SVEMIRSKI teleskop James Webb planira istražiti čudne, stjenovite svjetove izvan našeg Sunčevog sustava. Naime, znanstvenici imaju namjeru proučiti geologiju na planetima sličnim Zemlji udaljenim od nas 50 svjetlosnih godina.

Stjenovite planete teže je uočiti nego plinovite divove jer su manji i jer je njihova svjetlost slabija. No James Webb ima zrcalo koje se sastoji od 18 heksagonalnih segmenata od berilija optočenog zlatom i ima puno veće područje za prikupljanje svjetla.

Riječ je o revolucionarnom, devet milijardi dolara vrijednom infracrvenom teleskopu, koji je NASA predstavila kao vodeći opservatorij za svemirsku znanost sljedećeg desetljeća. Teleskop je sto puta osjetljiviji od svemirskog teleskopa Hubblea i očekuje se da će duboko promijeniti razumijevanje svemira.

Planet 55 Cancri e

Za sada nemamo dokaza da na bilo kojoj od ovih super-Zemalja postoji život ili da je tako nešto uopće moguće. Radi se o užarenom i lavom prekrivenom planetu 55 Cancri e i LHS 3844 b, na kojem nema puno atmosfere. Super-Zemlja je ekstrasolarni planet koji je masivniji od Zemlje, ali manji od plinovitih divova, piše Scientific American.

55 Cancri e kruži oko svoje matične zvijezde na maloj udaljenosti od 2.4 milijuna km. Za usporedbu, Merkur, planet najbliži Suncu, u prosjeku je od njega udaljen 58 milijuna kilometara. Radi se o pakleno vrućem planetu koji napravi krug oko svoje zvijezde svakih 18 sati. Njegova površinska temperatura je iznad točke taljenja većine vrsta stijena.

Noću pada kiša lave?

Znanstvenici također pretpostavljaju da je 55 Cancri e plimno zaključan, odnosno da je jedna njegova strana uvijek okrenuta prema užarenoj zvijezdi, s tim da podaci sa svemirskog teleskopa Spitzer ukazuju na to da je njegova najtoplija zona malo pomaknuta, odnosno da se ne nalazi na središnjem prostoru okrenutom zvijezdi.

Znanstvenici smatraju da bi to moglo biti zbog guste atmosfere koja prenosi toplinu na druge dijelove planeta ili zato što noću pada kiša lave koja uklanja toplinu iz atmosfere. Noćna lava također ukazuje na ciklus dana i noći koji bi mogao biti posljedica rezonancije 3:2 ili tri rotacije unutar svake dvije orbite, što je situacija slična kao i na Merkuru.

Ove hipoteze planiraju testirati dva tima znanstvenika. NASA će analizirati toplinsku emisiju planeta u potrazi za znakovima atmosfere, dok će drugi tim, koji vodi astronom Alexis Brandeker sa Sveučilišta Stockholm, mjeriti toplinu emisija s osvijetljene strane 55 Cancri e.

Planet LHS 3844 b

Planet LHS 3844 b se također nalazi dosta blizu svoje zvijezde, okrene se oko nje svakih 11 sati. No njegova zvijezda je manja i hladnija od one od 55 Cancri e. Dakle, površina LHS 3844 b je također vjerojatno mnogo hladnija. Podaci sa Spitzera pokazuju da na njemu nema značajne atmosfere.

Astronomkinja Laura Kreidberg s Instituta Max Planck i njeni kolege nadaju se da će pomoću spektroskopije uhvatiti signal s površine planeta. Uspoređivat će spektre toplinskih emisija s dnevne strane s poznatim stijenama poput bazalta i granita kako bi pokušali ustanoviti od čega se sastoji površina LHS 3844 b.

"Ova dva istraživanja dat će nam fantastične uvide u planete slične Zemlji te nam možda pomoći da saznamo kako je izgledala drevna Zemlja kad je bila vruća kao što su ovi planeti", kazala je Kreidberg.

James Webb je sada u fazi puštanja u pogon sustava za praćenje objekata. Opservatorij bi trebao postati funkcionalan tijekom lipnja i nakon toga krenuti u svoj prvi ciklus promatranja svemirskih prostranstava.