CENTRALIZIRANOST Hrvatske je tema koja se ponekad pojavi u javnom i političkom prostoru, ali se od rasprave o tom problemu brzo odustaje. Nacionalni prosjek, kojim se uglavnom služi, prikriva jednostavnu činjenicu da su razlike u ekonomskom i društvenom razvoju unutar Hrvatske velike, a zbog same demografske i gospodarske veličine Zagreba, nacionalne statistike i podaci o standardu izgledaju puno bolje nego što zaista jesu u većini države.

Svaka država ima administrativno, političko i ekonomsko središte. Veće države imaju nekoliko centara, a manje jedan do dva. Njihovo postojanje je na neki način prirodno, ali razina centralizacije može biti drastična. U Hrvatskoj je relativno velika.

Najveće plaće u Zagrebu, najmanje u Slavoniji

Regionalne razlike, u Hrvatskom slučaju između županija, dobro se oslikavaju na razinama plaća. Grad Zagreb je u trećem kvartalu (srpanj, kolovoz i rujan) 2022. imao prosječnu plaću od 1190 eura neto. Županija s najmanjim plaćama je Virovitičko-podravska, s prosjekom od 873 eura neto.

To znači da su zagrebačke plaće za trećinu veće (36 posto) nego u županiji s manjim plaćama. Za svaka 3 eura plaće u Virovitičko-podravskoj, prosječan radnik u Gradu Zagrebu ima euro više (4 eura). To ne uzima u obzir različite cijene, koje su veće u Zagrebu, ali je dobar indikator razlike u razvijenosti.

S obzirom na plaće, Hrvatska se može podijeliti na tri makroregije. U prvoj je prosječna plaća iznad 960 eura na mjesec neto, i u nju, osim Grada Zagreba, spadaju Zagrebačka, Primorsko-goranska, Karlovačka, Istarska i Krapinsko-zagorska županija. Geografski se može opisati kao Zapadna Hrvatska.

U drugu makroregiju spadaju županije s plaćom manjom od 920 do 960 eura neto. To uključuje Splitsko-dalmatinsku, Dubrovačko-neretvansku, Varaždinsku, Zadarsku, Međimursku, Osječko-baranjsku, Šibensko-kninsku, Sisačko-moslavačku, Koprivničko-križevačku i Ličko-senjsku županiju.

U treću skupinu, s najmanjim plaćama, tj. manjima od 920 eura neto, spadaju Požeško-slavonska, Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska i Virovitičko-podravska. Nabrojane županije su sve iz Istočne Hrvatske.

Bitno je naglasiti da se radi o prosječnim plaćama, a ne medijalnima. Medijalna plaća je ona od koje pola radnika ima više, a pola manje plaće. Zbog načina na koji se računa prosjek, više od pola radnika ustvari ima manju plaću od prosječne.

Grad Zagreb je tri puta razvijeniji od najnerazvijenije županije

Mjera općeg ekonomskog razvoja je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku. Uz određene iznimke, taj pokazatelj jako dobro korelira sa životnim standardom i blagostanjem. Razlika u plaćama između županija se donekle podudara s razlikama u BDP-u po stanovniku među županijama, iako je situacija nešto kompleksnija jer je Hrvatska mala država pa je rad u jednoj županiji, a život u drugoj uobičajena stvar.

Zbog toga su plaće u Krapinsko-zagorskoj županiji, koja je jako mala, a prometno i radno povezana s Gradom Zagrebom, relativno veće nego što to sugerira BDP po stanovniku. S druge strane, Dubrovačko-neretvanska ostvaruje puno bolje rezultate po pitanju BDP-a po stanovniku nego po pitanju plaća, isključivo zbog turizma.

Grad Zagreb s BDP-om po stanovniku od 23.722 eura je čak trostruko razvijeniji od Virovitičko-podravske županije (7862 eura BDP po st.). Podaci se odnose na 2019. i po ovom kriteriju se Hrvatsku može podijeliti na tri makroregije.

