NJEMAČKOJ godišnje treba 400.000 useljenika kako bi održala konstantni broj zaposlenih osoba na tržištu rada, priopćio je u utorak Institut za istraživanje tržišta rada (IAB).

"Zbog demografskih promjena broj zaposlenih je u konstantnom padu usprkos mjerama poput pojačanog uključivanja žena u tržište rada i kasnijeg odlaska u mirovinu. Broj zaposlenih će do 2035. sa sadašnjih 47 pasti na 44 milijuna", stoji u priopćenju.

U ovu računicu je uključena i pretpostavka da se godišnje na njemačko tržište rada uključi 100.000 useljenika. Stručnjaci IAB-a, koji djeluje u sklopu Savezne agencije za zapošljavanje, stoga govore o brojci od najmanje 400.000 useljenika, koliko bi bilo potrebno da se održi broj zaposlenih na tržištu rada.

Studija govori o "neto useljavanju", dakle o broju kod kojeg je uzet u obzir i broj zaposlenih koji se iseljavaju iz Njemačke.

U priopćenju se govori i o tome da i u klasičnim iseljeničkim zemljama unutar Europske unije, poput Hrvatske, također djeluje demografski faktor. Isto tako se navodi da ni plaće u zemljama porijekla, posebice u niskom platnom sektoru, u međuvremenu nisu osjetno niže nego u Njemačkoj, pa i to otežava iseljavanje u Njemačku.

"Ako useljavanje ostane na istoj razini kao prije pandemije, to neće biti dovoljno za opstanak konstantnog broja zaposlenih na njemačkom tržištu rada", rekao je Johann Fuchs, jedan od autora studije IAB-a.

U kojim branšama je najveći nedostatak radnika?

Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje najnovije ispitivanje javnog mnijenja koje je po narudžbi zaklade Bertelsmann proveo institut Civey. Od 7500 ispitanih poduzetnika njih 66 posto je navelo da ne mogu pronaći dovoljno stručnih radnika. Prošle godine je njih 55 posto izjavilo da računaju s problemima u popunjavanju radnih mjesta, piše Deutsche Welle.

Stanje nije isto u svim branšama, regijama, zanimanjima i kvalifikacijama. Ako se tvrtke koje imaju manjak radne snage pita što im točno nedostaje, skoro svaka druga navodi osobe sa završenim srednjoškolskim stručnim osposobljavanjem. Akademski obrazovanih nedostaje u svakom četvrtom poduzeću. S obzirom na branšu, manjak stručne radne snage posebno pogađa njegu starijih i nemoćnih i zdravstvo.

"Činjenica je: u Njemačkoj nestaje radna snaga", upozorio je u kolovozu Detlef Scheele, predsjednik upravnog odbora Savezne agencije za rad. "Od njege preko održavanja klimatizacije do logistike i fakultetski obrazovanih. Posvuda će nedostajati stručne radne snage", dodaje.

Jezik je najveća prepreka

Od 1. ožujka 2020. u Njemačkoj je na snazi zakon koji bi trebao olakšati dolazak stručne radne snage iz zemalja koje nisu članice Europske unije. Unatoč tome, mnogi poduzetnici se ustručavaju tražiti radnika u inozemstvu. Razlozi su različiti. Kao glavni razlog tvrtke navode strah od poteškoća u sporazumijevanju i problem procjene kvalifikacije radnika sa stranom svjedodžbom.

Slični su odgovori i onih tvrtki koje su već zaposlile strane radnike. To pokazuje da neke bojazni i nisu baš neopravdane, recimo što se tiče sporazumijevanja sa strancima. S druge strane, birokratske prepreke su u praksi očito manji problem nego što se to na prvi pogled čini.

Prepreke su sve manje

Zaklada Bertelsmann pretpostavlja da su politički napori oko doseljavanja stručne radne snage urodili plodom. Primjerice, ubrzani birokratski postupci, poticaji za učenje njemačkog jezika i bolja ponuda informacija za priznanje stranih kvalifikacija. Ali: "Prepreke za pridobivanje strane stručne radne snage i dalje postoje, unatoč znatnim naprecima", upozorava Matthias Mayer, stručnjak za migracije iz zaklade Bertelsmann.

67 posto sudionika studije Zaklade polazi od toga da će idućih godina imati manje stručne radne snage nego što im je potrebno. "Manjak stručne radne snage je sve veći problem, a rješenje nije na vidiku. Mi kao društvo trebamo održiva rješenja kako bismo izašli na kraj s demografskim promjenama i socijalno-ekološkom transformacijom", smatra Mayer.

Poželjna su transnacionalna partnerstva

On ističe da je presudna dosljedna primjena Zakona o doseljavanju stručne radne snage. Po Mayerovom mišljenju, tu spada i jednostavniji postupak priznavanja stranih svjedodžbi i diploma.

On smatra da bi tu od pomoći mogla biti partnerstva u obrazovanju između Njemačke i drugih zemalja, koja bi mogla doprinijeti boljem uzajamnom razumijevanju poduzetnika i potencijalnih stranih zaposlenika. Čak 57 posto ispitanih tvrtki ocjenjuje da bi bilo korisno sklapanje više transnacionalnih sporazuma o posredovanju u zapošljavanju ili obrazovanju stručne radne snage.