STOTINE žena marširale su s kampusa na ulice Delhija, grada u kojem su seksualno uznemiravanje i napadi svakodnevna prijetnja. Uzvikivale su poruke bijesa i prkosa, a glavna je bila: "Želimo pravdu". Poruke na transparentima koje su nosile bile su jednako izravne. "Djevojkama ne treba policijski sat, silovateljima trebaju posljedice", pisalo je na jednom. Na drugom je stajalo: "Zaključajte svoje penise, a ne žene u kućama", prenosi The Guardian.

Gnjev na indijskim sveučilištima eskalirao je proteklog tjedna nakon serije brutalnih silovanja u Delhiju. Neposredni povod bio je slučaj grupnog silovanja 17-godišnjakinje u javnom parku nedaleko od Sveučilišta u Delhiju. Prema prijavi, napala su je trojica muškaraca koji su se lažno predstavili kao policajci.

Samo tjedan dana ranije, još jedna 17-godišnjakinja postala je žrtva grupnog silovanja i ubojstva u četvrti Swaroop Nagar, kamo je otišla naći se s prijateljima. Optuženi su je navodno silovali, izboli do smrti i ostavili tijelo na polju. Pronađeno je nekoliko dana kasnije, a tijelo su djelomično izgrizli psi.

Istog su mjeseca prijavljena i silovanja 11-godišnjakinje te 6-godišnjakinje. Prošlog je mjeseca 16-godišnjakinju navodno silovao vozač i kondukter nakon što je ušla u autobus s ležajevima u Delhiju.

"Ništa se nije promijenilo"

Žene koje sudjeluju u prosvjedima osuđuju brutalne napade, ali ističu da takvi događaji nisu iznimka. Prošlo je četrnaest godina od slučaja Nirbhaya, kada je djevojka preminula od posljedica grupnog silovanja u autobusu, što je izazvalo globalno zgražanje i potaknulo donošenje novih zakona.

Unatoč obećanjima vlasti, prosvjednice poručuju da se ništa nije promijenilo i da su ulice Indije, posebno Delhija, jednako opasne kao i prije. Prema statistikama, u Indiji se svakih 20 minuta prijavi jedno silovanje, a stvarna brojka vjerojatno je znatno veća.

Vrhovni sud je ovog tjedna ocijenio da pet uzastopnih slučajeva silovanja "jasno ukazuje na sustavni neuspjeh" te da je nemoguće ne povući "bolne paralele sa slučajem Nirbhaya iz 2012. godine". Vaishnavi Dhruw, 21-godišnja studentica povijesti na Sveučilištu u Delhiju, sudjelovala je na maršu protiv patrijarhata. "Ne poznajem nijednu ženu u ovom gradu koja se osjeća sigurno", rekla je.

Iako prosvjednici traže bolju uličnu rasvjetu i policijski nadzor, Dhruw ističe da su za stvarne promjene potrebni duboki društveni pomaci. Smatra da muškarci moraju prestati gledati na ženska tijela kao na svoje vlasništvo.

"Ne marširamo zbog sigurnosti, ovdje smo kako bismo se izborile za svoju slobodu i osnovno pravo da hodamo vlastitim ulicama", izjavila je. "Ženama se stalno govori da ostanu kod kuće, da ne izlaze noću, da se pokriju i zaštite. Kada će društvo reći muškarcima u ovoj zemlji da ne siluju?"

Odgovor vlasti: Ograničavanje slobode žena

Velik dio bijesa usmjeren je na reakciju vlasti, koja se, prema riječima prosvjednica, ponovno svela na ograničavanje slobode žena. Vlasti su savjetovale ženama u Delhiju da izbjegavaju parkove noću, a na jednom od najprestižnijih ženskih fakulteta nastava je privremeno prekinuta. U mnogim studentskim domovima za žene na snazi su strogi policijski satovi koji im brane izlazak noću.

"Umjesto da progonite kriminalce, govorite ženama da sjede kod kuće", rekla je Aranya Rathore, 25-godišnja studentica Sveučilišta u Delhiju. "Veći nadzor nije rješenje. Zapravo, to će samo dodatno ograničiti našu slobodu." Studentice objašnjavaju da im ogroman dio vremena odlazi na planiranje vlastite sigurnosti.

To uključuje biranje odjeće, planiranje dana kako bi izbjegle putovanje same ili noću te stalno uključeno dijeljenje lokacije na mobitelu. Svjesne su da će, ako se nešto dogodi, krivnja u očima obitelji i društva vjerojatno pasti na njih. Kako je pisalo na jednom transparentu: "Nitko nikada ne pita što je silovatelj nosio."

Strah koji oblikuje životne izbore

Unatoč svim mjerama opreza, mnoge žene kažu da je uznemiravanje gotovo nemoguće izbjeći. Ananya Wig, 26-godišnjakinja koja je diplomirala na Sveučilištu u Delhiju i osnovala inicijativu za ravnopravnost spolova Her Huq, doživjela je uznemiravanje i oko kampusa i na javnim mjestima.

Prisjetila se incidenta kada je s prijateljicama izlazila iz rikše pred fakultetom. Vozač automobila spustio je prozor i počeo masturbirati. "To nije bilo noću, nego usred bijela dana", rekla je. "Cijeli život živim u Delhiju i grad se nije promijenio."

Prosvjedi su u prvi plan stavili dilemu s kojom se suočavaju mnoge Indijke. Obrazovanije su i imaju bolje prilike za posao nego ikad prije, ali se istovremeno moraju nositi s neprestanim prijetnjama i konzervativnim pritiscima.

"Znam toliko djevojaka, ne samo prije deset godina nego i danas, koje biraju fakultete i poslove isključivo prema tome koliko su blizu njihova doma", kaže Wig. "Ne biraju prema ocjenama ili ambicijama, nego po principu što je kraći put, veća je šansa da ću biti sigurna'."

Nasilje unutar kampusa

Mnoge studentice koje sudjeluju u prosvjedima tvrde da je seksualno uznemiravanje uobičajeno i na samom kampusu. Zbog toga traže uspostavu boljih mehanizama za prijavu napada. Sveučilište se o tim zahtjevima još nije očitovalo.

Devyani Sarkar, 24-godišnja studentica diplomskog studija engleskog jezika, opisuje situaciju: "Sveučilište u Delhiju jedno je od najprestižnijih u zemlji, ali postoje brojni slučajevi u kojima profesori napadaju studentice, ponekad i u zamjenu za ocjene. To je užasno, ali to je naša stvarnost."

Generacija koja se ne boji

Mnogi sudionici marša ističu da prosvjedi nisu izoliran događaj. Vide ih kao nastavak indijskog pokreta žohara, u kojem su stotine tisuća mladih iz generacije Z izašle na ulice tražeći reformu obrazovanja."Moja se generacija ne boji ustati i prosvjedovati. Znamo da se društvo mora promijeniti", rekla je 17-godišnja Subhani. "Vrijeme u kojem su žene šutjele je prošlo."