IZ MALOG grada na jugu Hrvatske do samog vrha svjetske tehnološke scene. Put Nikole Jurkovića zvuči poput priče koja se rijetko događa u stvarnosti. Odrastao je u Metkoviću, u okruženju koje rijetko vodi prema globalnim akademskim adresama, ali Jurković se nije zamarao granicama. Njegov ga je put doveo do sveučilišta Harvard, jedne od najprestižnijih obrazovnih institucija na svijetu.

Danas u Sjedinjenim Američkim Državama radi na jednom od najvažnijih područja suvremene znanosti. Bavi se sigurnošću umjetne inteligencije (AI), temom koja sve više određuje smjer čovječanstva. U vremenu kada umjetna inteligencija sve češće donose odluke umjesto ljudi, Jurković istražuje kako osigurati da umjetna inteligencija ostane alat u službi čovječanstva, a ne prijetnja.

Iz doline Neretve do Harvarda: "Promijenio mi je život"

Još u srednjoj školi razmišljao je o tome kako svijet učiniti boljim mjestom. Na svom putu, govori nam, oduvijek je imao jasan cilj koji je uključivao umjetnu inteligenciju. Harvard mu je, dodaje, na tom putu otvorio mnoga vrata.

"Već sam odavno razmišljao da bi mi bilo korisno studirati na što boljem fakultetu jer sam htio imati što veći pozitivan utjecaj na svijet. Kao i kod svake druge velike životne odluke, prije nego što sam započeo proces prijave, razmišljao sam o očekivanoj vrijednosti pokušaja", govori nam Jurković.

"Postojala je određena vjerojatnost da ću upasti, a dobit, u slučaju da upadnem, bila je vrlo velika. Kad bih pomnožio ta dva broja, rezultat bi bio znatno veći od troška prijavljivanja na te fakultete. Zato sam odlučio pokušati. Ako netko napravi taj izračun i očekivana vrijednost ispadne veća od troškova, preporučujem mu da se prijavi.

Mislim da mi je Harvard znatno promijenio životni put, ponajviše tako što mi je otvorio mnogo više životnih i karijernih prilika. Još prije studija planirao sam se baviti sigurnošću umjetne inteligencije, ali boravak na Harvardu i u Americi znatno mi je poboljšao karijerne mogućnosti", rekao nam je Jurković.

Upisom na Harvard mladi se Hrvat našao rame uz rame s najpoznatijim alumnijima, poput Baracka Obame i Johna F. Kennedyja. Izvrsnost ga nije napustila ni tijekom studija pa je primio i poziv u prestižno društvo Phi Beta Kappa.

"Za nekoliko desetljeća ljudska će rasa ući u trajnu mirovinu"

Nakon diplome na smjeru umjetne inteligencije i društva zaposlio se kao istraživač sigurnosti umjetne inteligencije u San Franciscu. Trenutačno, kaže, radi na procjenama rizika različitih AI sustava.

"Na primjer, tri tjedna prije nego što je OpenAI objavio GPT‑5, dali su nam pristup sustavu kako bismo ga istražili. Napisali smo znanstveni rad u kojem smo mjerili sposobnosti GPT‑5 i na temelju toga procijenili postoji li rizik da izbjegne ljudskoj kontroli. Prije toga radio sam na izradi mjera za sposobnosti umjetne inteligencije te na samom mjerenju tih sposobnosti", rekao nam je.

Smatra da umjetna inteligencija lako može postati najveća globalna prijetnja ako postane sposobnija od bilo kojeg čovjeka i ne bude usklađena s ljudskim interesima. No, ono što je sve izglednije jest da će umjetna inteligencija automatizirati gotovo svaki posao koji danas postoji.

"Očekujem da će se to dogoditi unutar sljedećih 20 godina, ali moguće je i da će trebati više vremena. Mislim da će najprije nestati intelektualni poslovi i oni koji se obavljaju za računalom jer su umjetne inteligencije zasad najsposobnije u korištenju računala i manipulaciji tekstom.

