DANA 15. srpnja 1741. ruska je ekspedicija prvi put stigla do obale današnje Aljaske, čime je započelo novo poglavlje u istraživanju sjevernog Pacifika i kasnijem širenju Ruskog Carstva prema Americi. No taj povijesni trenutak obilježila je i jedna od najvećih pomorskih misterija 18. stoljeća, skupina mornara koja se iskrcala na nepoznatu obalu nestala je bez ikakva traga.

Ekspediciju je predvodio Aleksej Čirikov, ruski pomorski časnik koji je zajedno s danskim istraživačem Vitusom Beringom sudjelovao u Drugoj kamčatskoj ekspediciji. Cilj putovanja bio je istražiti krajnji istok Azije i utvrditi postoji li kopnena veza između Azije i Sjeverne Amerike te pronaći nove trgovačke i pomorske putove.

Obala na kraju svijeta

Nakon tjedana plovidbe preko maglovitog sjevernog Pacifika, Čirikov je 15. srpnja ugledao šumovitu obalu jugoistočne Aljaske. Budući da njegov brod nije mogao sigurno prići kopnu, poslao je čamac s desetoricom ljudi kako bi pronašli pogodno mjesto za sidrenje i donijeli pitku vodu.

Posada na brodu čekala je njihov povratak, ali čamac se nije pojavio. Nekoliko dana kasnije Čirikov je poslao drugi čamac s još petoricom mornara. Ni oni se nikada nisu vratili.

Što se dogodilo petnaestorici ljudi ostalo je nepoznato do danas. Povjesničari pretpostavljaju da su mogli stradati u nevremenu, doživjeti nesreću pri pristajanju ili doći u sukob s domorodačkim stanovništvom, no nijedna teorija nije potvrđena. Zbog toga se upravo oni smatraju prvim Europljanima koji su stupili na tlo Aljaske, premda o njihovoj sudbini nema pouzdanih podataka.

Bering stigao dan kasnije

Dan nakon Čirikova kopno je ugledao i Vitus Bering, zapovjednik drugog broda iste ekspedicije. Njegova je posada ubrzo prikupila vrijedne podatke o novootkrivenom području, biljkama i životinjama te tako potvrdila postojanje sjevernoameričkog kontinenta s druge strane Beringova mora.

Povratak nije prošao bez tragedije. Beringov brod nasukao se na nenaseljenom otoku, gdje je istraživač teško obolio i umro u prosincu 1741. Otok na kojem je pokopan danas nosi njegovo ime, Beringov otok.

Početak ruske Aljaske

Iako tada nitko nije mogao naslutiti koliko će otkriće biti važno, upravo je ekspedicija iz 1741. otvorila put ruskim lovcima na krzno, trgovcima i kolonistima. Tijekom druge polovice 18. stoljeća Rusko Carstvo postupno je uspostavilo niz naselja i trgovačkih postaja na Aljasci, ponajprije zahvaljujući iznimno vrijednim krznima morskih vidri.

Ruska je vlast nad Aljaskom trajala više od stoljeća. Zbog visokih troškova održavanja kolonije i straha da bi je u eventualnom sukobu mogla izgubiti bez naknade, Rusija je 1867. prodala Aljasku Sjedinjenim Američkim Državama za 7,2 milijuna dolara. Taj se posao u svoje vrijeme mnogima činio lošom investicijom, no otkriće zlata, a kasnije i nafte, pokazalo je koliko je taj golemi teritorij zapravo vrijedan.

Sve je, međutim, počelo jednim pogledom prema nepoznatoj obali i petnaestoricom ljudi koji su se otisnuli prema kopnu iz kojeg se više nikada nisu vratili. Njihov nestanak ostaje jedna od najstarijih neriješenih zagonetki europskih istraživanja Sjeverne Amerike.