THOMAS L. FRIEDMAN, kolumnist i vanjskopolitički analitičar New York Timesa, u svom novom tekstu šalje dramatičan poziv europskim saveznicima. Iako priznaje da je Donald Trump učinio sve da ponizi NATO, Friedman tvrdi da Europa više nema luksuz stajati po strani dok Iran preuzima kontrolu nad svjetskim energetskim žilama.

Friedman započinje kolumnu izravnim obraćanjem članicama NATO-a: "Razumijem vas. Prezirete predsjednika Trumpa iz svih ispravnih razloga. Okrenuo je leđa Ukrajini. Prijetio je da će zauzeti Grenland i pripojiti Kanadu. Ulizivao se Vladimiru Putinu. Nagriza američke demokratske institucije. Vrijeđao vas je toliko da je njemački kancelar nedavno odbrusio kako Iran 'ponižava' Trumpovu Ameriku. Sve mi je to jasno."

Galerija

No, kolumnist NYT-a odmah dodaje i surovo "ali": "Sada to prebolite. Okupite svoje mornarice i odmah krenite u Perzijski zaljev. Pridružite se američkoj armadi kako biste jasno dali do znanja da Iranu nikada, ali baš nikada, neće biti dopušteno da odlučuje tko smije, a tko ne smije prolaziti kroz Hormuški tjesnac."

Trump i Netanyahu: Dva egomanijaka bez plana

Friedman ne štedi riječi kritike na račun američkog predsjednika i izraelskog premijera. Opisuje ih kao "dva nepromišljena egomanijaka koji nisu ni približno pametni koliko misle da jesu". Prema njegovu mišljenju, Trump i Benjamin Netanyahu stjerali su se u kut, ali problem je što su "u taj isti kut stjerali i sve nas ostale".

Autor New York Timesa naglašava da su njih dvojica pokrenula ovaj rat bez ikakve strategije za "jutro poslije", bez konzultacija s NATO-om i bez trunke međunarodnog legitimiteta od strane UN-a. Ipak, Friedman upozorava da bi dopuštanje Iranu da drži Hormuški tjesnac za taoca značilo trajnu nestabilnost za Europu, koja očajnički treba plin iz Zaljeva ako se ne želi ponovno vratiti u ovisnost o Rusiji.

Iranske "naplatne kućice" usred mora

Jedan od najvećih strahova koje Friedman iznosi jest iransko nastojanje da trajno promijeni pravila plovidbe. Citira podatke Lloyd’s List Intelligencea, prema kojima je Teheran već osnovao novu agenciju pod nazivom "Uprava za tjesnace Perzijskog zaljeva".

"Iran se postavlja kao jedini autoritet koji izdaje dopuštenja za tranzit. Već su počeli slati formulare brodovima kako bi prikupljali naknade", piše Friedman. Upozorava da bi to mogao postati opasan presedan: "Ako ovo postane normalno, tko zna koje će još države postaviti naplatne kućice na ključnim morskim putevima ispred svojih obala?"

Kolumnist priznaje da Trump i "Bibi" nisu učinili ništa čime bi zaslužili podršku NATO-a, što ga vodi do tužnog zaključka: "Naši saveznici će gotovo sigurno odbiti ovaj apel. Ono što je nužno, sada je možda postalo nemoguće jer je Trump toliko dugo blatio savez i bio ravnodušan prema energetskoj krizi koju je ovaj rat nanio Europi."

Izbor je jednostavan: Dubai ili Bejrut

Friedman u kolumni objašnjava da se na Bliskom istoku trenutno bore dva modela budućnosti. Jedan je "Dahiya" model - po šijitskom predgrađu Bejruta i utvrdi Hezbolaha. To je vizija anti-modernog, puritanskog i nedemokratskog fundamentalizma koji Iran nameće svugdje gdje kroči. "To je poljubac smrti za svaku državu", piše Friedman.

S druge strane stoji "Dubai model" - onaj koji su pokrenuli Emirati, a koji se temelji na odgovornoj birokraciji, umjerenom islamu, vjerskom pluralizmu i otvorenosti prema svijetu. Iran, tvrdi Friedman, želi uništiti upravo taj model jer je on privlačan mladim Arapima.

"Razumijem zašto naši NATO saveznici žele gledati Trumpa i Netanyahua kako žanju ono što su posijali", zaključuje Friedman u New York Timesu. "Ali ta dvojica užasnih vođa posijali su vjetar - a svi ćemo požnjeti oluju ako Iran iz ovoga izađe jači."