Moguće je da će opstati vrlo mali broj današnjih poslova, poput religijskih službenika te da će se pojaviti novi ljudski poslovi koje danas ne možemo ni zamisliti. Ipak, mislim da je najvjerojatniji scenarij da će unutar nekoliko desetljeća cijela ljudska rasa ući u trajnu mirovinu, ako se nadljudska umjetna inteligencija ne okrene protiv nas", smatra Jurković.

"Umjetna inteligencija mogla bi poraziti čovječanstvo"

Trenutačno smo, dodaje, na početku procesa automatizacije jer umjetne inteligencije još nisu dovoljno sposobne obavljati autonomne zadatke koji traju tjednima ili mjesecima. No, pravi je izazov, kaže Jurković, već pred njima.

"Unutar nekoliko desetljeća vjerojatno ćemo stvoriti umjetnu inteligenciju sposobniju od cijelog čovječanstva. Ako ta umjetna inteligencija ima ciljeve koji nisu u potpunom skladu s ljudskima, moguće je da će doći do sukoba u kojem bi čovječanstvo moglo biti poraženo.

Zato moramo biti izuzetno oprezni i osigurati da takva umjetna inteligencija bude sigurna. U sljedećih deset godina postoji mogućnost da će ona biti stvorena, pa hitno moramo pronaći načine kako osigurati tu tranziciju", govori nam Nikola.

Jedan od najvećih rizika umjetne inteligencije leži u mogućnosti da se iskoristi za stvaranje novog oružja za masovno uništenje. Jurković smatra da AI još nije dovoljno sposoban za takve zadatke, ali naglašava da se vrlo brzo razvija i postaje sve opasniji.

Ipak, neizbježno je da će umjetna inteligencija promijeniti budućnost čovječanstva. Tu smo zaspali, upozorava Jurković i dodaje da najveći problem vidi u nedostatku priprema za nadljudsku umjetnu inteligenciju.

"Glavni savjeti koje dajem odnose se na karijeru. Ljudi bi trebali razmisliti mogu li pronaći poslove u kojima će pomoći usmjeriti umjetnu inteligenciju u dobrom smjeru.

Onima koji nemaju priliku pridonijeti kroz karijeru preporučujem da čitaju, promišljaju i razgovaraju o umjetnoj inteligenciji te o budućnosti čovječanstva. Budućnost umjetne inteligencije trebala bi služiti cijelom čovječanstvu, a ne samo maloj skupini istraživača", dodao je.

Život u Berkeleyju: "Mogli bi oni malo naučiti od Europe"

Život u Berkeleyju pokraj San Francisca znatno se razlikuje od onoga u Metkoviću, no Jurković kaže da mu prilagodba nije bila teška. Berkeley je užurban i pun aktivnosti, a on se morao naviknuti i na kraće rituale ispijanja kave nego u rodnom gradu. Otkrio nam je i što ga je najviše iznenadilo u Americi.

"Radim većinu dana, a odmaram navečer ili vikendom. Većinom se družim na poslovnim događanjima ili zabavama kod prijatelja. U Hrvatskoj postoji vrlo aktivna kultura druženja u kafićima – to su mjesta gdje se ljudi okupljaju i mogu razgovarati satima. Takvoj kavi nisam svjedočio nigdje izvan Hrvatske", kaže naš sugovornik.

"Iznenadilo me i kako funkcionira mehanizam za toplu i hladnu vodu u tuševima. Navikao sam da lijevo-desno određuje toplinu, a gore-dolje pritisak. U Americi većina tuševa ima samo jednu kontrolu koja mijenja i temperaturu i pritisak. Počne s hladnom vodom i slabim pritiskom, a završava s vrućom i jakim pritiskom. Ne postoji vruća voda sa slabim pritiskom. Mogli bi oni malo naučiti od Europe", našalio se Jurković i poslao poruku mladima.

"I sam često koristim umjetnu inteligenciju kad programiram ili kad odgovaram na svakodnevna pitanja. Ali pazite se ovisnosti. Dobro je koristiti umjetnu inteligenciju, no i s umjetnom inteligencijom i sa društvenim mrežama postoji rizik da čovjek postane ovisan i izgubi mnogo dragocjenog vremena", zaključio je Jurković.