Foto: Facebook

NEUOBIČAJENO brutalan pohod jednog običnog luđaka iz dana u dan dobiva sve više medijskog prostora i u ovom smo trenutku već debelo zagazili na teren svojevrsnog veličanja tog otužnog bijednika koji se jedino po broju žrtava razlikuje od ostalih manijaka koji svoju ludost pokušavaju prikazati kao nešto grandiozno. Govorimo o njegovim uzorima, odrastanju i hobijima, a u isto smo vrijeme bombardirani uznemirujućim fotografijama naoružanog manijaka i nenaoružanih žrtava kao da se iz svega može izvući nešto osim činjenice da ćemo nakon takvih saznanja i fotografija postati samo tuplji i distanciraniji.

On svim silama želi biti "najveći nacistički monstrum nakon drugog svjetskog rata", a mediji se svojski trude u tom mu naumu pomoći.

Prepoznatljivo ludilo

Bez obzira koliko monstruozan njegov potez bio, Breivik ne zaslužuje ništa drugo osim gađenja i mjesta u kategoriji luđaka koji se kriju iza ideologija koje bi trebale opravdati njihove monstruozne postupke. Nema tog manifesta koji bi nam mogao približiti njegove motive niti promijeniti činjenicu da izvještavanju o "misiji" ovog luđaka nedostaje elementarne logike jer nakon što smo prestali upirati prst u al-Q'aidu svi su se raspisali o "antiislamistu koji je mrzio strance, muslimane i useljenike". Gole su činjenice na kraju ipak pokazale da se radi o manijaku koji je pobio nevine sugrađane koji ne spadaju ni u jednu od navedenih skupina.

Pokušavamo pronaći logiku u ludosti, a to je prilično jalov posao jer nakon svega doznat ćemo da logike nema i da je ovo sve samo ne dobar temelj za početak rasprave o problemima
multikulturalnosti.

A pogledamo li pobliže ono što je luđak u periodu prije masakra piskarao, vidjet ćemo da se njegovi stavovi ne razlikuju previše od onoga što možete čuti kada se alkohol ušulja u krvotok desničara sa čvrstim stavovima ili pročitati na svakom drugom forumu gdje se oni koji površno barataju činjenicama natežu oko muslimana, stranaca i svjetskih zavjera. Slična je to retorika, ali Brievik je u svoju suludu mantru uložio malo više vremena i truda.

Njihove gore list

I upravo zahvaljujući ovakvom tretmanu Brievika kao "čovjeka s misijom" i uvjerenjima, u masi zgroženih komentara možete naići i na gomilu čitatelja koji u njegovom potezu prepoznaju svu
strahotu, ali manifest ih u isto vrijeme tjera da u svemu pokušaju pronaći neku bolesnu logiku. Štoviše, njegova ih "mržnja u tomovima" potiče da nastave pisati o muslimanima iako je svima kristalno jasno da to u ovom slučaju nema apsolutno nikakvog smisla.

Sve se u konačnici svodi na naklapanje onih koji osuđuju muslimane zbog ubijanja u ime Boga, ali istog se trena pozivaju na Bibliju koja uči da brutalan zločin zaslužuje podjednako brutalnu odmazdu. Na ubojstva bi odgovarali mučenjem, a osveta i kazna u njihovoj su knjizi jedno te isto. I u ovom beskrajnom prepucavanju nismo usamljeni jer slične ćete stavove pronaći i na stranim forumima, ali balkanska je situacija specifična, ponajviše zbog toga jer je Brievik stao na stranu Srba i u svom se luđačkom črčkanju često referirao na Balkan. Da se kojim slučajem pozvao na kletvu kralja Zvonimira ili '41., budite sigurni da bi broj domaćih simpatizera porastao za najmanje 5% jer na ovakav tip ludosti reagiramo izuzetno pozitivno. Pogotovo kada dolazi s ekstremne desnice.

Tako daleko?

I to je ono što plaši. Iako ovdje nije riječ o balkanskoj sklonosti veličanju zločina u ime "viših ciljeva", moderni su mediji ponovno dali grube obrise društva i uvid u zastrašujući broj susjeda, sugrađana i sunarodnjaka koji do određene mjere dijele mišljenje poremećenog ubojice i u njegovom zločinu ne prepoznaju isključivo ludost monstruma koji je hladno pobio sve koji su mu se našli na putu već i povod za ratoborne i često nesuvisle rasprave o prijetnjama Islama, turcima, Titu, homoseksualcima, zavjerama i Srbima.

I to ne znači da su Internet laprdanja bilo što osim ispraznih budalaština, ali prije nego smo bacili oko na "riječ naroda", norveško je ludilo bilo tako daleko.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje