ZAMISLITE da u firmi na sastanku predložite da većina sirovina za vaše poslovanje ovisi o jednom dobavljaču. Trenutno je taj dobavljač jeftin, kupnjom od njega ćete uštedjeti, no tehnologija traži da ta kupnja znači i višegodišnje vezivanje za upravo tog dobavljača.

U pristojnoj firmi bi vam rekli da ste time postali ovisni o tom dobavljaču, koji vas sutra može ucjenjivati kako hoće. U manje pristojnoj firmi bi vas pitali o relevantnosti vaše diplome ili jeste li možda uz ručak popili koju više nego što vam dostojanstvo dopušta. U većini firmi iz onog pravog realnog sektora direktor bi vam izravno rekao da ste idiot.

Vezati svoj proizvodnji proces, rad, egzistenciju za jednog dobavljača, jednog poslovnog partnera o kojem ste onda godinama ovisni (ako nema mogućnosti brzog prebacivanja na drugog dobavljača), znači da će vas on kad-tad početi ucjenjivati.

Postoje granice s vrlo strogim kaznama

Veliki poslovni sustavi, posebno bankarski, imaju i ograničenja izloženosti prema jednom partneru – postoje granice, s vrlo strogim kaznama, koliko najviše možete biti poslovno povezani, recimo u plasmanima kredita. Razlog je jasan – ako taj partner zapne, da ne zapne cijela banka.

U državama imate cijele pakete propisa o zaštiti tržišnog natjecanja kako se ne bi pojavio partner koji je prejak i koji bi određivao tržište, a i ako stvari krenu loše, da ne bi povukao cijelu državu. Sjetit ćemo se Agrokora i što se dogodilo kada je on kihnuo, skoro povukavši stotine drugih. Cijela ekipa dobro plaćenih stručnjaka pazi da poslovni sustavi ne postanu o nekome previše ovisni.

Za razumjeti kako poslovno ne smijete ovisiti jednome partneru, ne trebate uostalom imati MBA iz financijske matematike. Odite u prvo selo pa će vam bakica koja ima vrt savjetovati onu narodnu: "Ne sva jaja u istu košaru!" 

Imat će tako oko kuće različite vrtne i povrtne kulture – ako jednu biljku uništi kasni led ili napadnu nametnici, ostat će druga. To je prastara narodna mudrost koju ćete naći na svakom selu na ovom planetu. Mudrost koju nećete naći kod EU političara.

Kako smo rekli, ako biste u iole normalnoj firmi predložili da vam pola opskrbe ovisi o jednom dobavljaču, kojeg ne možete lako zamijeniti – letjeli biste iz firme. Ako biste to napravili kao banka ili kakva srodna ustanova – ne biste prošli bez teške kazne. Ali da energetiku strateški vežete uz jednog dobavljača, i to autoritarnu Rusiju, to je bila poželjna politika. A to je Zapad napravio.

Zapadni političari su voljeli jeftin ruski plin i time su ojačali Putinov režim

Putin je omogućavao jeftin plin, naftu i naftne derivate – Zapad je to uvelike prigrlio. Na jeftinoj energiji ste mogli na Zapadu razvijati gospodarski rast bez neugodnih reformi. Mogli ste i glumiti ekologe pa dobivati "zelene" glasove jer su prljavi energetski objekti bili u Rusiji. Mogli ste zatvoriti svoje nuklearke, opet oslonivši se na ruske energetske izvore. Savršeno rješenje za zapadne političare. Usput su time financirali Putinov režim, režim koji je sanjao svoju viziju svijeta.

Zapadni političari, ruku pod ruku s EU birokratima, uhvatili su se reguliranja svega. Ne možete otvoriti web-stranicu ako ne kliknete da prihvaćate ili ne "kolačiće" (pa to onda tako automatski radite stotinjak puta dnevno). Ne možete otvoriti kao Amerikanci posao u garaži – jer postoji regulacija svega i svačega u poslovnom prostoru. Ne možete imati ni bankovni račun ako ne ispunite obrazac vezan za moguće pranje novca – a možete misliti koliko će one koji se stvarno bave pranjem novca uplašiti obrazac koji je predvidio neki europski birokrat.

Zapadnim političarima je oslanjanje na ruski plin i naftu donosilo popularnost

Dok se u EU sve reguliralo i pazilo, ekonomiju cijele države osloniti na ruski plin, dijelom i rusku naftu, to je bilo sasvim razumljivo. Dodatno, godinama se radilo na još većem dovlačenju ruskog plina te time još većoj ovisnosti vlastite ekonomije o Putinovoj Rusiji. To je bilo poželjno. Simpatično. To je donosilo glasove, time ste sakupljali lajkove, time ste djelovali ekološki osviješteni.

Našli bi se usput neki financijski sponzori za kampanje, sasvim usputno i slučajno povezani s ruskim kapitalom. A i ruski oligarsi su dolazili trošiti, uvijek rado viđeni gosti koji ostavljaju puno novca. Dok vi, obični građani Europske unije, morate ispunjavati obrazac s pitanjima o pranju novca uz prijetnju blokade bankarskog računa (koji morate imati da biste primili plaću!), nitko nije pitao ruske oligarhe odakle novac za vile i jahte vrijedne stotine milijuna eura.

I sada imamo to što imamo – Rusija izvozi energente, ucjenjuje zapadne države i svoju ubilačku ratnu mašineriju financira izvozom plina u zapadnoeuropske države. Europski birokrati i neki europski političari su svoje zemlje učinili potpuno ovisnima o ruskom plinu. Doveli su svoja gospodarstva i svoje građane do razine ovisnosti koju bilo koja firma nikada ne bi dopustila i sada se čude.

Krv građana Ukrajine je na rukama zapadnog uvoza ruskog plina i nafte

Putin je napao Ukrajinu i smije se zapadnim sankcijama – jer Zapad se ne usudi uvesti onu ključnu sankciju koja bi ruski ratni stroj ostavila bez novca, a to je prekid kupovine ruskih energenata, posebno plina. Bilo je lijepo kupovati jeftinu energiju godinama umjesto ulagati u energetske izvore. Bilo je uostalom i super ne razvijati svoje izvore plina i nafte jer to je ipak malo prljava industrija – pa što ne bi, onako na pravi zapadni licemjerni način, prljava industrija bila u Rusiji?

Sve je bilo super dok Zapad nije postao potpuno ovisan o ruskom plinu. Dok nije stavio sva svoja energetska jaja u istu košaru. Rusku košaru. Nesposobni EU uhljebi koji su regulirali sve osim onog bitnog, energije, i nesposobni EU političari koji su radi lajkova postali ovisni o ruskoj energiji – oni sada izravno omogućavaju financiranje ruskog ratnog stroja i time financiraju ubijanje Ukrajinaca. Kupovinom ruskog plina financira se zločinačka agresija na Ukrajinu.

Ovisiti o jednom dobavljaču poslovno, politički, strateški je suludo – Zapad tu priču iz osnova ekonomije danas plaća ukrajinskom krvlju i pravi se kako, eto, ništa nisu znali, samo su se zabunili i nisu mislili da će nekadašnji sovjetski špijun Vladimir Putin tu stratešku prednost iskoristiti. Špijun koji neće iskoristiti stratešku prednost kojom druge drže u šaci? Takav špijun ne postoji. Putin će to iskoristiti i koristi svaki dan.

Ruski plin plaćen zapadnim novcem je izravno financiranje razaranja i ubijanja u Ukrajini. To je grijeh zapadnih političara koji ne smije ostati zaboravljen.