U prvu spadaju Grad Zagreb i županije koje su 2019. ostvarile BDP po st. veći od 14 tisuća eura. To su Istarska županija, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska. Najnerazvijenije županije se sve nalaze u Istočnoj Hrvatskoj, s iznimkom Krapinsko-zagorske, i 2019. su ostvarile BDP po stanovniku od 9200 eura. U tu grupu spadaju Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska i Virovitičko-podravska.

Ostale županije su ostvarile između 9200 i 12.200 eura po stanovniku, najviše Varaždinska, a najmanje Karlovačka. Splitsko-dalmatinska županija, najmnogoljudnija (ako ne brojimo Grad Zagreb koji ima status županije), spada otprilike u sredinu s 10.586 eura BDP-a po stanovniku. Izračuni su rađeni prema tečaju od 31. prosinca 2019.

Najviše napreduje Sjeverna Hrvatska, Panonska Hrvatska relativno sve nerazvijenija, Jadranska Hrvatska stagnira

EU je grupirala hrvatske županije u četiri tzv. NUTS 2 regije, a to su Grad Zagreb, Sjeverna Hrvatska, Panonska Hrvatska i Jadranska Hrvatska. Prema podacima DZS-a iz 2019., Grad Zagreb jako odskače od ostalih regija.

Ako se prosjek Hrvatske uzme kao bazni i odredi mu se indeks 100, Grad Zagreb je prema BDP-u po stanovniku bio 73.7 posto veći od prosjeka, tj. indeks je iznosio 173.7 bodova. 2011. je bio 185, pa se razlika između Grada Zagreba i ostatka Hrvatske ipak smanjuje.

Jadranska Hrvatska je s indeksom 94.8 tek malo ispod državnog prosjeka. Zanimljivo, od 2011. do 2017. se približavala nacionalnom prosjeku, ali se 2018. i 2019. udaljila. Sjeverna Hrvatska je s indeksom 78.8 puno dalje od državnog prosjeka, ali bliže nego 2011. (73.6 indeks). 

Panonska Hrvatska je najdalje od nacionalnog prosjeka s indeksom 67.3, tj. jedva na 2/3 državnog prosjeka gospodarskog razvoja mjerenog BDP-om po stanovniku. Zabrinjavajući je trend da zaostaje jer je 2011. indeks iznosio 68.3, tj. bila je bliže državnom prosjeku.

Ukupno se može zaključiti kako je Grad Zagreb daleko razvijeniji od ostatka Hrvatske, Panonska Hrvatska je najmanje razvijena i relativno sve nerazvijenija, Sjeverna Hrvatska je sve razvijenija iako dalje od prosjeka nego Jadranska Hrvatska, koja relativno stagnira.

Prema standardu kupovne moći, koji uzima u obzir razlike u cijenama, Grad Zagreb je razvijeniji od prosjeka EU (indeks 115.6). Sve regije Hrvatske su se u razdoblju 2011.-2019. približavale prosjeku EU, pa čak i Panonska Hrvatska. Ipak, još su daleko od njega. Jadranska Hrvatska je na 63.1 posto prosjeka EU, Sjeverna Hrvatska 52.5 posto, Panonska Hrvatska na 44.8 posto. Kako se Hrvatska jako brzo oporavila od posljedica pandemije, a 2022. ostvarila najbolji rast BDP-a u EU nakon Irske i Portugala, razlika je danas zasigurno i manja.

Dubrovačko-neretvanska na razini Paname, Međimurska i Zadarska Turske

Posebnu perspektivu daje usporedba BDP-a po stanovniku hrvatskih županija s državama svijeta, koju je izradio ekonomist Ivan Žilić. Pronašao je najsličniju državu prema BDP-u po stanovniku za svaku županiju, a rezultati su zapanjujući.

