Screenshot: YouTube

NATASHA KAMPUSCH 1998. godine oteta je u Beču na putu do škole. Imala je tek deset godina kada ju je Wolfgang Priklopil zatočio u malenom podrumu, u kojem je svakodnevno proživljavala sve oblike nasilja i zlostavljanja. Pobjegla je osam godina kasnije, a otad je prošlo deset godina. Kampusch se i dalje privikava na normalan život, a o njemu je progovorila u velikom intervjuu za Berliner Zeitung.

Novinare je zanimalo što danas misli o svemu što je prošla.

"Rijetko o tome razmišljam jer mislim da to nikamo ne vodi. Osoba koja me otela je mrtva. Nema više ni vanjskih uvjeta koji su tad bili aktualni, tako da mi sve to u ovom trenutku zapravo ne treba”, kaže Kampusch objašnjavajući kako se tog dana sjeća kao vrlo neugodnog dana. “Činjenica što sam stekla slobodu bila je prekrasna, ali sjediti u policijskoj postaji i davati im odgovore nije bilo nimalo lako", rekla je Kampusch.

Priznala je da još uvijek ne zna tko je ona kao osoba, a do toga što drugi o njoj misle, tvrdi, nije joj previše stalo. Naime, mnogi ljudi o njoj imaju negativno mišljenje, no nju to ne zanima. Ne misli odseliti iz Beča, iako se tamo svakodnevno susreće sa osudama okoline.

"Beč je užasno zanimljiv grad. Radi se o povijesnom gradu u srcu Europe. Osim toga, neviđeno mi se sviđa voda iz slavine", rekla je Natasha.

Tvrdi da se ne samosažalijeva, već je boli bezobzirnost ljudi.

"Ljudi se sažalijevaju nad osobama kojima je doslovno otpao dio pete s cipele, a mislim da meni nedostaje ipak malo više od nekog gumba na kaputu. Ali se svejedno i dalje često susrećem s pitanjem zašto si ne pomognem sama", kaže.

Tek nedavno je počela razmišljati što će sa svojim životom

"Ja te planove nazivam snovima jer me potencijal stvari više intrigira od samih stvari. Tek učim kako realizirati snove", rekla je te otkrila kako sanja o tome da jednom postane spisateljica. Već neko vrijeme radi na knjizi u kojoj će progovoriti o onome što se dogodilo.

Kampusch priznaje da se jako boji starosti, no ne i smrti.

"Kad prelazim cestu znam pomisliti kako bi bilo strašno da me pregazi auto. No, smrt si generalno predstavljam kao neko relativno opuštajuće iskustvo", rekla je.

Kampusch zbog svega što je proživjela kao djevojčica ne vjeruje sustavu, iako ljudima koji u njemu rade ne zamjera previše.

"Povjerenje nije generalna stvar. Čovjek o tome može razmišljati samo individualno u smislu može li vjerovati nekoj određenoj drugoj osobi", rekla je te dodala da ništa ne zamjera majci svojeg napadača koja ga je redovito posjećivala dok je ona bila zatočena u podrumu.

"Ona je majka, sigurna sam da je svom djetetu željela sve najbolje, baš poput svih drugih majki."

U međuvremenu, Natasha je postala vegetarijanka, dijelom i zato što je za vrijeme svojeg zatočeništva redovito bila izložena izgladljivanju. Priklopil je, naime, smatrao da je predebela.

"Postoji masa ljudi koji preko hrane pokušavaju steći moć nad drugima. Toga sam se morala osloboditi. Oduzimanje kao i davanje kontrole stvar je samoodređenja", objasnila je Kampusch.

O princu na bijelom konju nije odustala, ali ima pomalo filozofsko stajalište.

"Jasno da postoje takvi ljudi, ali samo u snovima pa je vjerojatno onda i život s njima takav. No sve se to jako brzo može pretvoriti i u neku noćnu moru. Jer, gdje postoji mnogo svjetla, postoji i mnogo sjene", kaže Kampusch, koja priznaje da si je ljubav vrlo dugo predstavljala kroz hedonistički poligamni koncept.

"No, nikad to nisam živjela. O tome sam samo teoretski promišljala dok nisam shvatila da mi se to zapravo gadi. Čovjek se jednostavno zadovolji mogućnošću. Mogućnost ionako nudi više potencijala od stvarnog doživljaja", uvjerena je.

Ne želi imati djecu, a monstrumu je spremna sve oprostiti

Djecu neće imati, od te je ideje odustala.

"Prije su takvi planovi činili značajan dio mog života, ali sam tad pomislila kako to nikamo ne vodi. Nažalost. Da sam htjela imati djecu trebala sam o tome razmišljati prije svoje 25. godine. Odbijam ideju rađati nakon toga", rekla je 28-godišnjakinja.

O austrijskom monstrumu koji ju je zatočio odbija govoriti. Kaže jedini kako bi mu danas bila spremna oprostiti sve što je proživjela u njegovom podrumu.

"Ta je osoba ipak mrtva. Možda je ta osoba imala i nekih dobrih strana, ali nije bila dobar čovjek. Tako mi je i lakše jer to više osjećam kao pravdu", rekla je Natascha distancirano.