OTMICA 39 učenika i sedam učitelja iz učionica u nigerijskoj državi Oyo ostavila je obitelji u očaju. Napad se dogodio u dijelu zemlje koji se donedavno smatrao relativno sigurnim, a ovakve otmice po uzoru na Chibok postaju sve učestalije, piše The Guardian.

Sjedeći na drvenoj klupi pod stablom pokraj svoje kuće, Aduke Balogun ne skida pogled s ceste. Oči su joj crvene od plača i nespavanja. Prošlog mjeseca njezina kći, Kehinde Kasosara, nasilno je odvedena iz škole i od tada je nitko nije vidio.

Sedmogodišnja Kaosara oteta je iz Baptističke dječje i osnovne škole, koja se nalazi preko puta njezine kuće. Naoružani muškarci u vojnim uniformama i s maskama na licu upali su na motociklima u gradić Yawota u državi Oyo na jugozapadu Nigerije. Bilo je to uobičajeno školsko jutro 15. svibnja, sve dok oko devet sati nije počela pucnjava. Učenici i učitelji izvučeni su iz učionica i odvedeni u šumu.

Koordinirani napadi dogodili su se u još dva grada, uključujući Esinele, udaljen 20 minuta vožnje, gdje je učitelj Joel Adegboye Adesiyan (48) ubijen dok je pokušavao zaštititi svoje učenike. Najmlađa oteta djeca imala su samo dvije i tri godine.

Ukupno je 39 učenika i sedam učitelja, uključujući ravnatelja, oteto i odvedeno u prostranu šumu Nacionalnog parka Old Oyo. Dva dana nakon otmice, Michaelu Oyedokunu (57), učitelju matematike i ocu dvoje djece, u zatočeništvu je odrubljena glava. Ubojstvo je snimljeno i objavljeno na društvenim mrežama, što je izazvalo bijes diljem zemlje. Ovaj tjedan roditelji i sindikati učitelja održali su prosvjed u Ibadanu, glavnom gradu države Oyo.

Aduke Balogun, 35-godišnja prodavačica palminog vina, doselila se ovamo iz Benina. "Došla sam ovdje raditi kako bih zaradila za djecu. A pogledajte kakva me nesreća ovdje snašla. Kako ću ovo objasniti njezinom ocu?" govori kroz suze koje joj teku niz obraze brže no što ih može obrisati.

Širenje otmica na jug

Lokalne vlasti zatvorile su škole diljem države Oyo. Cheta Nwanze, izvršni direktor SBM Intelligencea, konzultantske tvrtke za geopolitičke rizike, kaže da su naoružani napadači vjerojatno ostaci kriminalnih mreža koje su djelovale na sjeverozapadu Nigerije.

Otmice školske djece taktika su koju koriste i ideološke i neideološke terorističke skupine, što dodatno pogoršava sigurnosnu situaciju u zemlji. Najpoznatiji takav slučaj dogodio se u travnju 2014., kada je 276 djevojčica oteto iz škole u Chiboku. Sudbina mnogih od njih ni danas nije poznata.

Od tada su otmice postale uobičajene, stvarajući kriminalnu ekonomiju u kojoj se plaćaju goleme otkupnine. Prema podacima SBM Intelligencea, otmičari su prošle godine primili oko 1,4 milijuna funti.

"Nisam mislila da je to ovdje moguće"

Iako nesigurnost u državi Oyo nije novost, napad je simptomatičan za novu stvarnost u kojoj teroristi sada djeluju i na jugozapadu Nigerije, koji je donedavno bio relativno miran. Kriminalci protjerani sa sjevera preselili su se južnije.

Ladd Serwatt, viši analitičar za Afriku, kaže: "Značaj napada u Oyu nije u tome što država odjednom postaje novo žarište, već u simboličkom narušavanju sigurnosti na jugozapadu Nigerije."