Grad Zagreb je na razini Slovenije, i to je jedina relativno svijetla točka. Splitsko-dalmatinska, Zagrebačka i Ličko-senjska županija su na razini Malezije, iako u Splitsko-dalmatinskoj puno veći dio BDP-a ovisi o turizmu, dok je Malezija veliki izvoznik elektronike.

Turizmom obdarena Dubrovačko-neretvanska županija je na razini Paname, države koja bazira gospodarstvo na trgovini, prijevozu i financijskim uslugama. Šibensko-kninska je usporediva s Kazahstanom, državom koja ovisi o izvozu nafte i u kojoj vlada autokracija koja ne priznaje slobodne izbore ili ljudska prava.

Zadarska i Međimurska županija su na razini gospodarskog razvoja Turske, ekonomske sile u usponu. Trenutno ima velike probleme s izrazito visokom stopom inflacije (iznad 55 posto), ali su se usporedbe vršile na temelju podataka iz 2019.

Veliki dio Hrvatske na razini Latinske Amerike

Istarska županija je na razini ekonomski najrazvijenije države Južne Amerike, Urugvaja. Primorsko-goranska se može uspoređivati s Latvijom, državom s manje od 2 milijuna stanovnika koja izvozi sličnu vrijednost proizvoda kao cijela Hrvatska.

Karlovačka županija je usporediva prema BDP-u po stanovniku s Rusijom, sli BDP te države je umjetno napuhan golemim izvozom nafte i plina, pa je realna situacija u Karlovačkoj županiji ipak bolja. Krapinsko-zagorska i Bjelovarsko-bilogorska su usporedive s Libijom, državom razrušenom građanskim ratom, ali s velikim izvozom nafte i plina, što iskrivljuje mjerenje BDP-a kao u slučaju Rusije.

Sisačko-moslavačka je usporediva s Meksikom, Varaždinska s Kostarikom, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska s Brazilom, Vukovarsko-srijemska sa Surinamom. Očito su veliki dijelovi Hrvatske na razini gospodarskog razvoja Latinske Amerike.

Najnerazvijenija županija na razini Libanona

Osječko-baranjska i Koprivničko-križevačka županija su na razini Kine. Na prvu to zvuči čudno, ali Kina je ogromna zemlja s 1.4 milijarde stanovnika pa se ukupni BDP (drugi najveći na svijetu) dijeli s velikim brojem da bi se dobio BDP po stanovniku. Još uvijek se radi o ekonomskoj snazi temeljem kvantitete, a ne kvalitete, iako se to ubrzano mijenja.

Tek prije nekoliko godina je pretekla Srbiju prema ostvarenom BDP-u po stanovniku. Još uvijek se klasificira kao zemlja visoko srednjeg dohotka, iako je i Hrvatska već zemlja visokog dohotka. Kako se bude više ekonomski razvijala od Hrvatske, to će se promijeniti.

Najnerazvijenija županija, Virovitičko-podravska, usporediva je s Libanonom. To je država koja se još nije oporavila od krvavog građanskog rata koji je završio 1990., državna vlast ne funkcionira, korupcija je sveprisutna, a zemlja ide iz jedne ekonomske krize u drugu.

Dug put prema prosjeku EU

Hrvatsku čeka još dug put prema životnom standardu usporedivim s EU, uz konstantne godišnje stope gospodarskog rasta iznad prosjeka EU. Podaci za 2022. pokazuju da Hrvatska relativno napreduje pa je pretekla Slovačku i Mađarsku po standardiziranoj individualnoj potrošnji po stanovniku (SIP).

Trebat će još godine snažnog gospodarskog rasta da se takva situacija osigura, što se bez strukturnih reformi, suzbijanja korupcije i bolje investicijske klime neće dogoditi. 2022. je bila relativno dobra godina, s obzirom na okolnosti i u odnosu na druge, ali ne može sama po sebi spasiti Hrvatsku. Za promjenu dugoročnog trenda na bolje će trebati više hrabrosti i pameti.