POSJET predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi Tajvanu imat će ozbiljne i mnogobrojne posljedice. I dok je svjetska javnost zabavljena promatranjem kineskih pomorsko-zračnih vježbi oko Tajvana, u pozadini se događaju dramatične stvari. Kinesko-američki odnosi su, prema svemu sudeći, dramatično pogoršani na dulje razdoblje. A jedna od posljedica zahlađenja na relaciji Peking-Washington vrlo vjerojatno će biti promjena odnosa Pekinga prema ratu u Ukrajini.

Kina do sada nije vojno pomagala Rusiji, ni prodajom oružja ni streljiva. Kad su se onomad pojavili izvještaji da ruska logistika dovlači vrlo velike količine artiljerijskog streljiva s Dalekog istoka, odmah se postavilo pitanje nalazi li se u tim tisućama tona i kinesko streljivo. Prema tvrdnjama zapadnih obavještajnih službi, nije se nalazilo. 

Međutim, nakon posjeta Nancy Pelosi Tajvanu to će se najvjerojatnije promijeniti. S obzirom na to da je Peking ozbiljno nakanio vojnim vježbama u neposrednoj blizini Tajvana isprovocirati takav odgovor koji će mu dati opravdanje za početak invazije na otok, odluka o isporukama streljiva Rusiji sad se podrazumijeva sama po sebi.

Po principu "neprijatelj mog prijatelja je i moj neprijatelj" Peking će poduzeti sve moguće da oteža situaciju Washingtonu. Isporuke streljiva, a možda i oružja Rusiji tim prije su prihvatljiv odgovor jer ako NATO može isporučivati oružje i streljivo Ukrajini, zašto ne bi mogla i Kina Rusiji? Do prije nekoliko dana i političkog egzibicionizma gospođe Pelosi, kineske isporuke streljiva Rusiji smatrale bi se odveć velikim rizikom za zaoštravanje odnosa s SAD-om i Europom. No sada su sve granice ionako prijeđene.    

Putinovo nezadovoljstvo

Nije tajna da Putin do sada nije bio zadovoljan time kako se Peking postavio prema ratu u Ukrajini. Kineska potpora bila je vrlo čvrsta, ali tek verbalna. Opipljive nije bilo. Zapravo je Peking pokušavao izvući što više koristi za sebe nauštrb Rusije. Narudžbe za rusku naftu značajno su povećane, ali uz dva uvjeta. Prvi je da cijena bude umanjena za 35 dolara po barelu u odnosu na tržišnu. Drugi uvjet je da sve kineske narudžbe budu plaćene u juanima. 

Kineska ekonomija izvozno je orijentirana i Peking nije htio zbog Rusije ugroziti pristup na dva njemu najvažnija tržišta - američko i europsko. Kineski izvoz u Rusiju 2021. godine imao je manju vrijednost nego kineski izvoz u Indiju, državu s kojom Kina jedva da uspijeva održavati diplomatske odnose. Ekonomska je logika bila jača od političke te se Kina, osim verbalno, držala podalje od ukrajinskog rata. A onda je Nancy Pelosi sletjela u Taipei. Stoga ne čudi da je Moskva praktički prije nego što je Pelosi izašla iz aviona već stala na stranu Pekinga.

Kako će to ubuduće izgledati pokazao je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, koji je s kineskim kolegom Wang Yiom napustio plenarnu sjednicu ASEAN-a u trenutku kad je započeo govor glavnog japanskog diplomata Yoshimase Hayashija. Na tu gestu već je odgovorilo kinesko ministarstvo vanjskih poslova, i to kroz usta glasnogovornice Hue Chunying koja je jutros izjavila: "Rusija je važna sila u borbi međunarodne zajednice protiv terorizma i igra aktivnu i konstruktivnu ulogu u suprotstavljanju prijetnji terorizma. Zlonamjerne laži Sjedinjenih Država to ni na koji način neće promijeniti." 

