Foto: Facebook

POVODOM stravičnog napada bojnim otrovom u sirijskoj pokrajini Idlib, najvjerojatnije od strane zračnih snaga sirijskog režima, britanski novinar zorno je opisao kroz što zaista prolaze žrtve kemijskog oružja.

>>UZNEMIRUJUĆI VIDEO, FOTO Ovako izgledaju Asadove žrtve: Cijela obitelj potrovana sarinom

U objavi na Facebooku, kolumnist Sam Charles Hamad za The New Arab, progresivni pan-arapski portal smješten u Londonu, oštro je prozvao protivnike vojne intervencije u Siriji 2013., uključujući i bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu, nakon posljednjeg velikog napada bojnim otrovom u Istočnoj Guti, u kojem je ubijeno više od tisuću ljudi.

Crvena linija krvi od 2013. do danas

Pritom je povezao tadašnji masakr s jutrošnjim napadom bojnim otrovom - po svjedočenjima liječnika i aktivista, sarinom ili sličnim nervnim agensom - u gradiću Kan Šeikun u provinciji Idlib, koja je pod kontrolom pobunjenika i pod silovitim zračnim napadima sirijske i ruske avijacije.

"Barack Obama je volio govoriti o 'crvenim linijama' - postoji crvena linija, linija krvi, od neuspjeha da se djeluje protiv režima koji je bio voljan potrovati djecu pred očima svijeta 2013. do nevinih čija tijela sada leže na hrpi poviše drugih koji su potrovani do smrti u Idlibu.

Kao i 2013., ovdje govorimo o bebama koje umiru na način tako stravičan da su oni koji su prvi pomogli pretvoriti sarin u oružje, smatrali da ga treba zadržati tajnim i uništiti."

Prije nego vas liši života, liši vas dostojanstva

Hamad potom opisuje proces umiranja od posljedica sarina, ubojitog nervnog otrova koji inhibira enzim u organizmu zadužen za slanje nervnih signala, što uzrokuje poremećaj živčanog sustava koji dovodi do grčenja srca i drugih mišića, uključujući one zadužene za disanje. U nedostatku hitnog liječenja, rezultat je gušenje unutar nekoliko minuta.

"Znate li kako vas sarin ubija? Znate li što radi tijelima muškaraca, žena i djece? Tjera vas da se grčite do smrti. Oči će vam gorjeti kao da je kiselina ulivena u njih. Počet ćete pretjerano lučiti pljuvačku, do te mjere da nećete moći govoriti, a onda ćete povraćati nasilno i nekontrolirano - tada gubite kontrolu nad fiziološkim funkcijama, nad svojim mjehurom i debelim crijevom.

Prije nego vas liši života, liši vas dostojanstva i osigura da vaši posljednji trenuci budu bolni i užasni koliko god je to moguće. Grčit ćete se tako snažno da ćete postati paralizirani unutar desetak minuta - vaši napadaji bit će tako siloviti da će vam lomiti kosti i vrlo vjerojatno ćete odgristi vlastiti jezik.

Smrt kao olakšanje

Napokon, čitav živčani sustav će vam se izgasiti, donoseći olakšanje smrti kad vam srce prestane raditi ili vam pluća izgore i kolabiraju. To se dogodilo ovim ljudima, da, ljudima, u Idlibu."

Hamad na kraju povlači paralelu s Drugim svjetskim ratom i nacističkim logorima smrti, u kojima su Židovi i druge žrtve također bile masovno likvidirane bojnim otrovima.

"Tijekom invazije na Njemačku u Drugom svjetskom ratu, američka vojska bi prisiljavala Nijemce iz gradova i sela u blizini koncentracijskih logora da svjedoče hororu koji je počinila njihova vlada na njihovom vlastitom pragu.

Volio bih da se to dogodi svima onima koji sjede udobno i 'slave' svaki put kada se počinitelji ovakvih zločina izvuku ili onima koji opravdavaju te zločine, koji su slavili pad Alepa kao 'pobjedu' protiv 'džihadizma' ili 'al-Kaide'."