Foto: Wikimedia Commons/ Na slici je Stjepan Radić neposredno nakon povratka s liječenja iz Beograda. Umro je nekoliko tjedana kasnije.

NA DANAŠNJI dan, 8. kolovoza 1928. u Zagrebu je umro Stjepan Radić, vođa HSS-a i jedan od najvažnijih hrvatskih političara između dva svjetska rata, ali i uopće. Radić je umro od posljedica atentata kojeg je na njega i još nekoliko hrvatskih političara mjesec i pol dana ranije, 28. lipnja 1928. godine, u beogradskoj skupštini izvršio zastupnik radikala Puniša Račić.

Stjepan Radić preživio je atentat te je nakon nekoliko dana prebačen u Zagreb na liječenje. No, stvari su se uskoro zakomplicirale i Radić je preminuo na današnji dan.

Odmah nakon atentata u hrvatskoj počinju masovni prosvjedi, a u Zagrebu se okupilo sto tisuća ljudi. Dugogodišnja srpska hegemonija ovim je atentatom dobila i fizički oblik, nategnuti međunacionalni odnosi u Kraljevini SHS još će se dodatno naelektrizirati. Sprovod Stjepana Radića pretvoren je u veliki narodni skup protiv beogradskog režima.

Aleksandar ubojstvo iskoristio da proglasi diktaturu

Kralj Aleksandar velike će nemire nastale nakon atentata iskoristiti da proglasi diktaturu. Šestog siječnja 1929. godine proglašena je takozvana Šestojanuarska diktatura, a parlament je ukinut. Aleksandar je tvrdio da između njega i naroda ne može biti posrednika, no prava je istina bila da je kralju odgovarala neograničena vlast. Ukinuta su brojna društva s nacionalnim predznakom, pa čak i kralju odana Orjuna, Organizacija jugoslavenskih nacionalista.
Punišu Račića ubili partizani

Naravno, otvorena diktatura nije učinila da nacionalni problemi nestanu, samo ih je nakratko stavila pod tepih. Kako tridesete budu odmicale tako će nagomilani problemi opet dolaziti u prvi plan. Proglašenjem Banovine Hrvatske pokušalo se riješiti nezadovoljstvo Hrvata, ali već je bilo kasno. Drugi svjetski rat se bližio i bilo je jasno da će se Kraljevina Jugoslavija, koja je tako nazvana 1929. godine, nestati u plamenu.

Sam Aleksandar stradao je još 1934. godine, ubijen je u atentatu u Francuskoj kojeg su izvele ustaše i pripadnici makedonskog VMRO-a. Nakon Radićeve smrti politiku HSS-a nastavili su Vladko Maček i Svetozar Pribičević, dugogodišnji vođa hrvatskih Srba i zagovornik unitarizma koji je sredinom dvadesetih godina napravio veliki obrat shvativši da Srbi u Hrvatskoj neće nikada dobro živjeti ako i Hrvati ne budu dobro živjeli.

Puniša Račić dobio je 20 godina zatvora, ali bio je sve samo ne zatvoren u ćeliji. Imao je na raspolaganju cijeli jedan kat zgrade i bio je pod nikakvim nadzorom. Sredinom 1941. godine jednostavno je preselio u Beograd. No, ulaskom partizana u grad 1944. godine, upravo će on biti jedna od prvih meta i žrtava. Osuđen je na smrt od partizanskih vlasti i pogubljen.

U Crnoj Gori nedavno podignut spomenik Puniši Račiću

Stjepan Radić bio je najvažnija politička ličnost između dva svjetska rata, a svojim dugogodišnjim radom uporno je naglašavao važnost hrvatskog pitanja u Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji. Puniša Račić, pak, i danas uživa ugled u pobornicima velikosrpske ideologije. Tako je početkom srpnja u mjestu Slatina u Crnoj Gori podignut spomenik Puniši Račiću kojeg se naziva znamenitim narodnim poslanikom.

Hrvatsko narodno vijeće (HNV) Crne Gore je osudilo taj čin, rekavši da "Punišu Račića ne pamti samo hrvatski narod po lošemu, već je po svojim zlodjelima poznat i na sjeveru Albanije, na Kosovu, u Bugarskoj, Makedoniji, kao i po nezapamćenoj pljački šume u vlasništvu manastira u Dečanima te po pripremanju svrgavanja dinastije Petrović u Crnoj Gori".

Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova također je negodovalo, a sve je završilo reakcijom crnogorskih vlasti.

U crnogorskoj vladi rekli su da je spomenik podignut bez njezina znanja i najavljuju da će ga ukloniti jer “vrijeđa ne samo najdublja osjećanja hrvatskog naroda i države, već i produbljuje političke podjele u Crnoj Gori”.