KUPNJA Aljaske, poznata i kao Sewardova ludost (engl. Seward's Folly), predstavlja jedan od najznačajnijih teritorijalnih proširenja Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj povijesni događaj označio je prijenos ogromnog područja od Rusije na SAD, što je značajno utjecalo na geopolitički položaj obiju država.

Nakon Krimskog rata koji je trajao od 1853. do 1856., Rusija se suočila s financijskim poteškoćama i strahom da bi mogla izgubiti Aljasku u sukobu s Britanijom, koja je kontrolirala susjednu Kanadu.

Aljaska, iako bogata prirodnim resursima poput krzna, nije bila lako obraniva niti ekonomski isplativa za Rusiju, koja je svoje kolonijalne interese usmjerila prema istočnom Sibiru. S druge strane, SAD je, pod vodstvom državnog tajnika Williama H. Sewarda, vidio priliku za širenje svojeg utjecaja na Pacifiku.

Pregovori i prijenos

Pregovori između SAD-a i Rusije kulminirali su 30. ožujka 1867., kada je potpisan ugovor. William H. Seward i ruski izaslanik Eduard de Stoeckl dogovorili su kupnju teritorija od približno 1,5 milijuna kvadratnih kilometara za 7,2 milijuna dolara, što je iznosilo oko 2 centa po jutru.

Već 9. travnja 1867. Američki Senat ratificirao je ugovor s uvjerljivom većinom glasova (37:2), iako je javnost isprva bila skeptična prema vrijednosti Aljaske. Predstavnički dom SAD-a odobrio je financiranje kupnje 1. svibnja 1867., unatoč određenom otporu i raspravama o korisnosti tog pothvata.

Službena predaja Aljaske dogodila se 18. listopada 1867. tijekom ceremonije u Sitki, čime je označen kraj ruske prisutnosti u Sjevernoj Americi. Taj se datum danas obilježava kao Dan Aljaske (Alaska Day).

Posljedice kupnje

U početku su mnogi Amerikanci ismijavali kupnju, nazivajući je "Sewardovom ledenom kutijom" ili "ludošću". Međutim, otkriće zlata tijekom Klondike Gold Rusha od 1896. do 1899. i kasnije nafte u 20. stoljeću pokazalo je stratešku i ekonomsku vrijednost Aljaske. Teritorij je konačno postao punopravna država SAD-a 3. siječnja 1959., kao 49. država Unije.

Kupnja Aljaske bila je vizionarski potez koji je dugoročno ojačao položaj SAD-a kao pacifičke sile. Iako je u svoje vrijeme bila kontroverzna, danas se smatra jednom od najisplativijih teritorijalnih akvizicija u povijesti. Ključni trenuci - potpisivanje ugovora 30. ožujka 1867., predaja teritorija 18. listopada 1867. i pridruživanje Uniji 3. siječnja 1959. - ostaju upisani kao prekretnice u tom procesu.