NA DANAŠNJI dan 1944. godine partizani su oslobodili Split. Split je od početka rata bio u posjedu fašističke Italije, a nakon kapitulacije 1943. u njega su ušli Nijemci. I jednog i drugog okupatora cijelo su vrijeme vjerno služili domaći izdajnici ustaše, ali i četnici koji su tih godina slobodno šetali najvećim dalmatinskim gradom.

U listopadu 1944. godine bilo je sve jasnije da se rat bliži kraju. Partizanske snage, koje su tad već imale veliku pomoć saveznika Britanaca i Amerikanaca, iz dana u dan su napredovale. Tako će u listopadu, nakon oslobođenja gradova i mjesta južno od Splita, izbiti u zaleđe Splita. Borbe su vođene pred ulazom u grad danima ranije, ali ne u samom gradu.

Borbe za okolicu grada zapravo su počele 21. listopada, a ustaše i Nijemci povući će se tek u zoru 26. listopada. Istog dana grad je okićen mahom hrvatskim zastavama, uz pokoju jugoslavensku.

Godine talijanizacije

Kao mahom hrvatski grad, Split je, nakon što je izdajničkim sporazumom Ante Pavelića i Mussolinija potpao pod Italiju, bio pod žestokim udarima talijanizacije. Talijani su, baš kao u Istri i Zadru dva desetljeća ranije, željeli ugušiti svaki trag hrvatskog identiteta. Zbog toga za Splićane nije bila prihvatljiva Italija, kao ni s Talijanima slizani ustaše. Baš zbog toga će Split, kao uostalom i cijela Dalmacija, postati snažan izvor ljudstva za partizanske snage.

U ratno je vrijeme na Mosoru počela izlaziti i Slobodna Dalmacija, partizansko glasilo koje je baš u doba kad je Dalmacija bila pod okupacijom uzelo sebi takvo ime.

"Oslobođen je Split - ponos hrvatske Dalmacije", glasio je naslov na naslovnici Slobodne tog dana.

"Naše su jedinice ušle u Sinj i Split

Jučer, 25. listopada, oslobodile su jedinice XX. divizije NOV-a grad Sinj.

Danas, 26. listopada, ušle su jedinice XXVI. divizije NOV-a u grad Split. Neprijatelj nije pružio nikakav otpor", pisalo je u Slobodnoj Dalmaciji.