U RUJNU 2022. godine, nakon više godina pažljivog planiranja, NASA je zabila svemirsku letjelicu u stijenu koja je letjela Sunčevim sustavom. Svemirska agencija je tim potezom htjela provjeriti jesmo li sposobni promijeniti putanju asteroida u slučaju da neki od njih postane prijetnja našem planetu.

Misija vrijedna 330 milijuna dolara bila je uspješna, moglo bi se reći - i previše. Naime, cilj je bila malena promjena putanje Dimorfa, asteroida jajolikog oblika i veličine nogometnog igrališta, koji se okreće oko pet puta većeg asteroida Didimosa. Očekivalo se da će udar letjelice DART-a promijeniti orbitalni period za oko 7 minuta. No krajnji rezultat je bila značajnija promjena orbite - Dimorf sada kruži oko Didimosa 33 minute brže nego prije udara. 

Kada krhotine stižu do Zemlje?

Nedavno je međunarodni tim znanstvenika proučio kada bi krhotine nastale nakon udara mogle stići do Zemlje i Marsa u formi meteora. Nakon što su proveli niz dinamičkih simulacija, zaključili su da bi ostaci asteroida mogli doći do Marsa i sustava Zemlja-Mjesec unutar jednog desetljeća. 

Planetarni znanstvenik Eloy Pena-Asensio s Milanskog politehničkog sveučilišta i njegovi kolege proučili su podatke dobivene pomoću uređaja LICIACube koji je pratio zbivanja tijekom udara, a zatim upotrijebili superračunala u NASA-inom centru NAIF kako bi simulirali putanje čak 3 milijuna čestica. 

"Pomoću LICIACubea smo dobili ključne podatke o obliku i smjeru oblaka krhotina koji je nastao odmah nakon udara. U našoj simulaciji je veličina čestica bila u rasponu od 10 centimetara do 30 mikrometara", rekao je Pena-Asensio za Universe Today.  

"Ako krhotine s Dimorfa stignu do Zemlje, neće predstavljati nikakav rizik"

Simulacija je pokazala da će neke od tih čestica stići do Zemlje i Marsa kroz nekih desetak godina, ovisno o njihovoj brzini nakon udara. Primjerice, čestice koje su prilikom kolizije izbačene brzinama ispod 500 m/s mogle bi stići do Marsa za oko 13 godina, dok bi one s brzinama većim od 1.5 km/s mogle doći do Zemlje za samo sedam godina.  

Međutim, moglo bi proći i do 30 godina prije nego što uočimo neke od tih krhotina. "Brže čestice su premale da bi nastali vidljivi meteori", objasnio je Pena-Asensio i dodao kako znanstvenici sada prate hoće li misija DART stvoriti novu kišu meteora: Dimorfide. "Ako krhotine s Dimorfa stignu do Zemlje, neće predstavljati nikakav rizik. Zbog svoje veličine i brzine će se raspasti u atmosferi", kazao je Pena-Asensio. 

Opasnost od udara asteroida

Koliko god su rezultati misije DART bili pomalo neočekivani, izgleda da smo na pravom putu i da bismo mogli uspješno skrenuti prijeteći asteroid s njegovog kursa uz ograničeno znanje o njegovom sastavu i površinskim uvjetima. 

Trenutno naš planet spokojno plovi svemirom, za sada nema naznaka da bi u našem smjeru u bližoj budućnosti mogao krenuti neki opasan asteroid. No u Sunčevom sustavu ima puno velikih stijena i ako nas jedna od njih udari, ne piše nam se dobro. Samo pogledajte sudbinu dinosaura. 

Udari većih asteroida i kometa u prošlosti su uvelike utjecali na život našeg planeta. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se prije 66 milijuna godina kada je 10 km širok asteroid udario na područje današnjeg poluotoka Yucatana u Meksiku. Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništio 75% svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve kopnene dinosaure. 

"Još uvijek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cijele gradove"

"Znamo gdje se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo vidjeti pomoću naše trenutne generacije teleskopa i znamo da se nijedan od otkrivenih asteroida neće približiti našem planetu sljedećih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno spavati", rekao je tijekom trajanja misije DART astronom Alan Fitzsimmons sa sveučilišta Queen's University Belfast.  

"Međutim, još uvijek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cijele gradove i opustoše ogromna područja. Mapiramo te manje objekte sa sve većom preciznošću, ali moramo moći poduzeti neke korake ako otkrijemo da je neki od njih na direktnom putu prema Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije", dodao je. 

Istraživanje naziva Delivery of DART Impact Ejecta to Mars and Earth: Opportunity for Meteor Observations će uskoro biti objavljeno u časopisu The Planetary Science Journal.