PRIJE otprilike četvrt stoljeća nordijske članice Europske unije, Finska, Švedska i Danska, razmatrale su uvođenje eura kao nacionalne valute. Euro tada nije prošao na referendumima u Švedskoj i Danskoj, dok ga je Finska ipak prihvatila ne pitajući eksplicitno građane što misle o napuštanju svoje dotadašnje valute marke.

Danas se o prednostima i manama uvođenja eura intenzivno raspravlja i u Švedskoj i u Danskoj, pa čak i u Norveškoj, koja nije članica Europske unije. Iako javnost u spomenutim zemljama još uvijek nije sklona napustiti krunu, ekonomisti su sve složniji oko potrebe ulaska u eurozonu, a sve je više političkih stranaka koje u svojim programima prihvaćaju euro.

Više koristi nego štete od ulaska u eurozonu

Profesor emeritus međunarodne ekonomije sa Sveučilišta u Stockholmu, Lars Calmfors, koji je prošlih desetljeća bio skeptičan prema euru, nedavno je vodio opsežnu studiju pod naslovom "Je li vrijeme za euro?". Ekonomski i politolozi koje je okupio zaključili su da bi Švedska imala više koristi nego štete od ulaska u eurozonu.

"Argumenti za uvođenje eura danas su snažniji nego ikad prije. Švedsko gospodarstvo postalo je puno sinkroniziranije s gospodarstvom eurozone. Prije 25 godina još uvijek smo se oporavljali od krize iz 90-ih, visoke nezaposlenosti i državnog duga, pa smo morali koristiti i monetarne instrumente, a ne samo fiskalne", rekao je Calmfors za norveški poslovni portal e24.no.

Zemlje koje prihvate euro prenose ovlasti za provođenje monetarne politike sa svojih nacionalnih središnjih banaka na Europsku središnju banku (ECB) u Frankfurtu. To znači, između ostalog, da se moraju pridržavati iste ključne kamatne stope, čak i ako nemaju isti gospodarski razvoj.

Calmfors kaže da se predomislio oko eura zato što su danas švedske javne financije bitno zdravije, a nacionalni dug je među najnižima u EU-u. Osim toga, ističe da su ekonomske krize u posljednjih 25 godina uglavnom bile globalne (IT balon, financijska kriza 2008. godine, pandemija), pa nema tolike potrebe za posebnim monetarnim mjerama na nacionalnoj razini.

"Prije smo bili pomalo naivni"

Calmforsova studija naglašava da je švedska monetarna politika ionako uglavnom usklađena s odlukama ECB-a zbog međunarodnih financijskih kretanja. Ulazak u eurozonu mogao bi dugoročno sniziti rizik valutnih šokova i povećati predvidljivost. Uklanjanje valutnog rizika, pak, potiče izvoz, strane investicije i smanjuje troškove zaduživanja.

S druge strane, Calmfors kaže da zbog fiskalne nediscipline drugih članica eurozone, postoje i određeni rizici: "Prije smo bili pomalo naivni i vjerovali smo da će zemlje eurozone slijediti svoja fiskalna pravila. Činjenica je da bismo, ako prihvatimo euro, možda morali pomoći u pokrivanju troškova zemalja s visokim državnim dugom".

Na referendumu 2003. godine gotovo 56 posto građana odbilo je uvođenje eura i to je pitanje uglavnom nestalo s dnevnog reda. U posljednje vrijeme, međutim, protivljenje euru kopni i sada tek 41 posto Šveđana želi zadržati krunu.

Iako su se neke manje stranke, poput Liberala, izjasnile za euro, s obzirom na to da su sljedeći parlamentarni izbori na rasporedu u rujnu 2026. godine, nikome zasad nije politički oportuno otvarati pitanje novog referenduma o ulasku u eurozonu.

"Nismo promijenili mišljenje. I dalje smatramo da bi Švedska trebala uvesti euro. No, zasad je fokus na pitanjima koja ujedinjuju naciju u teškim vremenima. Nećemo inzistirati na odluci o referendumskom pitanju za koje znam da bi stvorilo podjele u Švedskoj", rekao je u studenome švedski premijer Ulf Kristersson.

