KAO JEDAN od glavnih ciljeva hrvatske vanjske politike već godinama se, pored ulaska u Šengenski prostor, navodi i ulazak zemlje u eurozonu. Taj cilj bi se trebao ostvariti početkom 2023. za što Hrvatska ima i podršku Bruxellesa.

No ima nekih ekonomista poput bivšeg člana Izvršnog odbora Europske središnje banke (ESB) Otmara Issinga koji smatraju da bi ovaj ulazak bio preuranjen, javlja Deutsche Welle.

"Niti jedna zemlja trenutno nije spremna"

Kako je rekao u intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu (FAZ) trenutno niti jedna zemlja nije spremna za ulazak u eurozonu. "Ja trenutno ne vidim niti jednu zemlju koja je dovoljno spremna za ulazak u eurozonu", rekao je Issing za FAZ povodom skorašnje dvadesete obljetnice uvođenja eura u opticaj 1. siječnja 2002.

"Ne može se reći da svaka nova članica eurozone nužno pridonosi slabljenju eura. No te zemlje moraju jamčiti trajnu stabilnost. Nije dovoljno srediti se za vjenčanje i nakon toga se opet vratiti starim navikama", rekao je Issing koji je od 1998. do 2006. obnašao i ulogu glavnog ekonomista ESB-a i na toj funkciji u dobroj mjeri bio zaslužan za strateško planiranje uvođenja eura.

Posljednja je u eurozonu 2015. ušla Litva, a trenutno ulasku osim Hrvatske stremi i Bugarska. Zapravo su prema ugovoru o članstvu sve članice Europske unije u trenutku kada ispune kriterije dužne prihvatiti zajedničku valutu. Od toga su zbog posebnih klauzula u ugovoru izuzete Danska i Velika Britanija, koja je u međuvremenu i izišla iz Europske unije.

Heterogenost kao veliki problem za ESB

Issing smatra da je heterogenost članica eurozone, a time i različita težišta kada su u pitanju interesi već sada veliki problem za ESB. On smatra da bi se guverneri nacionalnih središnjih banaka trebali držati zajedničkog kursa, a ne slijediti nacionalnu financijsku politiku.

Issing je obranio euro od optužbi da je njegovim uvođenjem sve poskupjelo.

"To vrijedi za dnevne potrepštine pa je zato i dojam takav. No kada gledamo izdatke koji troše najveći dio kućnog budžeta poput troškova za stanarinu ili grijanje, oni su ostali stabilni i nakon uvođenja eura", kaže Issing za FAZ.

Issing, koji je prije preuzimanje dužnosti u ESB-u istu funkciju obnašao i u Njemačkoj središnjoj banci, rekao je kako se i tadašnja odluka da se na novčanice eura otisnu simboli koji nisu povezani s nacijama bila odluka koja se pokazala ispravnom. 

"Zamislite da su Francuzi htjeli na novčanicu staviti Napoleona. Kako bi na to reagirale zemlje koje je Napoleon okupirao? Zato smo se odlučili za simbolični motiv mostova", prisjeća se Issing.