MOŽE li se to riješiti jednom za svagda? Neka se netko pobrine da se Ljubo Jurčić konačno dočepa vlasti pa da se to pitanje već jednom skine s dnevnog reda. Jer ovo licitiranje, puštanje kavanskih priča i demantiranje tračeva doista ne vodi ničemu. Vrijeme je da se čovjeku pomogne, inače ćemo svi kolektivno sići s uma. Uostalom, Dijana Čuljak već ga je u predizbornoj noći proglasila "budućim premijerom" pa je vrijeme da se ta zloslutna primjedba barem donekle realizira.

Dakle, nakon što je prije nekoliko mjeseci HDZ pustio u javnost priču da se Ljubo Jurčić nudi da prijeđe na njihovu stranu, ovih dana SDP pušta priču da zapravo Sanader zove Jurčića da oplemeni njegov pobjednički tim. A lukavi Jurčić na sve to kaže: "Imam puno prijatelja i razgovaram s mnogim ljudima". Drugim riječima, bacio je mnogo udica pa se možda netko za jednu ulovi.

Priznaje da je nedavno "ležerno razgovarao" s Ivom Sanaderom, kao što on to često čini, popričaju oni povremeno o dnevnopolitičkoj situaciji, ali do konkretnog poziva - kaže Jurčić - nije došlo. A da i jest, on bi to odbio. Možda iz principa? Možda zato što se ne slaže s HDZ-om? Ili zato što smatra da bi to bila izdaja birača? Ne, nego zato jer - "situacija nije za to". Nema što, pravi odgovor istaknutog SDP-ovca na poziv iz HDZ-a.

Ne tako davno Ivo Sanader tvrdio je da se Jurčić 2003. godine nudio HDZ-u. Jurčić je na to, doduše preko glasnogovornice pa možda nije baš tako mislio, prilično grubo odvratio: "To je obična laž. No, nije ni prva ni zadnja laž koju će Sanader izgovoriti". Pa ipak, često se Ljubo i Ivo nađu da malo prodivane o aktualijama, možda da međusobno razmijene pokoju laž, ni prvu ni zadnju. No, bilo je to tijekom predizborne kampanje. Smatralo se to podvalom HDZ-a koji je u to vrijeme Jurčića smatrao najslabijom karikom SDP-ova političkog lanca. Možda je u tom trenutku bio drugi najpopularniji socijaldemokratski političar (iza Milanovića), ali je zato dobro služio za plašenje građana: prvo da će uvođenjem poreza na kapitalnu dobit opelješiti novopečene dioničare, a zatim da je zbog tog famoznog poreza "srušio burzu". U međuvremenu, Sanader je dobio izbore, burza se stropoštala i još uvijek je na aparatima (bez Jurčića da joj u tome pomogne), pa je možda stvarno došlo vrijeme da Sanader provede i drugi Jurčićev naum - uvede porez na kapitalnu dobit.

"PR premijer"

Priča o Ljubi Jurčiću kao značajnom faktoru na hrvatskoj političkoj sceni zapravo nema realnog temelja. Pojavio se niotkuda. Odnosno, izmislio ga je bivši premijer Ivica Račan i uvukao u svoju vladu koja je već na pola mandata bila osuđena na propast. Jurčić je ostavio solidan dojam, ali Račan se u njega naprosto zaljubio. Zašto? Zato što je u njemu vidio svoju nasmiješenu polovicu. Shvatio je da može iskoristiti njegovu (prilično misterioznu) popularnost da se ponovno dočepa vlasti. Počelo je forsiranje Jurčića, pa i angažiranjem PR agencije, zbog čega je ostao upamćen kao "PR premijer".

Uglavnom, plan je bio da SDP preko Jurčića, kao izmišljenog "premijerskog kandidata", probije plafon popularnosti kojeg je Račan s godinama zacementirao. I to je u SDP-u pretvoreno u dogmu, čak i nakon Račanove smrti. Svi kandidati za njegova nasljednika bili su naprosto prisiljeni zaklinjati se u Jurčića i prisvajati ga kao premijerskog kandidata. I tako je Zoran Milanović zapeo s nesretnim Jurčićem koji je u to vrijeme figurirao kao Mesija, prorok koji će socijaldemokrate odvesti u Obećanu zemlju. Ali pojavio se samo mali problem: Jurčić više nije bio najpopularniji SDP-ov političar. Bio je to sada Milanović. Skretanje sa zacrtanog kursa moglo je početi .

I tako su Zoki i Ljubo, rame uz rame, krenuli u pohod na vlast. Jurčić nije bio od velike pomoći. Ne samo što je u kampanji izašao sa samoubilačkim prijedlogom uvođenja novih poreza, nego se hvalio ujacima ustašama, govorio da obožava Thompsona, tvrdio da nije član SDP-a i priznao da o politici nema pojma. Ne samo o politici kao vještini vladanja i upravljanja, već i o elementarnim stvarima opće političke kulture. Drugim riječima, s vremenom je postao opterećenje. Pa ga je Milanović potiho uklonio. Dok je šef SDP-a vodio kampanju po Hrvatskoj, Jurčić se vukao po Pušći Gornjoj. Ono što je nekad bio SDP tim - a silom prilika suzio se na tandem - u konačnici se sveo na samog Predsjednika.

