Novaljski ogranak Matice hrvatske objavio je knjigu pjesama Antona Šuljića Boškinca "Pinčokanje", koja je jezično i tematski vezana za novaljsko područje otoka Paga.

Šuljić u zbirci čakavskih pjesama "Pinčokanje" (187 str.), istražujući poetske mogućnosti materinskog jezika, pjeva o otoku, koji mu u "možjaniman zvižlje", o svojim starima koji su "va voj škrapi i groti živit umili", o babi koja je "prid barkunon od tinela preju života namatala", zatim o djedu, majci, ocu, ribaru, godišnjim dobima, cvrčku, janjcima, tovaru, ćilinkušu - svemu onome što nosi kao zavičajnu popudbinu kroz život, za koji u pjesmi "Život" kaže: "Ni nas nikoga poštimal/nijanci jedan jedini put/kad nas je na zub ćepal/Kad me je već zagrampal/ništo mi je dal/ništo zel/a ništo obećal/..."

Zbirka je podijeljena u šest dijelova - Litrati, Čeljad, Ono ča se zamrhlja, Sentimenti, Šentencije i Šrolice, a na kraju je rječnik čakavskih novaljskih izraza koji se javljaju u pjesmama - tumačenje besed.

Naslov zbirke u svezi je s janjcima i spominje se u pjesmi "Podne" -"Ćoci ćuču/ovce bleju/janjci pinčokaju/dica se igraju/..."

Za pinčokanje je u rječniku navedeno da znači zaigran trk i piruete mladih janjaca, a u prenesenom smislu označava bezbrižan, lagodan život i ludovanje u mladosti.

Anton Šuljić (1955.), ravnatelj zagrebačke Informativne katoličke agencije (IKA), objavio je pet knjiga poezije (Triptihon duše, Sidro duše, Vjerovati radosti /poetiske liturgijske meditacije/, Nedovršine i Pinčokanje) i knjigu duhovnih ogleda "Čavli u ogradi".

"Finil sam škole i studije i puno sam toga činil i proval, va svitu san bil i ostal, ma su mi se pisme va dušu kalale i nisu me molale", piše autor u kratkoj autobiografskoj bilješci na omotnici knjige ilustrirane slikama s otoka i iz Novalje.

(Hina) mc mć