Danska je u pregovorima ishodila iznimku

Za razliku od Švedske, koja bi u budućnosti načelno ipak morala prihvatiti euro, Danska je prilikom ulaska u EU ispregovarala iznimku i nije obvezna uvesti zajedničku valutu. Na referendumu 2000. godine većina je glasala (53,2 posto) protiv eura, a danski parlament je prošle godine usvojio rezoluciju kojom se onemogućava bilo kakav plan za uvođenjem eura kao danske valute.

Danska je, dakle, još dalje od eurozone nego Švedska, no rasprava o tome se zahuktava. U rujnu je guverner danske nacionalne banke Christian Kettel Thomsen o eurozoni rekao ovo: "Kad svijet postaje nesigurniji i pravila igre postaju nejasna, malim je zemljama bolje biti u savezu s drugima".

Nacionalna banka već desetljećima vodi politiku fiksnog tečaja prema euru. Danska monetarna politika je de facto podređena stabilnosti krune prema euru, a kamatne odluke ECB-a u praksi snažno određuju i danske kamatne stope.

Danska je jedna od bogatijih i stabilnijih članica EU-a, s vrlo niskom inflacijom i snažnom kupovnom moći. Poslovna udruženja kao što je Dansk Industri često ističu da fiksni tečaj i povezanost s eurom pridonose toj stabilnosti te smatraju da bi ulazak u eurozonu bio logičan sljedeći korak.

Politička pitanja koče konkretne poteze

Novije investicijske i analitičke studije dolaze do sličnog zaključka: na čisto ekonomskoj razini, euro bi za otvorenu i stabilnu ekonomiju poput danske vjerojatno bio neto-pozitivan, ali politička i identitetska pitanja koče konkretne poteze.

Ispitivanja dosljedno pokazuju da je većina Danaca protiv napuštanja krune (Kantarova anketa iz 2024. pokazala je da 55 posto građana ne želi euro), iako je dansko društvo u širem smislu izrazito proeuropski orijentirano.

U Norveškoj je pitanje eura uglavnom vezano za širu raspravu o ulasku u EU. Norveški građani dvaput su u posljednjih pola stoljeća na referendumima odbili članstvo i političke stranke uz tek rijetke izuzetke nisu previše voljne ponovno potezati isto pitanje.

Poslovna zajednica i ekonomski stručnjaci nisu jedinstveni oko uvođenja eura, iako se većinom slažu da bi Norveška u bliskoj budućnosti trebala barem vezati krunu uz euro poput Danske. Neki čak smatraju da bi Norveška mogla prihvatiti euro i bez ulaska u EU.

"Vezivanjem krune za euro dobivamo veću stabilnost, ali onda norveška središnja banka ne bi mogla određivati kamatnu stopu na temelju norveških uvjeta. Općenito, mislim da postoji više argumenata za članstvo u EU-u nego za uvođenje eura", rekla je za norvešku javnu televiziju Hilde Bjørnland, profesorica ekonomije na Norwegian School of Business.

Island uskoro nastavlja pregovore s EU?

U nestabilnim i kriznim vremenima, prihvaćanje zajedničke valute nije samo monetarno i fiskalno pitanje, nego i nacionalne sigurnosti. Svjesna je toga i većina norveških ekonomskih stručnjaka, pa i političara, kojima nije ugodna pomisao da bi u Europskom gospodarskom prostoru među nečlanicama EU-a Norveška uskoro mogla ostati sama u društvu Lihtenštajna.

Naime, Island će na referendumu 2027. vjerojatno prihvatiti nastavak pregovora o članstvu u EU-u te se tako približiti eurozoni. Zanimljivo je i da mnogi u Norveškoj vjeruju da će Švedska vrlo brzo prijeći na euro te da će potom i njihova zemlja slijediti taj primjer.