Tako je u nagnutom SDP-ovu brodu Jurčić bio na rubu izvrtanja s palube. Pogurnut je nakon poraza na izborima, kad je Milanović konačno "prihvatio odgovornost" da bude premijer i krenuo u potjeru za trgovačkom koalicijom. Umjesto da ga se riješi kad je trebao (ili ga postavi na mjesto koje zaslužuje, poput ministarskog), Milanović je od njega napravio žrtvu. Pošto je na press konferenciji dekretom odstranjen s pozicije "budućeg premijera", Jurčić je u rodnoj Hercegovini lizao rane, plakao novinarima na telefon i pljuvao po šefu stranke u koju se jedva jedvice, gotovo po prisilom, pristao učlaniti. Ali ipak, zadovoljio se saborskom plaćicom i karizmom mučenika, započevši s koketiranjima s druge strane "političke ograde". Družiti se s "puno prijatelja i mnogim ljudima".

Na površinu je ponovno iskočio kad je trebalo rušiti Milanovića. Nekome je palo na pamet da bi upravo Jurčić, s karizmom Račanova premijera i Zokijeva disidenta, mogao ujediniti zaraćene frakcije i srušiti čovjeka koji ga je svojedobno ponizio. Razmišljao je malo o tome, prije nego što je odustao. Onda su se frakcije ponadale da bi Jurčić mogao zasjesti na čelo Glavnog odbora stranke o čijem unutarnjem ustroju ne zna ništa, niti se trudi bilo što naučiti. I to je propalo.

I tako, poslije svih neuspjeha i poniženja, Jurčić je očito shvatio da mu u SDP-u više nema kruha, pa je intenzivirao svoja druženja s "prijateljima i ljudima". HDZ je govorio da se nudi, SDP da ga traže, ali zajednički nazivnik ipak je bio nedvosmislen: Jurčić se približava HDZ-u. Upitno je samo što bi se time dobilo.

Sanader bi dobio još jedna "gladna ministarska usta"

U prvom redu, što bi dobio HDZ? Ako bi ga primio u vladu, bilo za savjetnika ili ministra, Sanader bi skočio sam sebi u usta. Dobro, ne bi to bilo, kako svojedobno reče Jurčić, "ni prvi ni zadnji put", ali bilo bi preočito. Uzeo bi ekonomskog stratega protivničke stranke za kojeg je govorio da želi opelješiti ljude, da ruši burzu i širi socijalistički mentalitet. Uostalom, u kampanji se hvalio da je gospodarski program HDZ-a superioran SDP-ovu.

Možda bi otimanjem Jurčića vjerovao da nanosi štetu SDP-u, da ga uništava i destabilizira iznutra, ali to je ipak tlapnja. PR iluzija o Jurčiću kao spasitelju naglo se ispuhala. Malo tko bi u SDP-u danas za njega stavio ruku u vatru, on je marginalan lik u unutarnjim trvenjima, zapravo više je na izlaznim vratima nego u samom središtu zbivanja. Dobar dio SDP-ovaca ionako intimno vjeruje da je Jurčić u duši - HDZ-ovac. Zapravo, ne bi to bilo Sanaderov prodor u suparnički kokošinjac, već više vraćanje zalutalog janjeta u svoje stado. Uglavnom, Sanader bi dobio još jedna "gladna ministarska usta", faktor nestabilnosti, potencijalnu konkurenciju, a možda i osobu koja bi pobrala zasluge ako bi vlada slučajno nešto dobro napravila.

Karijerist kojega politika zanima samo radi osobnog probitka

Što bi ulaskom u HDZ-ovu Vladu dobio Jurčić? Ono što je uvijek i isključivo želio - vlast. Zbog toga je svojedobno prišao SDP-u, jer je ocijenio da je to stranka u uzletu, a njemu ponuđena laskajuća pozicija. Ali što bi ga tamo čekalo? Komadić kolača i hrpa neprijatelja koji bi mu iza leđa radili o glavi. Čiji bi program on provodio? Svoj sigurno ne. S kim bi surađivao? S Polančecom i Šukerom? Na što bi to ličilo? Možda bi savjetnička pozicija bila primjerenija, ali na njoj je utjecaj ograničen (doduše, i odgovornost), a zasluge mizerne.

A što bi dobila Hrvatska? Vjerojatno ništa. Sanader i njegova ekipa ne bi dali glavnom ekonomskom strategu protivničke stranke da im remeti planove, što znači da bi se nastavilo po starom. Možda bi pomoglo da se Jurčić uhvati nekog sektora, poput brodogradnje, ali to je tek kap u moru ekonomskih problema.

Uglavnom, priča o Ljubi Jurčiću više je priča o karijeristu kojeg politika zanima radi vlastitog probitka, nego o proroku za čije se usluge otimaju najveće stranke. I sa svakom kavanskom pričom koju Jurčić sa zakašnjenjem demantira, i to izjavom da "situacija nije za to", samo pojačava taj dojam. Stoga (i samo zato) bilo bi dobro da se to natezanje već jednom prekine i da se Ljubu Jurčića instalira u vlast. Pa makar na pola mandata