Snažno i duboko pogoršanje odnosa Pekinga s Washingtonom Moskvi otvara mnoge nove mogućnosti. Jedna od njih je kupnja kineskog naoružanja i, što je još važnije, streljiva. Ako Rusi dobiju pristup kineskim zalihama streljiva, ruska logistika će riješiti sve svoje probleme, ne samo za naredne godine nego desetljeća. Rusima će jedini problem biti kako sve to prebaciti s Dalekog istoka do Ukrajine. Za Moskvu i Peking, prodaja starog kineskog streljiva je "win-win situation".

Ruska vojska će dobiti pristup skoro pa neograničenim zalihama, a kineska vojska će se riješiti starog streljiva koje desetljećima stoji u skladištima i koje bi morala kontrolirano uništiti zbog isteka resursa. I još će na prodaji Rusiji poprilično zaraditi. Istovremeno Peking prodajom streljiva rješava problem ruskog gomilanja juana zbog kupnje nafte i plina. Umjesto da Rusija pokušava juane pretvoriti u robu široke potrošnje, i time stvara inflatorni pritisak, sad će Moskva te iste juane trošiti na kupnju streljiva i (možda) oružja.  

Kineske kopije sovjetskog oružja

Tajna ruske zainteresiranosti za kineske vojne zalihe zapravo se nalazi u činjenici da je sve od 1949. godine i dolaska komunista na vlast kineska vojska kupovala sovjetsko naoružanje. Nakon raskida odnosa 1969. godine kineska vojna industrija nastavila je proizvoditi vjerne kopije. Zbog toga je danas kineska vojska naoružana ne samo istim kalibrima naoružanja kao i ruska nego obje strane koriste isto ili vrlo slično oružje. Tako se u kineskim skladištima nalaze ogromne zalihe streljiva od kalibra 7.62 mm pa sve do 203 mm.

Ono što ruske generale zadužene za logistiku trenutno najviše zanima je topničko streljivo, prije svega u kalibru 122 i 152 mm, jer njega najviše troše. Neposredno prije nego što su ukrajinski HIMARS-i počeli uništavati ruska skladišta streljiva intenzitet ruske artiljerijske paljbe u Ukrajini bio je oko 20 tisuća granata dnevno. Stoga ne čudi da se ruska skladišta ubrzano prazne. Tim prije jer su HIMARS-i uništili tisuće tona ponajviše baš tog streljiva.

Ruska je vojska jako zainteresirana i za kupnju kineskih borbenih vozila, prije svih tenkova i borbenih vozila pješaštva, ali je teško procijeniti je li Peking spreman i na taj potez. Razlog je sličan kao i kod streljiva - ogromni gubici. Ukrajinsko ministarstvo obrane tvrdi da su do sada uništili i zarobili 1792 ruska tenka i više od 4000 oklopnih borbenih vozila.

Čak i da su ukrajinske tvrdnje preuveličane, te čak i da su ruski gubici u tenkovima manji (računajući uništene, zarobljene, oštećene i pokvarene, gubici su obilato preko tisuću), to je vrlo blizu polovine od 2800, koliko su prije početka invazije na Ukrajinu zapadni izvori procjenjivali da ruska vojska ima operativnih i za borbu sposobnih tenkova. Po skladištima (velika većina je na otvorenom), ruska vojska ima još 10 tisuća tenkova u pričuvi, ali je vrlo mali broj njih dovoljno ispravan da se može u kratkom vremenu dovesti u operativnu upotrebu. U ovom trenutku je mala šansa da ćemo u skorije vrijeme u Ukrajini vidjeti kineske tenkove, no ako rat potraje, i to je moguće.

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prije dva dana je potvrdio da, kako je on rekao, članice Saveza (iako zasigurno ne sve, npr. Mađarska) blisko surađuju s obrambenim sektorom kako bi osigurale da Ukrajina dobije više zaliha oružja i opreme te da bude spremna za dugotrajni rat s Rusijom. Doduše, ta bi izjava imala znatno veću težinu da istovremeno nije došla vijest kako je Madrid (sasvim sigurno zbog pritiska Berlina) definitivno odustao od isporuka Leoparda 2A4 Ukrajini.