Za Ariyike Adeleke (47), čiji je 14-godišnji sin Joshua otet 15. svibnja, bio je to šok jer je o takvim stvarima slušala samo u vijestima s dalekog sjevera. "Bila sam iznenađena. Ne znam što da mislim jer nisam vjerovala da je tako nešto moguće ovdje", kaže ona.

Očajnički apeli iz zatočeništva

Otmičari su stupili u kontakt s vlastima države Oyo, koje su obiteljima poručile da čine "sve što je u ljudskoj moći" kako bi spasili žrtve. No to nije umirilo javnost. Prošlog tjedna otmičari su objavili snimku na kojoj ravnateljica škole Alamu Folawe kleči i moli vladu da pregovara o njihovom oslobađanju.

"Ne treba im sila, samo neka pregovaraju s njima da nas oslobode. Ovdje smo na hladnoći, na suncu i na kiši. I djeca i odrasli. Molim vas, preklinjem vas, ne dopustite da nam unište živote. Postaju nestrpljivi i frustrirani. Molim vas, pomozite nam. Preklinjem vas u ime Boga. Molim vas, nemojte nas ostaviti, nemojte nas zaboraviti u ovom grmlju", rekla je.

Patnja obitelji

Kad je guverner države posjetio grad, suprug otete ravnateljice pao je na koljena i u suzama ga molio da mu pomogne pronaći ženu. Ahmed Yusuf, 35-godišnji uzgajivač manioke, također je među očajnim roditeljima. "Moj sin Abdulrahman je često bolestan i moramo ga redovito voditi u bolnicu. Ne mogu ni zamisliti što mu se sada događa", kaže on.

Adijat Aliyu, čiji je osmogodišnji sin Muhammed Ibrahim otet, kaže da je od incidenta u dubokoj depresiji i da je morala potražiti liječničku pomoć. "Bolje je mrtvo dijete kojem znaš za grob nego nestalo dijete", kaže ona.

Neuspjeh države i jačanje bandi

Vladajuća stranka pobijedila je na izborima 2015. obećavši rješavanje sigurnosne krize, no situacija se samo pogoršala. Godine djelovanja ojačale su naoružane skupine koje se, prema riječima analitičara Nwanzea, prilagođavaju brže od države.

"Oni iskorištavaju slabu koordinaciju i propusne granice, a nigerijska država sve je nesposobnija ispuniti svoju najosnovniju dužnost: zaštitu vlastitih građana. To narušava povjerenje javnosti i tjera zajednice da pregovaraju o vlastitoj sigurnosti s nedržavnim akterima", objašnjava on.

U sjevernoj Nigeriji zajednice već plaćaju poreze i sklapaju sporazume s naoružanim skupinama kako bi dobile njihovu zaštitu ili izbjegle napade.

Odgovor vlasti i prazni gradovi

Iako su Nigerija i SAD prošle godine započeli zajedničku operaciju, nejasno je može li ta suradnja riješiti problem. Nwanze smatra da partnerstvo sa SAD-om može donijeti taktičke dobitke, ali ne i riješiti krizu, jer su za to potrebne duboke reforme upravljanja, gospodarski rast i politička volja.

Dok stručnjaci upozoravaju da najveći teret krize snose obični učenici, učitelji i poljoprivrednici, vlada je na ugroženo područje poslala vojsku i policiju te naredila zapošljavanje 1000 šumskih rendžera. Unatoč tome, gradovi se prazne. Većina onih koji ostaju su obitelji žrtava i lokalni poglavari.

"Ovaj je grad bio pun ljudi. Da ste došli prije otmice, vidjeli biste da je ovo bio živahan grad", kaže Adeleke iz Esinelea, koji je sada opustio.

U Yawoti, Aduke Balogun i dalje čeka pod stablom, nadajući se povratku svoje kćeri. "Njezina mlađa sestra plače svake večeri od otmice. Ponekad odbija jesti i kaže da će jesti tek kad se Kaosara vrati."