ALBIN Kurti, kosovski nacionalist koji je pobijedio na tamošnjim parlamentarnim izborima, prije nekoliko je dana dao intervju za utjecajni njemački dnevni list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u kojem je govorio o svojoj viziji Kosova ali i, između ostalog, o problemima korupcije i slučaju kad je oporba koristila suzavac u parlamentu.

Tijekom razgovora novinar FAZ-a Michael Martens kazao je kako je američko veleposlanstvo u Prištini uvijek bilo ključni faktor pri stvaranju kosovskih vlada, na što je Albin Kurti odgovorio: "To je bilo tako, ali u posljednje vrijeme su naši vladajući političari dokazali da mogu uništiti čak i dobre odnose Kosova sa SAD-om, samo da bi spasili svoju korumpiranu politiku. Kad se radi o njihovom novcu i bogatstvu, onda ne poštuju čak ni Ameriku. Koje iznenađenje...".

Pročitajte veći dio intervjua koji je Kurti dao za njemačke novine.

Kosovo opisujete kao „otetu državu“ koju su pod svoje kandže zgrabili bivši komandanti OVK: predsjednik države Hashim Thaci i bivši premijer Ramush Haradinaj. Obećali ste da ćete okončati tu otmicu. Kako to namjeravate učiniti?

Državno odvjetništvo, policija, uopće kompletno pravosuđe, kao i tajne službe, a i pojedine tvrtke, upletene su u ovu otmicu države. Ja sam voljan suzbiti organizirani kriminal i korupciju na vrhu, a također sam voljan razbiti monopole oligarha na Kosovu. Da bismo u tome uspjeli, potrebna nam je pomoć međunarodne zajednice.

Ako postanete premijer Kosova, morate ipak nekako, makar do 2021. kad mu ističe mandat, surađivati s predsjednikom države Hashimom Thacijem. A on vas opisuje kao glavnog krivca za otmicu kosovske države. To će onda biti poteška kohabitacija.

Sasvim sigurno neće biti jednostavno. Najbolje bi bilo kad bi Thaci podnio ostavku i povukao se iz politike. Taj predsjednik je debatom o razmjeni teritorija ruinirao ugled naše države. Nakon oslobođenja od srpske okupacije 1999. godine i proglašenja nezavisnosti 2008. potrebna nam je sada treća prekretnica kojom bismo korumpirane političare, poput Thacija, odstranili iz javnog života ove zemlje.

U prvom stranačkom programu vaše stranke Samoopredjeljenje iz 2010. između ostalog piše da treba ukinuti sadašnju državnu zastavu Kosova i zamijeniti je nacionalnom zastavom Albanije. Je li to i dalje vaš cilj?

Mi smo bili zgranuti što pitanje izgleda zastave Kosova nije bilo predmet referenduma. Ali od 2011., kao predsjednik vanjskopolitičkog odbora u parlamentu, ovu zastavu Kosova sam prihvatio. No ipak, u našem pokretu želimo zadržati i nacionalnu zastavu Albanaca. Jednog dana bismo možda trebali pokrenuti raspravu o zamjeni zastave, ali to stvarno nije moj prioritet. Sada moramo, za početak, spasiti ovu otetu državu.

Čini se da su uspjesi nacionalne nogometne momčadi Kosova pomogli i većem ugledu kosovske zastave....

Točno, a na toj zastavi je sjever Kosova i dalje dio naše zemlje, što je pozitivno. Jer sadašnji predsjednik Kosova je, dopustite, pokušao odcijepiti sjever od naše zemlje. Ja poštujem i volim kosovsku državu, ali naš jezik, naša kultura i povijest su ipak albanski, što znači da smo mi jedna nacija s dvije države.

Jedan od starih zahtjeva vaše stranke je održavanje paralelnih referenduma na Kosovu i Albaniji o ujedinjenju. Vrijedi li to i dalje?

Naš ustav nam zabranjuje priključenje nekoj drugoj državi. Što je u suprotnosti s jednom drugom odredbom ustava, u kojoj je Kosovo definirano kao suverena država. Stoga bismo rado htjeli imati pravo na takav referendum. No nećemo zbog toga započinjati još jedan balkanski rat. Mi želimo da to ostvarimo mirno, demokratski i na ustavan način.

U jednom od ranijih programa stranke se navodi da Kosovo ne treba imati vlastite državne sportske momčadi za međunarodna natjecanja, nego da treba ojačati nacionalnu momčad Albanije. Izgleda da to, osobito nakon najnovijih uspjeha kosovarskog nogometnog tima, više nije tako.

Taj uspjeh je sada činjenica, to je točno.

Može li se Kosovo opisati kao zemlja u kojoj se suzavac ne koristi samo protiv opozicije, nego ga i ona sama koristi?

Od puno kanistera sa suzavcem koje je policija bacila na nas, možda desetak nije eksplodiralo. Pa smo ih sakupili i aktivirali u parlamentu, protiv vlade. To je bilo u trenutku kad je vlada potpisala ugovor o demarkaciji granica s Crnom Gorom, a i onaj o stvaranju zajednice srpskih općina. I to usred ljetne pauze parlamenta, u kolovozu 2015. Pod takvim okolnostima smo mi upotrebili suzavac. Kad je iskorišten protiv naših prosvjednika, ni za koga to nije bio problem. Kad smo ga mi iskoristili protiv korumpiranih političara, svi su odjednom pričali o tome.

Ali, priznat ćete, upotreba suzavca u parlamentu je, najblaže rečeno, neuobičajena pojava.

Nikad nismo htjeli upotrebiti suzavac, ali u tadašnjoj situaciji je to bilo naprosto neophodno. I osim toga, to je prošlost. Ono čemu sada stremimo je striktno pravna država, između ostalog i kroz opću provjeru svih zaposlenih u pravosuđu. Kao u Albaniji, ali još dosljednije, jer tamo to već isuviše dugo traje. Ako postanem premijer, neću ja biti najpoznatija osoba javnog života na Kosovu - nego glavni državni odvjetnik. To vam obećavam.

Francuski predsjednik Macron i njemačka savezna kancelarka Merkel su, navodno, dosadašnjem premijeru Haradinaju u Berlinu ponudili da će se zajednički založiti za ukidanje viza ako on ukine kaznene carine protiv Srbije. Može li se ići i ovim putem?

Za takve uzimala-davala kombinacije na mene neka ne računaju. Radi se o tome da se u ovoj zemlju suzbije korupcija, da se tako svi u EU mogu uvjeriti da je na Kosovu otvoreno novo poglavlje povijesti. Mi smo ispunili svih 96 uvjeta Europske komisije za ukidanje vizne obaveze, ali usprkos tome Kosovo i dalje ima lošu reputaciju u puno zemalja. S time se moramo pozabaviti. Dojam koji u drugim glavnim gradovima imaju o nama nije dobar. Stoga, u vlastitom interesu, moramo se razračunati s organiziranim kriminalom i korupcijom.

Je li korektno vašu stranku nazvati „lijevo-nacionalističkom“?

Mislim da nije. Mi smo socijaldemokratska partija. Ako kod nas nalaze tragove patriotizma, onda je to prije svega antikolonijalni patriotizam koji ništa zajedničkog nema s nacionalizmima kakve danas često srećemo u EU. Radi se o ravnopravnosti.