišljeni u svojim malim političkim svjetovima jadne, jalove i jalne hrvatske oporbe.