Produljenjem rata, i ruske će se zalihe naoružanja i streljiva kritično smanjiti. S obzirom na to da ruska industrija ne može nadomjestiti sve te tisuće tona potrošenog streljiva, rusko ministarstvo obrane morat će potražiti strane izvore opskrbe.

Počela bitka za Bahmut

Kako se i očekivalo, ruska vojska odlučila je pokrenuti ofenzivu na Bahmut. Njegovim bi si osvajanjem ruske snage otvorile mogućnost prodora prema Kramatorsku i Slovjansku iz dva pravca, s juga i istoka. Bez osvajanja Bahmuta ruske snage bi Slovjansk morale napadati samo sa sjevera, što bi braniteljima dalo odlične mogućnosti koncentriranja obrane na mali prostor. Važnosti Bahmuta za obranu ostatka Donjecka svjesni su i Ukrajinci pa su ga snažno utvrdili te tvrde da će ga odlučno braniti. Uostalom, zbog toga je predsjednik Zelenskij zapovjedio evakuaciju Donjecka, prije svega Bahmuta. S obzirom na svoju važnost, Bahmut će se u izvještajima iz Ukrajine spominjati još tjednima, ako ne i mjesecima.

Suvremena vojna doktrina nalaže da se veliki gradovi zaobiđu i stave u okruženje, no ruska vojska u Ukrajini toga se ne pridržava. Pri osvajanju Severodonjecka nisu ga ni pokušali opkoliti, nego su mjesecima napadali ravno na njega. Pritom su koristili kombinaciju artiljerijske paljbe i pješačkih prodora. 

Pokušaj opkoljavanja Bahmuta natjerao bi ruske snage da ponovo jurišaju preko ukrajinskih otvorenih polja, što bi ruske tenkove dovelo ravno na ciljnike Javelina, NLAW-a i drugih ukrajinskih protuoklopnih sustava. Ako nešto ruski generali trenutno najmanje žele, onda su to novi veliki gubici tenkova i borbenih vozila.

Umjesto tenkovskih prodora, ruski zapovjednici primjenjuju taktiku malih prodora tako da odaberu mali dio bojišta (nekoliko kilometara) te ga počnu zasipati snažnom artiljerijskom paljbom sve dok se ukrajinski vojnici ne povuku. Potom se sličan postupak ponovi nekoliko kilometara dalje. 

Bahmut se već sada nalazi pod snažnim udarima artiljerije i iz zraka, a napadi će se svakim danom sve više intenzivirati.

I dok su za Bahmut Rusi odabrali taktiku masovnih artiljerijskih napada i iscrpljivanja branitelja, na malo mjesto Avdivka napadaju svim raspoloživim snagama. Na nesreću njenih stanovnika, Avdivka je trenutno najveće mjesto pod ukrajinskom kontrolom u blizini grada Donjecka, koji su Rusi okupirali još 2014. godine. Kako bi spriječile napade ukrajinske artiljerije na Donjeck, ruske snage moraju odgurati ukrajinske desetke kilometara na zapad. A to za početak znači osvojiti Avdivku.

Doduše, ukrajinski su generali itekako zadovoljni što Rusi troše snage na zapravo nebitno mjesto kao što je Avdivka. Oni su svjesni da će na proljeće imati znatno bolje naoružanu i izvježbanu vojsku (do travnja naredne godine s različitih obuka u Ukrajinu će se vratiti više od 40 tisuća vojnika) pa trenutno doslovno kupuju vrijeme. Tako su mjesecima najavljivali veliku ofenzivu prema Hersonu. toliko dugo dok Rusi nisu povjerovali u nju te počeli dovlačiti nove snage. Tako je ukrajinski glavni stožer postigao cilj da su Rusi morali dio ionako ograničenih snaga na istoku prebaciti na jug te tako donekle smanjiti pritisak na Donjeck i Harkiv.   

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr