POSTOJE teme o kojima predstavnici Katoličke crkve u Hrvata obožavaju javno besjediti. Ne morate ih ni pitati za mišljenje, oni će vam ga sami reći, a vole i da ih pritom prenosi javna televizija.

>> FOTO Plenković na misi za bleiburške žrtve. Bile i zastave ZDS i Domobrani 1941.

Bleiburg, domoljublje, pravo na pobačaj, konzumerizam, napad na Božić, Domovinski rat, Stepinac, socijalistička Jugoslavija, LGBT prava, seksualni moral, demografija, globalizam, feminizam, Hod za život itd. - sve to su teme o kojima hrvatsko svećenstvo obožava govoriti, tj. držati moralne prodike, objašnjavati svima - bili vjernici ili ne - što bi trebali misliti i kako bi se trebali ponašati.

Teme o kojima Crkva voli šutjeti

No postoje i teme za koje vlada zavjet šutnje. Jedna je novac, naravno. Crkva voli dobiti pare od Hrvata koje omogućavaju kontroverzni Vatikanski ugovori, ali ne voli transparentno objaviti kako ih troši, čast malobrojnim izuzecima. 

Najveći zavjet šutnje vlada kada je riječ o pedofiliji u Crkvi. Index je godinama upozoravao, nakon svakog skandala otkrivenog zahvaljujući medijima, da je riječ tek o vrhu ledene sante, a to je onda potvrdila i šokantna konferencija za medije nadbiskupa Mate Uzinića, koji je iznio sve prijavljene slučajeve seksualnog zlostavljanja iz Riječke nadbiskupije. Koliko zlostavljanja nije nikad prijavljeno? Što se događa u drugim (nad)biskupijama?

>> Tko je Milan Špehar, katolički svećenik koji je zlostavljao 13 dječaka?

Najnovija otkrića u vezi s pedofilijom u Crkvi u Hrvata nas podsjećaju da većinu toga i dalje ne znamo, da se među klerom i dalje nalaze pedofilski predatori koji nesmetano ordiniraju. Jer i žrtve se plaše prijaviti ih, one su također od Katoličke crkve naučene na zavjet šutnje.

Ako štitiš silovatelje djece, gubiš pravo da ikome popuješ o moralu

Taj crkveni zavjet šutnje, koji štiti seksualne zlostavljače djece, nespojiv je s pozicijom Crkve kao moralnog arbitra u društvu. Jednostavnije rečeno, ako štitiš silovatelje djece, gubiš moralno pravo da ikome popuješ kako bi trebao živjeti svoj život. Zar to nije očito?

Samo posve izopačen i ciničan moral može proizvesti toliko crkveno sljepilo za vlastiti krimen i toliku spremnost da se zataška, i to na štetu žrtava. 

Katolička crkva koja štiti pedofile te širi kulturu šutnje i pokornosti samu sebe diskvalificira kao moralni svjetionik u današnjem društvu. Ne može se s tolikim balvanom u vlastitom oku baviti trunkama (ili balvanima) u tuđim očima. Zauzimajući i dalje moralizatorsku poziciju, Crkva ne širi Evanđelje, već licemjerje.

Interes svih bi trebao biti da se pomogne žrtvama

Pritom bi interes svih trebao biti da se seksualne predatore kazni za zločine nad djecom te da se žrtvama pomogne u nošenju s preživljenim hororom. Uostalom, kritičari Crkve baš na to upozoravaju godinama. Oni su bili u pravu cijelo vrijeme, dok je Crkva lagala i zataškavala pedofiliju.

Stoga Katolička crkva u Hrvata mora proći proces lustracije, koji joj sigurno neće biti ugodan i koji traži mnogo više transparentnosti nego što je dosad pokazala Hrvatska biskupska konferencija. Ona to prvenstveno duguje žrtvama svećeničkog zlostavljanja, koje očito traje desetljećima.

Dotad nikoga ne treba zanimati što Crkva ima reći o ovome ili onome. Moraju zaslužiti da ih se opet sluša, a put do toga vodi kroz beskompromisno suočavanje s pedofilijom i zataškavanjem u vlastitim redovima.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala