ĐAKOVAČKO-OSJEČKI nadbiskup Đuro Hranić poručio je danas u Aljmašu da će Hrvatska postati istinski uključivo društvo tek kada prestane govoriti što će učiniti za osobe s invaliditetom i počne se pitati što može učiniti zajedno s njima.

Hranić je govorio na središnjem misnom slavlju 5. Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji su organizirali Hrvatska biskupska konferencija i Đakovačko-osječka nadbiskupija.

Susret je održan u svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu, a sudjelovalo je oko 4000 vjernika iz Hrvatske i inozemstva.

Govorio o pobačaju i eutanaziji

Hranić je u propovijedi govorio o odnosu društva prema ranjivim skupinama, osobama s invaliditetom, starijima i teško bolesnima.

"S takvom 'ljudskom logikom', bez evanđeoskog svjetla, često se susreću majke koje pod srcem nose dijete s mogućim poteškoćama u razvoju te im se, u duhu naše sebične 'ljudske logike', u pravilu savjetuje prekid trudnoće", rekao je Hranić.

Takav pristup opisao je kao "neljudsku logiku" koja, prema njegovim riječima, vodi prema "kulturi smrti i odbacivanja".

Dodao je da pritom misli i na stare i nemoćne, osobe u terminalnoj fazi života te one s neizlječivim bolestima. Upozorio je da neki rješenje vide i u legalizaciji eutanazije jer takve osobe smatraju teretom za društvo.

Pohvalio neke mjere, ali kaže da prava često ostaju na papiru

Hranić je istaknuo i da je Hrvatska posljednjih godina napravila važne korake u skrbi za socijalno ugrožene i ranjive skupine te osobe s invaliditetom.

Kao pozitivne primjere naveo je inkluzivni dodatak, zakonsko uređenje osobne asistencije i pomoćnika u nastavi, mjere profesionalne rehabilitacije, uključivanje djece s teškoćama u obrazovni sustav i poticanje zapošljavanja.

Ocijenio je, međutim, da između zakonskih prava i stvarnog života i dalje postoji velik jaz.

"Osobe s invaliditetom i članovi njihovih obitelji te udruge koje ih okupljaju svjedoče nam o potrebi ubrzavanja vještačenja i postupaka stjecanja određenih prava kao i o potrebi povećanja dostupnosti osobnih asistenata, uklanjanja arhitektonskih i komunikacijskih prepreka i u našim crkvama i pastoralnim prostorima, omogućavanja kvalitetnijeg uključivanja u redoviti odgojni i obrazovni sustav, dodatnog povećanja mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom te razvoja usluga koje svakoj osobi, umjesto izolacije, omogućuju život u zajednici", rekao je.

Dodao je da nedostaje više timova za kućne posjete, specijaliziranih ustanova za ranu dijagnostiku i rehabilitaciju, dnevnih i poludnevnih boravaka te palijativnih centara.

"Zakon može propisati pravo, ali ne i ljubav"

Hranić je naglasio da zakoni i infrastruktura sami po sebi nisu dovoljni za stvarnu uključenost osoba s invaliditetom.

"Zakon može propisati pravo, ali ne i ljubav, država može izgraditi pristupne rampe i ukloniti barijere, ali nitko izvana ne može ukloniti prepreke koje mi ljudi podižemo u vlastitim srcima i odnosima", rekao je.

"Istinski uključivo društvo postat ćemo tek onda kad prestanemo samo govoriti o tome što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom te kad se počnemo pitati što možemo učiniti zajedno s njima. Mjera ljudskosti u jednom društvu mjeri se po odnosu prema najranjivijima, kako nas je na to podsjećao blagopokojni papa Franjo, ističući da briga za osobe s posebnim potrebama određuje 'stupanj civiliziranosti jednoga naroda'", zaključio je Hranić.

"Uz vas postajemo bolji ljudi"

Osobama s invaliditetom poručio je da njihova iskustva mogu biti važna i drugima.

"Rese vas dobrota i čistoća srca, iskrenost, radost, plemenitost, nesebična ljubav, dobrota i solidarnost. Svi mi uz vas postajemo bolji, autentičniji i plemenitiji ljudi i rastemo u čovječnosti te nikad ne možemo mi pružiti vama, koliko vi pružate nama", rekao je Hranić.

Geslo ovogodišnjeg susreta bilo je "U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!"

Na misnom slavlju sudjelovali su i zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Dražen Kutleša te apostolski nuncij u Hrvatskoj Giorgio Lingua.